Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Radončić svjedočio o kriminalnim radnjama Miodraga Perovića i Vijesti

"Dok sam dolazio na ovo suđenje, iza mojih leđa se stvorio Miško Đukić, jedan od medijskih vojnika Miodraga Perovića u brutalnoj medijskoj hajci. Zalijetao se na mene, vrijeđao me. Srećom je tu bio Darko Šuković, pa nije došlo do fizičkog kontakta.", rekao je Radončić

Svoj serijal pisao sam u interesu javnosti, isključivo se držeći pravila struke i činjenice da je u Crne Gore veličan čovjek koji je činio djela koja nikakve veze nemaju sa crnogorskim moralom, tradicijom i crnogorskim shvatanjem čojstva, kazao je svjedok Šeki Radončić na današnjem ročištu po tužbi Miodraga Perovića protiv Antene M, zbog prenošenja serijala tekstova “Voajer i balerina” koje je ovaj poznati istraživački novinar i direktor centra “Dokument” objavio u “Dnevnim novinama”.

foto AntenaM

Radončić je na početku suđenja naveo da se dogodio incident uoči početka ročišta:

“Dok sam dolazio na ovo suđenje, iza mojih leđa se stvorio Miško Đukić, jedan od medijskih vojnika Miodraga Perovića u brutalnoj medijskoj hajci. Zalijetao se na mene, vrijeđao me. Srećom je tu bio Darko Šuković, pa nije došlo do fizičkog kontakta.”

“Miodrag Perović i Željko Ivanović tužili su sedam medija, Dnevne novine koje su objavile tekstove i još šest portala koji su prenijeli, a mene, koji sam autor, nijesu tužili”, kazao je Radončić u nastavku svjedočenja.

Kako je naveo, ni u jednom mediju nijesu demantovali nijedan navod iz tekstova.

Odgovarajući na pitanje Nikole Martinovića, punomoćnika tuženog, Radončić je kazao da Miodraga Perovića poznaje više od 30 godina. Bliže su se, kako je naveo, upoznali početkom 90-ih.

“On je tada bio profesor matematike – veoma skromnog imovinskog stanja. Onda se uključio u medije kao neka vrsta menadžera. Potom smo bili prijatelji do 2010, nakon čega sam otkrio da su on i Željko Ivanović pokrali naše dionice iz Vijesti – medijske kuće koju smo svi zajedno osnovali, a oni su dionice tada prebacili na sebe.”

Otad je, kako je naveo Radončić, počela bjesomučna hajka Vijesti na njega, pod dirigentskom palicom Miodraga Perovića.

“Napisano je više od 1 700 tekstova, na TV Vijesti rađeni su brojni prilozi – huškački i pljuvački. To sam sve dokumentovao u knjizi ‘Anatomija jedne hajke'”, kazao je Radončić.

Advokat Martinović pitao je Radončića da li je koautor neke knjige sa Markom Vešovićem, na šta je svjedok odgovorio potvrdno.

“Koautor sam knjige sa književnikom i predavačem na sarajavskom univerzitetu prof. dr Markom Vešovićem – vjerovatno najvećim crnogorskim živim pjesnikom. Knjiga se zove ‘Miško Kesedžija i njegove bize – esej o montenegrinskom zlu’, a žanr je – dokumentarni roman”, kazao je Radončić.

Kako je naveo, nikada ga Miodrag Perović nije tužio ni zbog jednog slova, ali je, prema Radončićevim riječima, poslao svog brata Mila Perovića koji ga je, kako dalje navodi, presreo u Delta sitiju 15. novembra 2018. i “uz najbrutalnije šovinističke uvrede prijetio da će me ubiti, zato što, kako je kazao, napadam njegovog brata.”

“Sutkinja Nevenka Kovačević (Sud za prekršaje u Podgorici) pravosnažno je osudila Mila Perovića da uplati kaznu od 1500 eura zbog ovog događaja”, rekao je Radončić.

Vešović je, kako je dalje naveo svjedok, svojevremeno pisao tekstove za medije kojima je Perović upravljao.

“Pisao je za Monitor, koji je potom objavio, kao specijalno izdanje, sve njegove tekstove. Tadašnja glavna urednica Milka Tadić i Miodrag Perović veličali su Marka Vešovića kao najveću crnogorsku moralnu vertikalu”, dodao je Radončić.

