Recidivi vladine velikosrpske politike

Piše: Sreten Vujović

U ovoj našoj lijepoj domovini čudima nikad kraja! Eto, upravo saznajem da me manastirka JBB „škartirala“! Naime, kako sam bio na bolovanju gotovo mjesec dana zbog virusa Corona, pored online „liječenja“ i garancija da sam nakon 7 dana zdrav „kao drijen“, izgleda je je moja skepsa poremetila planove ovoj svetosavskoj etnocidnoj družini! Nakon tih „благомелемних“ sedam dana online liječenje,  napravim test i opet pozitivan, ваистину позитиван!

U međuvremenu zapošljavanje „po dubini“ nesmetano teče, pa se javlja jednoj mladoj koleginici sa śevera da sam ja često na bolovanju (spasa mu nema) i savjetuju naivnoj đevojci da se preseli na Cetinje, jer joj je moje radno mjesto „zagarantovano“! Na isti način je po helikopterskoj  visinskoj dubini radno mjesto dobio i pop Jadonikoje, umjesto nikad prežaljenog „Đeda“!

Ova „veslela Srbadija“ se malo „preškartala“, jer ja sam još 2006.godine odlučio da „dobačim“ do 135. godine starosti!  Ovo neće biti veliko opterećenje za penzioni fond, budući su „ušparali“ gotovo 3.000 penzija, preko manastirke najvećeg pogrebnog preduzeća u Crnoj Gori, visokopresnijećene JBB!

Kao potvrda da su  moje namjere po pitanju dugovječnosti ozbiljnje, već sam rezervisao prostorije čuvenog Moulin Rouge u Parizu. Naime, 2006. godine sam u Centru za kulturu SCG imao neko izlaganje o Njegoševoj ljubavnoj poeziji, pa hajde da dođem makar do vrata čuvenog Moulin Rouge, i slikam se ispred sa jednom meni dragom srpskom pjesnikinjom, koja mi je tih dana bila zaista dobar vodič! Nakon povratka,  pošaljem  mail vlasniku Moulin Rouge, saopštavam mu koliko imam godina i da planiram svoj 135. rođendan proslaviti u njegovom lokalu! Čovjek pun duha mi odgovara, parafraziram: „Poštovani gospodine Vujoviću, za vaš 135. rođendan (podvlačeći cifru), u mom lokalu Vi i Vaše zvanice imate sve gratis!“ Potez  „logičnog“  nedavnog umanjenja norme časove nije ništa strašno, jer radio sam i sa manjom normom!

Žaleći obmanutu mladu koleginicu, koja se već i preselila na Cetinje, „blaženopočivšoj“ manastirki pogrebnih usluga i onoj drugoj koja je osim 4 resora imala i resor  (č)etničkog čišćenja, imam poručiti:

„Sreten Vujović još nije umro, a ka’ će, ne znamo!“