Ponedjeljak, 6 Februara, 2023
Rubrika:

Ratko Mladić je dokaz da su Crnogorci i Srbi RAZLIČITI NARODI

Ratko Mladić je osuđen i za zločine protiv čovječnosti u što su uključena i ''nečovječna postupanja, terorisanje civila''. A ovako Ljuba Nenadović piše: ''Crnogorci nigda nisu bili nečovečni prema svojim neprijateljima. Oni nigda nisu zarobljenoga Turčina ni najmanjim mukama mučili, nigda ga nisu iztukli, nigda mu nisu oči vadili, nigda ga nisu obesili! nigda!''

 Za aktuelno.me

Piše: Miroslav Ćosović

Crnogorci i Srbi su dva različita naroda, koje pristalice Velike Srbije pokušavaju da spoje u jednu cjelinu (Novo)Srbe, evo već dva vijeka. Poslije početka Karađorđevog ustanka (1804-1813) u kome nijedno crnogorsko pleme nije učestvovalo (čak ni ona najbliža Srbiji – Vasojevići, Šaranci, Uskoci, Drobnjaci…), u Beogradu je odlučeno da se posrbljava na Balkanu sve što se može posrbiti. I tako je krenuo pokušaj stvaranja Velike Srbije. Srba kao grupe, kao narodnosti, do 19. vijeka nije bilo izvan današnje Srbije sa Kosovom i južne Ugarske.

SRBI I CRNOGORCI IMAJU RAZLIČITE ISTORIJE, OBIČAJE I TRADICIJE

Srbi su vjekovima bili u osmanskom ropstvu, a kad pišem (Novo)Srbi to činim zato što je današnja Srbija zbijeg Bugara, Makedonaca, Crnogoraca, BiH, dalmatinskih i rumunskih Vlaha, Roma, Cincara, Albanaca… o tome sam bar 10-tak puta pisao, npr u tekstu “Fes, srpska nacionalna kapa 19. vijeka”. U pomenutom tekstu sam citirao dvojicu akademika SANU, čuvene – Vasu Čubrilovića i Radovana Samardžića koji su u jednoj prestižnoj naučnoj knjizi ustvrdili da je u Srbiji 1739. živjelo između 50 i 60 hiljada stanovnika, nakon što su se iz Srbije u Austrijsko carstvo u velikim seobama iselili stari Srblji.

S obzirom na činjenice da su Srbi u Srbiji zbijeg desetak etnija kao i činjenice da su pravoslavci u Bosni, istočnoj Hercegovini, na Kosovu… proveli vjekove pod čvrstom turskom upravom, običaji i tradicije Crnogoraca i Srba su se jako udaljili. Čak i u srednjem vijeku u Srbiji i Zeti su živjele prilično različite etnije, u Srbiji je bila masa Slovena, dok su u Zeti živjele uglavnom ilirske grupe (Vlasi, Arbanasi, Romani u gradovima…), a bilo je i Slovena i Srba.

Srbi i Crnogorci imaju različite istorije i ko kaža da Crnogorci i Srbi imaju zajedniču istoriju, taj u svom neznanju ili – lupeta, ili svjesno laže.

Preci Crnogoraca nijesu učestvovali ni na Marici 1371. ni na Kosovu 1389. a Crnogoraca nije bilo ni U I ni u II srpskom ustanku, ni na Ivankovcu, ni na Mišaru, ni na Čegru… Kasnije, Crnogoraca nije bilo ni na Ceru ni na Kajmakčalanu, ni na Solunskom frontu (sem pojedinaca).

Nikoga iz srpstva nije bilo ni na Carevom Lazu, ni na Predišu, ni na Martinićima i Krusima, ni na Grahovcu, Fundini, Vučjem dolu… Takođe, niko iz srpstva nije došao da se sa Crnogorcima bori protiv Omer paše Latasa, niko iz srpstva nije došao da brani Ostrog u januaru 1853. godine. U II svjetskom ratu, Srbija je bila u ogromnom procentu pročetnička – monarhiji naklonjena zemlja, dok je Crna Gora bila većinski partizanska.

Srbi i Crnogorci su različiti narodi koji uglavnom imaju i različito porijeklo, različite istorije, a tradicije i običaji Srba i Crnogoraca su jako udaljene.