Stil pisanja Marka Vešovića, koji, kako je naveo svjedok, obiluje metaforama, sarkazmima i drugim književnim figurama, otada pa do danas, nije se promijenio.

Advokata Martinovića zanimalo je da li je Perović isplatio neki novac za Radončićev udio u koncernu Vijesti, na šta je svjedok odgovorio:

“Nas jedanaest bili smo vlasnici 33% akcija ‘Vijesti’ i one su pokrenute na osnovu onoga što smo mi radili, a ne Miodrag Perović, koji nije tri valjana teksta napisao u životu. Nakon što smo otkrili da su nas Miodrag Perović i Željko Ivanović opljačkali, sjeli smo da to raščistimo. Pošto su pola akcija – 50 % prodali njemačkom WAZ-u za četiri miliona, došli smo do procjene da je tržišna vrijednost osam miliona i da nas 11 osnivača imamo po 3% – što je značilo da nam pripada po 240 hiljada eura bez dividende.

Utvrdili smo da su švercovali naše potpise – da se, navodno, odričemo toga. Nijesam htio da ih tužim, jer sam znao da će uplašiti sudije, pa smo se na tom sastanku dogovorili da mi isplate 90 hiljada odmah i 10 hiljada nakon tri mjeseca. Ovih 90 hiljada su isplatili, a Miodrag Perović je preuzeo na sebe obavezu da 10 hiljada da meni nakon Božića.

Lagao je, ukrao ih je i nikad ih nije platio, a ja sam ispao naivan jer nijesam uzeo nikakvu priznanicu o dugu”, kazao je Radončić.

Krenula je otada, kako je naveo, hajka na njega i druge suvlasnike, optužbe da su “agenti režima, “špijuni UDBE”, ne pominjući da su ih, kako je rekao Radončić, opljačkali i da je to razlog raskola.

Na pitanje advokata, kazao je da je među opljačkanim bio i Darko Šuković.

Nikola Martinović pitao je Radončića je li mu poznatko kako su na početku poslovanja obezbjeđivana finansijska sredstava za “Monitor” i “Vijesti”.

“Monitor je prije svega živio od donacija koje su davali građani Crne Gore željni slobodnih medija i borci za suverenu Crnu Goru. Velike donacije počele su da stižu iz svijeta, iz zapadnih demokratskih država nešto kasnije.

Vodeći se entuzijazmom, nama je bilo važnije da novine izlaze, ali Miodrag Perović, koji je obukao, tako da kažem, maskirnu uniformu novinara, preuzeo je kontrolu nad svim što se ticalo finansija i donacija ‘Monitoru’ i ‘Vijestima’, a radilo se o milionima.

Kad kažem preuzeo – to znači da je sve privatizovao. Još preciznije – da je prisvajao, krao donacije, počeo da otvara neke privatne apoteke, štamparije, kupovao dionice u bankama, kupovao stanove od 500 kvadrata kod Aca Đukanovića”, rekao je Radončić.

Na pitanje advokata da li mu je poznato da su Perović ili njegovi članovi porodice učestvovali u privatizaciji preduzeća u CG, Radončić je odgovorio:

“Znam da su Miodrag Perović i Željko Ivanović radili na berzi, pravili špekulacije na berzi, o tome postoje dosijei u tužilaštvu, tako što bi stalnim medijskim objavljivanjem da je pojedina firma propala obarali vrijednost njenih akcija, pa kupili akcije tog preduzeća. Onda bi objavljivali afirmativne tekstove o istim tim firmama, dizali im vrijednost pa ih prodavali po višim cijenama”, rekao je Radončić.

Odgovarajući na pitanje advokata, kazao je i da je Miodrag Perović imao komunikaciju da službama bezbjednosti – tačnije, tajnom službom.

“Ono što znam i što sam osjetio na svojoj koži jeste prijateljstvo sa tadašnjim šefom SDB Vukašinom Marašom”, rekao je on i dodao da je detalje o tome objavio u knjizi ‘Iza maske’, što Perović, kako je naveo, nije demantovao.

“U stanu Miodraga Perovića me je isljeđivao Vukašin Maraš i tražio od mene da otkrijem izvor informacija za tekst koji je trebalo da bude objavljen u ‘Monitoru’, što je spriječio Perović, koji mi je namjestio saslušanje”, naveo je Radončić.

