za aktuelno.me
piše Željko Vukmirović
Informacija, kao što svi znamo, podrazumjeva otkriće, pouku i razjašnjenje.
Kao, ta informacija je baš dobra, sad znamo o čemu se radi…
Tek, tako stiže i informacija o predsjedniku Crnogorske Vladimiru Pavićeviću koji svako malo daje podršku glavnim akterima negiranja crnogorske države i nacije, da je još od poodavno prema svom uvjerenju i opredjeljenju – Srbin. I to bi, svakako, trebalo da bude sasvim u redu, jer svaki slobodan čovjek ima svoje pravo izbora da bude što god poželi.
Ipak, kako je ovdje riječ o informaciji, ostaje nejasno zašto je dobra, šta nam to otkriva i šta smo od nje naučili.
Da politički tezgaroši za svoju primarnu misiju imaju lociranje zadnjeg dijela leđa na crnogorskom primorju? To znamo svi. Da je deklarativno uvjeravanje o očuvanju crnogorskog identiteta i kulturnog nasljeđa za političke nadničare prsla priča od koje mogu da se zarade neke fine pare? I to znamo svi. Da je u potrazi za osvajanjem vlasti korupcija tek prevozno sredstvo od tačke A do tačke B? I to znamo svi. Da finansijera u toj oblasti ne nedostaje? I to znamo svi.
Pa? Šta smo onda otkrili i naučili iz informacije sa početka priče? Da smo strašno pametni?
Ne. Nego samo da ne treba da se pravimo blesavi.