Sada ću na primjeru Ratka Mladića pokazati koliko se razlikuju tradicije Crnogoraca i Srba, u ovom slučaju vojničke tradicije.

RATKO MLADIĆ, NAJVEĆI EVROPSKI ZLOČINAC OD II SVJETSKOG RATA DO DANAS

Ratko Mladić, najveći evropski zločinac od II svjetskog rata do danas, rođen je 12. marta 1943. u selu Božinovci kod Kalinovika, danas je to u Republici Srpskoj. Poslije osnovne škole radio je kao metalostrugar, potom je upisao vojnoindustrijsku školu, a 1961. godine vojnu akademiju u Beogradu. U aktivnu službu JNA primljen je 1965. godine, i poslije skoro trodecenijske uspješne oficirske karijere, u decembru 1991. predsjedništvo SFRJ mu je dalo čin general-majora. Odlukom Narodne skupštine Srpske Republike u Banjaluci, na prijedlog Radovana Karadžića general Mladić je u maju 1992. postavljen za komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i na tom položaju je ostao do 1996. godine.

Glas Amerike je 8. juna 2021. u članku “Konačna presuda Ratku Mladiću: Doživotni zatvor”, izvijestio o okončanju sudskog procesa u Hagu:  “Sud je u drugostepenom postupku potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i zločina protiv čovječnosti u periodu 1992.-1995, javlja iz Haga novinarka BIRN BiH. Mladić je oslobođen odgovornosti za jednu tačku optužnice i to za genocid u Vlasenici, Foči, Ključu, Sanskom Mostu, Kotor Varoši i Prijedoru.  Drugostepena presuda je konačna i obavezujuća. . .  Mladić (78) osuđen je prvostepeno na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim za vođenje masakra više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici, te za teror i nezakonite napade na civile u Sarajevu tijekom rata u Bosni od 1992. do 1995. godine.”

Vojska Ratka Mladića ušla je 11. jula u Srebrenicu, slomila otpor branilaca Srebrenice i potom je u roku od nekoliko dana po naređenju Ratka Mladića strijeljano više hiljada nenaoružanih Bošnjaka, među kojima su mnogi bili maloljetni.

CRNOGORCI NIJESU UBIJALI ZAROBLJENIKE, SVJEDOČI MARTIN ĐURĐEVIĆ

Stari Crnogorci, do 1878. godine i konačnog oslobođenja od Turaka neprestano su, vjekovima, vodili borbe i ratove, no, njihovo ratovanje nije bilo plod neke jake mržnje prema nekoj suprostavljenoj grupi, to zaista neobično zvuči, ali ratovanje Crnogoraca vjekovima je bio njihov uobičajeni način života. O tome je Vuk Karadžić poslije boravka u Crnoj Gori ostavio zapis, ovako on izlaže: “Već je pomenuto da je Crnogorcu najmilije zanimanje rat, i za svakoga bi bila najveća sramota da u njemu ne učestvuje. I sami starci i djeca od dvanaest godina trče kad zatreba veselo i radosno, i nije rijedak slučaj da se djeca, kad ih roditelji neće da puste, neobično rastuže. Ima primjera da su i sakati tražili da se odnesu pred neprijatelja i iza kakve stijene namjeste, odakle su pucali na neprijatelja. Kao što je sramota u ratu ostati kod kuće, tako je i čast u boju poginuti.” (Vuk Stef. Karadžić, Crna Gora i Crnogorci, portal Rastko)

I mnogi drugi pisci koji su pośetili Crnu Goru u 19. vijeku, slično pišu. U skladu sa tim da je rat bio uobičajena aktivnost Crnogoraca stvorili su se kod Crnogoraca i kod njihovih suśeda, naročito Malisora – nepisani običaji ratovanja. Jedan od običaja je bio da protivnik u ratu koji se preda, nije bio u zarobljeništvu pogubljen i o tome su ostala svjedočanstva.

