POBJEDA: Ulaskom u NATO Crna Gora je ostvarila prvi spoljno-politički prioritet, dok ulazak u EU ostaje obaveza broj jedan i države i svih segmenata društva. Na putu reformi smo do sada imali izdašnu pomoć Sjedinjenih Američkih Država. Da li to možemo očekivati i ubuduće?RAJNKE:Sjedinjene Države Crnu Goru vide kao prijatelja, partnera i saveznika. To je u stvari i temelj moje misije ovdje – nastavak građenja tih odnosa sa crnogorskim građanima, civilnim društvom i Vladom. Ulazak Crne Gore u NATO je već bio veoma značajan korak da kao prijatelj i saveznik dokaže svoju posvećenost, a mi to uzvraćamo kroz različite programe obuke i, naravno, tu podršku ćemo nastaviti i ubuduće u cilju dostizanja članstva u EU. SAD su samo u prošloj godini usmjerile oko četiri miliona dolara u različite programe jačanja vladavine prava, medijskih sloboda i osnaživanje građanskog aktivizma. I to ćemo nastaviti da radimo. Vidim, takođe, i trend poboljšanja prilika za ekonomsku saradnju, što će crnogorski građani osjetiti kroz pozitivne pomake u životnom standardu.
POBJEDA: Jasno nam je da je crnogorsko tržište suviše malo da bi moglo privući američke investitore. Prema velikim tržištima, poput američkog, možemo nastupati samo kao region. Da li američki investitori vide Crnu Goru sigurnom za investicije i kakvi su Vaši planovi na polju ekonomske diplomatije?
RAJNKE: Počeću time da američki investitori već pokazuju interesovanje za ulaganje u Crnu Goru i prisutni su na ovom tržištu. Svaki međunarodni investitor želi da pronađe mjesto za ulaganje koje je bezbjedno i koje se razvija i mislim da to nalaze u Crnoj Gori. Navešću neke interesantne primjere američkih ulaganja za vaše čitaoce. Na primjer, američka kompanija Coors iz Kolorada, koja je dio jednog međunarodnog konglomerata, vlasnik je i jedan od većinskih akcionara u nikšićkoj Trebjesi. Ponekad ne vidite ta imena, ali su američki investitori itekako prisutni. Još jedno zvučno ime je Majkrosoft, koji ima strateško partnerstvo sa crnogorskom Vladom, tu je i General Electric, kompanija koja snabdijeva turbinama vjetroelektrane na Krnovu, gdje je počela prozvodnja energije prošle godine. Ne vide se uvijek ta velika imena, ali kada pogledate police marketa ili podavnica kozmetike ili apoteka američki brendovi su tamo.
Takođe, ima i malih i velikih investi tora i u rastućem turističkom sektoru – hotelska grupacija Šeraton 4 zvjezdice u Kolašinu. Napredna američka medicinska tehologija je u vašim bolnicama. Poenta je da američki investitori znaju da je Crna Gora povoljno mjesto za njihov biznis i moj cilj je da uradim više. Već smo pokrenuli inicijativu i moje osoblje kontaktira svaku od 50 američkih država, bukvalno telefonom, opisujući crnogorsko tržište i istražujući koje vrste investicionih šansi postoje. Neophodna je posvećenost i angažovanje da što više američkih investitora sazna o prilikama za ulaganje na crnogorskom tržištu i te napore treba nastaviti.
POBJEDA: U Crnoj Gori se održavaju protesti. Vođe protesta pregovaraju sa opozicijom i traže ostavke svih državnih čelnika. Nude formiranje tehničke vlade i smatraju da ključne promjene moraju krenuti sa ulice, iako su u Crnoj Gori održani izbori u fer i demokratskoj atmosferi čiji se rezultati moraju poštovati. Da li je ulica mjesto za debatu?
RAJNKE: Fundamentalno pitanje ovdje je – kako Crna Gora rješava svoje probleme i kako se odnosi prema svojoj budućnosti. Protesti su stub demokratije. Moja zemlja ima veoma aktivnu i živu istoriju protesta, od pokreta za građanska prava, do oslobođenja žena i protesti su dio demokratske tradicije. Smatram da je civilno društvo u Crnoj Gori do sada koristilo koncept protesta na miran način da izrazi svoje mišljenje i to je demokratija na djelu. Drugi stub demokratije su slobodni i fer izbori na kojima narod bira pojedince i partije da služe građanima i upravljaju. A upravljanje znači, prije svega, učestvovanje u radu institucija, u ovom slučaju parlamenta. Rekla bih, dakle, da su obje stvari legitimne: poštovanje i funkcionisanje institucije parlamenta i dizanje glasa naroda kroz proteste.