Radončić je govorio i o političkim ambicijama Perovića.

“Mi smo se dugo družili i imali smo otvorene razgovore. Miodrag Perović je bio zainteresovan da postane predsjednik CG i nije to nikad krio, nasuprot. Mislio je da će Slavko Perović biti novi predsjednik i stalno je od pojedinih novinara tražio da o Slavku pišu negativne tekstove”, rekao je.

Perović je čak, kako je kazao Radončić, podijelio i resore, pa je Željka Ivanovića bio predvidio za premijera, a, prema njegovim riječima, Milka Tadić je trebalo da bude ministarka vanjskih poslova.

“U tom cilju je formirao partiju koja se zvala ‘Pozitivna CG’, a onda i ‘URU’, sve sa ciljem da ostvari san. Međutim, imao je mentalni problem – nikad nije smio da izađe na izbore”, rekao je Radončić.

Perović je, kako je naveo svjedok, bio sklon tome da identifikuje neku firmu koja finansijski dobro stoji i naloži negativne tekstove o firmi, da bi, kako navodi, nakon objavljivanja tekstova, vlasnici firme došli na pregovore o oglašavanju.

“To sam već opisao u ‘Anatomiji jedne hajke’. U tom kontekstu, navešću primjer direktora crnogorske avio-kompanije ‘Montenegro Airlines’-a Zorana Đurišića, kada su brutalno napali tu kompaniju, jurišali na nju sve dok nijesu počeli da se reklamiraju u ‘Vijestima’. To je po novinarskim standardima, a mislim i pravnim, klasičan reket. To je, u stvari, bio princip rada kojeg se i danas drže”, rekao je Radončić.

Bilo je i slučajeva, kako je naveo, kada su medijske hajke vođene protiv fizičkih lica.

“Navešću dva najekstremnija slučaja. Jedan je hajka protiv direktora podgoričkog ‘Vodovoda’ Mladena Brajovića, koji navodno nije imao diplomu i koji se poslije 15 dana ubio. Drugi slučaj se tiče policajca Božidara Jaukovića iz Herceg Novog koji je jednom prilikom nasrnuo na Slavka Perovića, pa su ‘Vijesti’ kreirale hajku da je Jaukovića platio Milo Đukanović da ubije Slavka Perovića. Jauković se ubio pred suprugom. Ima i drugih slučajeva”, naveo je on.

Radončić je kazao da mu je poznata veza između vlasnika ‘Vijesti’ i Duška Kneževića.

“Kad je Duško Knežević ojadio crnogorske štediše za više od 90 miliona eura,'Vijesti’ su postale jedna vrsta portparola Duška Kneževića, pri čemu su satanizovali sve koji su ukazivali na to da je Knežević svojom brutalnom pljačkom štediša ugrozio čitav bankarski i monetarni sistem – među njima sam bio i ja”, naveo je on.

Kako je kazao, nakon tog serijala, krenula je brutalna kampanja protiv njega.

“Glavni i odgovorni urednik Mihailo Jovović i novinarka Olivera Lakić optužili su me da znam ko je pucao na Lakićku i prijavili su me Specijalnom tužilaštvu, nakon čega sam saslušavan. Sad je policija utvrdila ko je odgovoran za ranjavanje Olivere Lakić. ‘Vijesti’ su to objavile, i to iz pera Jelena Jovanović, za čijim je stolom izrešetan Miodrag Kruščić”, navodi Radončić tu okolnost kao primjer neprofesionalizma te medijske kuće.

Koliko su “Vijesti” favorizovale Duška Kneževića, Radončić  dokazuje i primjerom Vesne Pavlović Furth, bivše direktorke Atlas banke, koju je taj list proglasio mrtvom! No, nije to bio jedini slučaj sahranjivanja živih osoba, na stranicama ‘Vijesti’:

“Miodrag Perović je i mene živog sahranio u ‘Vijestima’, 23. juna 2011. Sahrana je, kako je naveo, bila simbolična, a grobnica stvarna”, naveo je Radončić.

Radončić je, na kraju, podsjetio da je podgorička “Pobjeda” pisala kako su vlasnici “Vijesti” koristili kod Duška Kneževića kartice bez pokrića.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve