piše: Željko Vukmirović
Poziv haškog Tribunala za saslušanje upućen Ramušu Haradinaju, a u svojstvu osumnjičenog za ratne zločine, za ovih par dana donio je sasvim izvjestan predah u kampanji protiv Crne Gore serviranu od strane srpskih nacionalista.
Nešto kao “intermezzo”. Sa obaveznim i karakterističnim komičnim detaljima.
I tako smo čuli kako Vučić opominje da je sve to što se dešava na relaciji Haradinaj – Tribunal samo politički trik, da nema mjesta za euforiju, te da očekuje “sav pritisak sveta na Beograd”.
Skoro da običan čovjek pomisli, “pa jeste, u pravu je Vučić”. Taman dok u sljedećem trenutku ne ukapira kako u njegovim riječima nema nikakvog otkrića Amerike, da su politički trikovi ionako legitimna sredstva borbe za bolje pozicioniranje, a da je onaj “sav pritisak sveta” samo još jedna Vučićeva prozaičnost kojih smo se naslušali čitajući regionalne vijesti.
Nego, ono što nas u Crnoj Gori i u cijeloj ovoj priči najviše zanima je ono da “nema mjesta za euforiju”.
A ta mu valja para. Jer, neće proći dugo, a srpski nacionalisti će se vratiti Crnoj Gori, kao svojoj omiljenoj opsesiji. Sa svim onim prezirom i netrpeljivosti prema svemu crnogorskom.
Zato, treba uživati u trenucima predaha. I karakterističnim komičnim detaljima.