Ono što bih voljela da vidim jeste funkcionalni dijalog – znači, napor izabranih predstavnika naroda da čuju one koji su ih izabrali i koriste parlament da riješe sva pitanja. Nadam se da će protesti koji su se desili ili će se desiti u različitim djelovima biti mirni i da će obezbijediti platformu preko koje će se čuti različita gledišta. U međuvremenu, nadam se da će poslanici učestvovati u radu parlamenta kako bi ga osnažili jer je bez njihovog učešća ta institucija oslabljena. Parlament je mjesto za vođenje debata u ime crnogorskog naroda.
POBJEDA: Suđenje za pokušaj terorizma je u završnoj fazi. Kao što znate, glavni specijalni tužilac je uspio da iznese dokaze o učešću ruskih i srpskih obavještajaca, srpskih državljana, kao i poslanika crnogorskog parlamenta u nimalo naivnim događajima uoči izbora 2016. godine. Znam da kao ambasador ne možete komentarisati sudske procese i odluke, ali je činjenica da je jedan veoma komplikovan slučaj, sa kakvim do sada crnogorsko sudstvo nije imalo iskustva, uspješno doveden do kraja. Da li je to dokaz jačanja vladavine prava i nezavisnosti sudstva u Crnoj Gori?
RAJNKE: Specijalno tužilaštvo je jedna od najvažnijih institucija koju smo sa zadovoljstvom pomogli i podržavali u procesu reforme vladavine prava. Imamo veoma aktivan program podrške sudstvu, policiji, organ i z u j e m o t r e n i n g e i predstavljamo najbolju sudsku praksu. Neću, naravno, komentarisati samo suđenje i predstojeću sudsku odluku, ali želim da pohvalim transparentnost sudskog procesa koji se, evidentno je, bavi veoma teškim pitanjem. Takođe, želim da naglasim da mi očekujemo nepristrasnu sudsku odluku zasnovanu na dokazima. I to je ono što karakteriše zrelo sudstvo.
POBJEDA: Kako komentarišete reforme u poglavljima 23. i 24. i da li je evidentan napredak u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
RAJNKE: Ta dva poglavlja su ključna u pregovaračkom procesu za ulazak u EU i američka vlada sa zadovoljstvom podržava Crnu Goru, jer su to reforme od kojih će koristi imati crnogorski građani. U tim poglavljima vidim ostvareni napredak iako ima još dosta posla. Naravno, nijesam portparol Evropske unije i neću detaljnije kvalifikovati kako Crna Gora sprovodi reforme, ali ću prokomentarisati dio koji se tiče medijskih sloboda koje smatram veoma važnim u tom procesu. Medijsku nezavisnost i slobodu vidim kao jedan od stubova demokratije. SAD bi voljele da vide napredak na polju medijskih sloboda. To bih objasnila na način da bih voljela da vidim da u Crnoj Gori građani vjeruju medijima zato što im mogu obezbijediti vijesti zanovane na činjenicama, nepristrasnom i nezavisnom izvještavanju. To je vizija.
Naravno, voljela bih da vidim da se u Crnoj Gori vodi javna debata podržana od strane istraživačkog novinarstva – novinara koji pomažu svakom od građana da shvate postojeću situaciju. Najvažnije je da vidimo Crnu Goru u kojoj će novinari obavljati svoj posao bez straha, bez rizika odmazde, oslobođeni rizika nasilja. Napadi na bilo kojeg novinara poput onog na Oliveru Lakić su kategorički neprihvatljivi i ne smiju se tolerisati. I to je vizija koju imam o odvažnim, nezavisnim i slobodnim medijima u Crnoj Gori. Nadam se da crnogorski narod dijeli tu istu viziju i znam da Vlada ide ka tome u poglavljima 23 i 24. Nadam se, na kraju, da će Crna Gora to dostići, a mi ćemo obezbijediti svu moguću podršku.