Martin Đurđević je u drugoj polovini 19. vijeka napisao knjigu “Memoari sa Balkana (1858-1878)”, a objavio je u Sarajevu, 1910. godine. Đurđević je rođen u selu Doljani u Hercegovini i završio je jezuitsku gimnaziju na talijanskom jeziku, u Dubrovniku. Đurđević je bio u Crnoj Gori tokom Veljeg rata i 1876. godine je posmatrao Bitku na Vučjem dolu. Poslije nekoliko velikih pobjeda Crnogoraca u Veljem ratu, Đurđević opisuje kako su Crnogorci zarobili mnogo Turaka i sproveli ih na Cetinje, prvo izlaže kako je zarobljeni Osman-paša smješten na Cetinju, u hotelu:

 “U broju 6 ovog hotela bio je smješten, i zarobljenik Osman-paša. Ovaj zarobljenik je baš gospodski živio. Kad su ga s Vrbice sa ostalim zarobljenicima sa Vučjeg dola odveli na Cetinje, poslao je knez Nikola kneginji Mileni, da mu se dade 1500 forinti mjesečno, da se može slobodno kretati po gradu i da može pasati sablju. Osman-paša bio je strastven kartaš i igrač šaha, (Trik-Trak) i biljarda; ali je svaku igru igrao precizno i korektno. On nije imao nikakova posla, osim što bi po jedno pismo slao svojoj familiji u Mostar svake nedjelje i to samo s malo redaka, da je živ i zdrav, da mu ide na Cetinju dobro i da se ne brinu za njegovo blagostanje. Cijeli bi dan i noć Osman-paša sjedio ili igrao u kavani, a najmilija mu je bila baciga na biljardu. Po desetak partnera bi igralo bacigu, s uloškom od jednog dukata, a Osman-paša, kako je bio vješt biljardista odnio bi gotovo svaku drugu partiju, pa bi tako nasuo džepove dukata. Već počeše Crnogorci mrmljati, da bi mu trebalo zabraniti igrati se, jer da im odnese silne novce. . . 

Napokon se Medun predade Crnogorcima na milost i nemilost. Od 600 stanovnika u Medunu bijaše ih 120 bolesnih. Oni dakle kapituliraše, pa knez Nikola naredi, da se bolesnici predadu u Derviš-pašin logor, a zarobljeni oficiri i zdrava vojska dovede na Cetinje. Najstariji zapovjednik bijaše binjbaša (major), a uz njega bijaše još 20 oficira, jedan vojnički imam i 100 Zejbeka u narodnom odijelu, naoružanih jataganom, sa još 20 crnih Arapa. Zejbeci su vrlo visoki i krupni ljudi. Možda su Turci izabrali ovakove ljude, da plaše Crnogorce, ali se Crnogorci nijesu ovakovih nigda bojali, a još manje crnih Arapa. . .

Iza predaje Meduna Crnogorci snimiše sve velike i male topove s te tvrđave i dovukoše ih u Danilovgrad, a 480 zarobljenika s oficirima povedoše uz jaku pratnju na Cetinje. Nakon trodnevnog putovanja iz Meduna ukaza se povorka zarobljenika na visinama prama Belvederu, a i Crnogorci pratioci oglasiše dolazak veselom pucnjavom pušaka. . .

Prije, nego je bila nadošla povorka pred knežev dvor, bili su se knez Nikola i knjeginja Milena u sjajnoj odori postavili pred svoj dvor i to baš prama onoj murvi, pod kojom se je knez Danilo bio knezom proglasio, zajedno sa svim dostojanstvenicima i diplomatskim zborom. Pred povorkom su išli Crnogorci noseći pobjednosne znakove, okolo trideset komada raznih barjaka, derviških sjekira i kopalja, a žalosni članovi povorke išli su dva i dva i defilirali pred knezom Crne Gore i Brda. Poslije toga biše zarobljenici poredani na otvorenu prostoru iza starog vladičina konaka, što se zove Biljarde, i tu im bi pripravljen obilat ručak od riže i ovnovine. Ali prije, nego će zarobljenici sjesti za ručak, dođe knez Nikola, da ih pregleda sve poredane. . .

Sad bješe na Cetinju okolo 1000 zarobljenika. Prosti vojnici bijahu zatvoreni u velikoj kasarni, a oficiri su imali privatne stanove. Oni su se mogli slobodno kretati po gradu i nositi sablju kao i Osman-paša, pohađati kavanu, igrati se i sjediti za gospodarsku trpezu u hotelu. Svi su dobivali opskrbu i plaću od kneževske vlade. No nakon nekoliko dana biše svi oficiri, koji su zarobljeni na Medunu, pušteni na slobodu, osim majora, njihovih zapovjednika, jer se je na skoro imalo sklopiti primirje na šest mjeseci.” (link za knjigu).

