za aktuelno.me
piše Željko Vukmirović
Crna Gora, bar prema aktivnim podacima i skorijoj istoriji, raspolaže sasvim izvjesnim i nedvosmislenim brojem organizatora „građanskih“ protesta koji se pojavljuju, s vremena na vrijeme, tu i tamo. Samim tim, oni i nestaju svako malo.
Pa, jesu li iz NVO sektora i moraju da pravdaju potrošnju dodijeljenih para ili samo karijeristi koji se kreću od jednog do drugog „projekta“, nebitno. Važno je da uvijek ima raspoloživih.
A to što su njihov lik i djelo prepoznati po višegodišnjim gubitničkim frustracijama, samo se savršeno uklapa u opoziciono nasljeđe, izborne blamove i finansijske odrednice svojstvene toj grupaciji. Nema tu ništa upitno, sve je lako provjerljivo. Od učinka do poboljšanog materijalnog stanja.
Nego, nisu puste pare poenta ove priče.
Osnovna promisao koja se odnosi na Crnu Goru i koja je sasvim uspješno plasirana je ona koja glasi “pa kad je takva, bolje da je nema”. Počevši od onog “umrijećemo od gladi” do one “porobiće nas Albanci, Hrvati, Bošnjaci…”. Mada, o tome ko će nas sve porobiti – više informacija u režiserskom studiju nebeskog naroda. Svakako, valja požuriti…prije no što nas neke investicije ne odvedu u dužničko ropstvo.
I to bi, u stvari, bila elementarna ideja cijele priče. I potplativih dežurnih aktivista, obaveznih srpskih nacionalista, odbjeglih tajkuna i nevladinih organizacija. Sve do neobaveznih karijerista. Priznaćete, širok dijapazon koji se slaže oko samo jedne tačke dnevnog reda.
Bolje da je nema.
I u tome je fora.
Crna Gora oduvijek ima jednostavno razrješenje ove priče.
Ne daj se mala…