Radovanje ministra Adžića

Piše: Slavko Mandić

Na jučerašnjoj sjednici Vlade u tehničkom mandatu, za koju njen čelnik Abazović kaže da je Vlada u punom mandatu, i tako se ponaša, trošeći državni novac i šakom i kapom, bez obzira što je smijenjen, (što znači i njegov kompletan saziv), opet se čulo dosta onoga što veze s mozgom nema.

Valjda srećan što je više crnogorskih državljena uhapšeno zbog sumnje da su radili za obavještajnu službu Rusije, ministar Unutrašnjih poslova Filip Adžić je izjavio da MUP i ANB čine sve da državu očiste od stranih uticaja i da je on ponosan na njih, saopštavajući da su te divne aktivnosti u cilju zaštite nacionalnih interesa Crne Gore.

Nije moguće da ministar ne prati što se svakoga dana objavljuje upravo o snažnim stranim uticajima Srbije, Rusije i posebno crkve Srbije i njegovog čelnika Prleta Perića. Kako je moguće da on pojma nema što čine oni koje podržava njegova politička partija i što sama čini, slabeći dnevno Crnu Goru, njen nacionalni, ekonomski, privredni, naučni, zdravstveni, obrazovni, kulturni sistem, koji posrće pod teškim bremenom neznanja, ali i namjere da državu sruše do temelja?

Zna li Adžić što za Crnu Goru znači potpisivanje lažnog temeljnog ugovora ilegalcu kojega su ubačili u Crnu Goru njegovi saradnici i sproveli ga do njegovog šefa, koji je sagnute glave čekao popa da mu na pjat preda Crnu Goru, i poslije sata, tek što je potpisao sramni papir, vrnuli ga za Beograd. Opet krijući, kako je i ušao. Zna li ministar što je sa onim njegovim junakom sa Belvedera koji je kriminalce obezbijedio da udari na „bagru“, kako je Crnogorce nazvao, da ih slisti jednom za sva vremena.

Je  li srećan ministar i ponosan na ovaj mali dio nepočinstava za koje je i sam direktno odgovoran?

Odovorio mu je ministar odbrane Raško Konjević tvrdnjom da bi možda, kad sazna ko su ljudi lišeni slobode i s kim su u relacijama mogao da promijeni mišljenje.

Umiješao se brat Dritan poručujući Konjeviću: Znam ja ko je, nemojte vi da promijenite mišljenje. On štiti svojega štićenika po svaku cijenu. A i logično je da zna o kojem uhapšenom dvojcu se radi, pogotovo ako se uzme u obzir sve ono što je objavljeno na skay aplikacijama o njemu i njegovom sadejstvu u pojedinim rabotama za koje crnogorsko pravosuđe nema još uvijek interesovanja.

Radost ministra Adžića što se hapse oni koji podrivaju temelje Crne Gore i direktno ugrožavaju njen nacionalni interes radeći za interese drugih država, bila bi čak donekle razumljiva kad bi se u nju istinski vjerovalo. Počev od aktivnosti koje sprovodi njegova partija, podržavajući ultradesni DF, čija otvorena podrška Putinu i Rusiji prkosi Evropskoj Uniji i Americi, pokazujući kojim bi putem Crna Gora koračala pod njihovom čizmom. Tu je i crkva Srbije, mantijaški sedmi bataljon i svi kalašnjikovi koji su joj u posjedu. A ministar za takve diže ruku podrške.

Takav odnos neiskrenosti  prema sopstvenoj državi doći će  na naplatu kad tad. Znaju to akteri ove prljave priče. Zbog toga čine sve da ostanu vlast a istovremeno da nestane Crne Gore. Njima ni vazalstvo ne predstavlja problem.

Otprilike tako u najkraćem izgleda „borba“ ministra Adžića za nacionalni interes Crne Gore.  Ponosan što je Crnogorac, kako sam tvrdi, pokazao je više puta potpunu nezainteresovanost prema očiglednom nasrtaju njegovih strateških prijatelja na temeljne vrijednosti naše države, onih istih koji negiraju postojanje Crne Gore i Crnogoraca.

Možda nije svjestan, ali ministar je negirao i sam sebe.

Za njega ni malo štete, ali Crnogorci sa takvim stavom ne mogu i neće se nikad pomiriti.