Đurđević lijepo opisuje tretman turskih zarobljenika 1876. na Cetinju. Crnogorci nijesu ubijali zarobljenike, Ratko Mladić ih je ubio više hiljada, čak i nevojnike.

CRNOGORCI NIJESU UBIJALI ZAROBLJENIKE, SVJEDOČI LJUBA NENADOVIĆ

Ljubomir Ljuba Nenadović (1826-1895) bio je srpski književnik, diplomata i ministar prosvjete. Napisao je neke knjige koje su postale čuvene i doživjele mnogo izdanja, čitale su se i uvijek će se čitati. Crnu Goru i Crnogorce je jako dobro poznavao pa je poslije boravka u Crnoj Gori objavio knjigu “O Crnogorcima (pisma sa Cetinja 1878. godine)”, možete je čitati na linku.

Ratko Mladić je osuđen i za zločine protiv čovječnosti u što su uključena i ”nečovječna postupanja, terorisanje civila”. A ovako Ljuba Nenadović piše: ”Crnogorci nigda nisu bili nečovečni prema svojim neprijateljima. Oni nigda nisu zarobljenoga Turčina ni najmanjim mukama mučili, nigda ga nisu iztukli, nigda mu nisu oči vadili, nigda ga nisu obesili! nigda!”

Ima mnnogo primjera da su vojnici Ratka Mladića mučili zarobljenike i civile, a Crnogorci nikada nijesu mučili zarobljenike. Ovaj detalj odmah pokazuje da su Crnogorci i Srbi dva različita naroda, sa različitim tradicijama i običajima.

Zatim Nenadović o zarobljenicima na Cetinju: “Kad se predala jedna tvrdinja, dođoše tri starešine što su tom tvrdinjom upravljali; knez Nikola zapita ih: odakle su? Jedan odgovori da je iz Foče, drugi, iz Rumelije, a treći s nekim ponosom odgovori: “ja sam Miridit!” – Knez Nikola reče mu; “ova dvojica što su se predali ne čudim se, može im biti, ali kako ti da se živ predaš, ljuti Arnautine?” – “Samo Crnogorcima, nikome drugom!” odgovori Arnautin i poljubi skut dolame kneževe. Lane za šest poslednjih meseci, Crnogorci su zarobili preko hiljadu Turaka, a Turci za vreme celog ovog rata, na zarobiše ni jednog jeditog Crnogorca. Sa turskim zarobljenicima svagda je čovečno postupano; kad im je nekima govoreno da idu svojim kućama, oni su molili, da ostanu do svršetka rata; njima je milije ropstvo u Crnoj Gori, nego sloboda u njihovoj domovini, u Turskoj. Ovde na Cetinju bilo ih je zimus oko četiri stotine, sve samih nizama. Osim oficira i još nekoliko njih, ni jedan nije znao turski, no samo arapski. Bili su svugda mirni i poslušni. Mogli su u određene časove svuda po varoši hodati. Kad je god lepo vreme bilo, po vazdan na cetinjskom polju igrali su svoje igre, pevali su pesme, i zabavljali se po svom običaju. Dovoljno je bilo pet Crnogoraca da ih čuvaju i u redu drže. . . Svima zarobljenicima, prema mogućnosti, davana je dobra rana; njihovi ranjenici i bolesnici dobijali su lekarsku pomoć od crvenoga krsta. . . Zarobljeni Osman-paša, dok je bio na Cetinju, živio je potpuno u slobodi; sedio je u velikoj gostionici, primao je mesečnu novčanu pomoć s kojom je mogao lepo izlaziti na kraj, pisao je pisma svojoj ženi i dobijao odgoovor od nje; na zadanu reč da će opet vratiti, bilo mu je dozvoljeno, te je išao u Kotor i Dubrovnik. On je znao ruski i po tome mogao se s Crnogorcima razgovarati i razumevati.”

Martin Đurđević i Ljuba Nenadović vrlo slično svjedoče o tretmanu turskih ratnih zarobljenika na Cetinju. Nenadović vjerovatno jeste bio malo pristrasan, jako je volio Crnogorce, ali kod Đurđevića nikakve pristrasnosti prema Crnogorcima nema.

CRNOGORCI NIJESU UBIJALI ONE KOJI SE PREDAJU, SVJEDOČI NOVAK MILOŠEV VUJADINOVIĆ

Novak Milošev Vujadinović (1835-1892), bio je čuveni junak iz Kuča, koji se naročito istakao u Bitki na Fundini, 2. avgusta 1876. godine kada je pośekao najmanje 17 turskih glava. Marko Vujačić piše: “O Fundini i drugim pobjedama crnogorskim, ču i Rusija. Vlada i sami car zatraže od Crne Gore da im dostavi ime najvećeg junaka. Knjaz im dostavi ime Novaka Miloševa. Novaku dođe poziv da posjeti Petrograd. S njim pođu vojvoda Božo Petrović i vojvoda Petar Vukotić. Novaku su se najviše divili. Vele da je njemu i Crnogorcima podigao zdravicu i knez Gorčakov, sa riječima da je ispija za Novaka Miloševa, hrabrog viteza, i za Crnu Goru, da bi dugo stojala na propast nevjernicima, i da bi iz nje izlazili junaci bolji od boljeg, iz godine u godinu, i služili slavjanstvu na diku i ponos. Novaka odlikuju i visokim carskim ordenom, ali najveću počast  dobi od grupe ruskih rodoljuba – jatagan u koricama, ukrašen sa sedamdeset i četiri draga kamena. Na jataganu je upisano: “Hrabrom Novaku Miloševu od Rusa”.” (Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, knjiga III, Titograd, 1990, strane 299 i 300).

Jatagan se danas čuva u muzeju na Cetinju, i na njemu je još ugravirano: “KOLJEM DUŠMANA U BOJU, AKO KLEČI NE UDARAM”.

Novak Milošev Vujadinović je bio pravi vitez, a Ratko Mladić je pravi nesoj.

Eto takvi su bili stari Crnogorci, rat je za njih bio viteška dužnost, rat je imao svoja pravila, a pravilo Crnogoraca u ratu je bilo da one koji neće da se bore ili se predaju – ne ubijaju.

Ratko Mladić je bosanski pravoslavac čiji su preci vjekovima bili u ropstvu, i u njegovoj porodici ne postoje duže vojničke tradicije, on nije znao što da uradi sa zarobljenicima u Srebrenici, pa ih je – nesoj kakav je – postrijeljao. Nekadašnji Crnogorci su imali kodeks čojstva i junaštva, kod Ratka Mladića nije postojalo junaštvo, a o čojstvu on nema nikakve predstave. Današnji posrbljeni Crnogorci se pozivaju na bajku u stihovima Gorski vijenac sa kojom dokazuju da su Srbi, a nikakve veze sa starim Crnogorcima nemaju, prihvatili su nejunaštvo i nečojstvo Ratka Mladića, prihvatili su identitet kmetova i odbacili identitet svojih predaka – slobodnih ljudi.

‘SRBI’ JE ETIKETA PREKO CRNOGORSKOG NARODA, NALIJEPLJENA U 19. VIJEKU

Srbi i Crnogorci su dva različita naroda, imaju različite istorije i tokom svojih istorija su imali različita uređenja društva, Srbi i Crnogorci imaju različite tradicije i običaje i ovo što sam izložio u ovom tekstu je samo jedan primjer različitosti tradicija i običaja kod Crnogoraca i Srba, o raznim drugim sam već pisao.

Bajka o srpskoj narodnosti u Crnu Goru je stigla u drugoj četvrtini 19. vijeka, donio ju je Simeon Milutinovič i ta bajka o crnogorskim Srbima nastavljena je u bajkama Simovog učenika i kasnije se kroz cio 19. vijek ta skaska pronosila kroz pjesme i maštu Nikole Petrovića i ljudi oko njega. Crnogorci su imali svoju državu Crnu Goru, svoja crnogorska plemena, Crnogorsku crkvu, crnogorsku vojsku, crnogorsku nošnju, crnogorsku kapu, crnogorsko oro, crnogorske pjesme, crnogorske bitke i to je u najkraćem sadržaj, identitet Crnogoraca. Preko tog sadržaja na kolektivno biće Crnogoraca, na crnogorski narod stavljena je naljepnica “SRBI”, a sama ta etiketa, sem vjerskog – ne odslikava bilo kakav drugi sadržaj.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

11 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Anabell
10.07.2022-07:32 07:32

Kakva je sličnost u običajima, nošnji, istoriji, itd. Dalmatinaca, Hercegovaca, Slavonaca, Istrijana i ostalih koji za sebe kažu da su Hrvati ? Kakve veze imaju Bokeljani i Severnjaci pa za sebe kažu da su Crnogorci? :) Slabo vam ide to prekrajanje istorije za koje bi vas u SFRJ proglasili ludacima. Kako su Srbi i Crnogorci različiti kada imaju istu veru, isti jezik, krsnu slavu, itd. ? :)

džudović
10.07.2022-09:37 09:37
Reply to  Anabell

Baš nas istorija razdvaja jer nijesmo imali ništa zajedničko 500 godina!

Stipe
10.07.2022-20:46 20:46
Reply to  džudović

Tvoje prezime ima muslimanske, Osmanske korene….

Rukfaš
10.07.2022-08:11 08:11

Ta ubistava i zločine smo osjetili u “bijelom teroru”. Tu razliku između Srba i Crnogoraca. Tada su prvi put učinjeni zločini u Crnoj Gori. Između okupatora i domaće čeljadi koji su samo branili svoju slobodu.

Hrvoje
10.07.2022-17:26 17:26

Suveren Ratka Mladića i čovjek koji je u posljednja surova vremena pokazao što je to čojstvo i junaštvo je kontraadmiral JRM Vladimir Barović. Ne treba sezati daleko u prošlost da se otkine srpstvo od crnogorskog bića koje je posebnije i drugačije.

Hrvoje
10.07.2022-17:33 17:33

Ništa zajedničko s vama nitko nema. Vi ste poput Borga. Oavajača koji ne osvaja da bi osvojio nego da bi asimilirao. Vaša politika kažnjena je Olujom 95, a vidim još se niste otreznili

Ratko
27.07.2022-21:48 21:48
Reply to  Hrvoje

Vaša politika kažnjena je porazom, gašenjem velikohrvatske paradržave “Herceg-Bosne” i traktorijadom 150 tisuća Hrvata iz centralne BiH od strane bošnjačkih multietničara.

Freedom
10.07.2022-20:01 20:01

A kako možemo biti isti pobogu ljudi. Crnogorci nikada nijesu ubijali žene i djecu kao što su četnici pa i ranije Srpska vojska, primjer je 1918. A ovaj iz kalinovika je naredio da se ubije toliko ljudi da se može porediti sa fašistima.

Ratko
29.07.2022-08:32 08:32
Reply to  Freedom

Crnogorci su počinili bezbroj zločina nad Muslimanima koji su činili većinsko stanovništvo u svim gradovima današnje Crne Gore pre Berlinskog kongresa 1878., kao i nad Albancima na području Crne Gore, Sandžaka, Kosova, Metohije i Albanije za vreme balkanskih ratova.

Milo
16.07.2022-16:21 16:21

Ha,ha,koje gluposti…U Zemljopisu Kraljevine Crne Gore iz 1911 godine, djecu trećeg razreda osnovnih škola učili su da “u Crnoj Gori žive sve sami Srbi, koji govore srpskijem jezikom,a ima ih oko 300000 stanovnika.Većinom su pravoslavne vjere, a ima nešto malo rimokatoličke i muhamedanske vjere, ali treba znati da smo svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti.”Takođe se ističe da osim Crne Gore ima još nekoliko srpskih zemalja u kojima žive braća Srbi(https://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest/zemljopis1899.html).Crnogorska državnost je po svemu bila srpska državnost i o tome postoji obilje dokaza.Za vrijeme postojanja nezavisne Crne Gore do 1918. godine nikome nikada u Crnoj Gori nije palo na… Pročitaj više »

tivatski58
11.09.2022-20:42 20:42
Reply to  Milo

Milo vi lazete!!!!!