Za Mornaricu Vojske Crne Gore najpogodnija lokacija je Bar jer je tamo i lučka kapetanija, i kasarna i skladišta, i ne narušava se turistička privreda. Luka Bar pogodna je i za prihvat stranih brodova u prijateljskim posjetama i za vrijeme multinacionalnih vježbi. Boka Kotorska kao tradicionalno vojno-pomorsko područje sada je okrenuta turizmu i to se mora uvažiti – rekao je za Pobjedu vojni analitičar Aleksandar Radić.
Ministar odbrane Predrag Bošković kazao je nedavno da Bar treba da bude baza i sjedište Mornarice Vojske Crne Gore u punom kapacitetu, te da je počelo definisanje projekta valorizovanja Mornarice VCG koji će garantovati mnogo veću efikasnost i bolje korišćenje resursa, kao i sredstava koje država opredjeljuje za njeno finansiranje, uz podizanje borbene gotovosti na mnogo viši nivo.
– Dugoročnim planom razvoja odbrane jasno je definisano šta treba da ima Mornarica. Ona je, prije svega, usmjerena na zadatke kontrole akvatorijuma i u skladu sa tim je definisano da je potrebno kupiti patrolne čamce. S obzirom na to da novca nema, prelazno rješenje je prepravka dvije postojeće raketne topovnjače u patrolne brodove – pojasnio je Radić u izjavi za Pobjedu.
Kaže da je na potezu Ministarstvo odbrane, koje treba da pronađe novac za modernizaciju Mornarice i obezbijedi sredstva za nabavku patrolnih čamaca i za razvoj infrastrukture.
– Male su šanse da postoje donacije, sada su one mnogo rjeđe i, nažalost, propuštene su neke prilike da se postigne kakva-takva razmjena, ali sad je jasno što nudi budžet. Za razluku od ostalih ministarstava u kojima budžetski prilozi ne mogu da se koriste za sopstvene potrebe, Ministarstvo odbrane svake godine unutar budžeta ima mogućnost da novac koji se dobije od prodaje viškova koristi namjenski za usvajanje standarda NATO i ostvarivanja partnerskih ciljeva. To znači da novac od prodaje nepotrebnih brodova može da se iskoristi za kupovinu novih – navodi Radić.
Tačno je, dodaje, da će to mnogima izgledati kao „prelazak sa konja na magarca“, kada imate brod od 95 metara i onda tražite brod od 25 metara.
– Ali to je realnost. Ne može Crna Gora da obezbijedi novac da održava veliku mornaricu, niti ima potrebu za fregatom, koja je u vrijeme Jugoslovenske mornarice bila udarna plovna jedinica i trebala je da se suprotstavlja protivničkim ratnim brodovima. Danas je Crna Gora članica NATO-a, zajedno sa Italijom, Hrvatskom, Slovenijom i Albanijom, i nema nagovještaja da bi moglo doći do konflikta, tako da je njen zadatak onda efikasna kontrola akvatorija – istakao je Radić.
Dugoročno rješenje je, zaključuje on, nabavka bržih i manjih patrolnih čamaca što znači i prodaju dijela postojećih brodova.
– Prije svega fregate jer one, inače, do sada nijesu bile spremne da se koriste za patrolnu službu, povremeno su izlazile na more i služile za vježbe, ali to su brodovi koji su neadekvatni potrebama i situaciji. Ima još nekoliko brodova viška kojih će Mornarica morati da se oslobodi, a pred nama je period kada će sudbina brodova da se riješi i da se nabavi ono što je nužno – zaključio je Radić.
Strateški značaj ,,vrata Jadrana“
Odluka da sjedište Mornarice bude u Baru je strateškog karaktera i očito da odražava stemljenje Crne Gore da igra ulogu kao članica NATO. Pozicija barske luke, takozvanih ,,vrata Jadrana“ idealna je, zbog dubokog gaza, i za povremeno stacioniranje brodova NATO.
Inače, Rusija je još 2013. godine bila veoma zainteresovana za stacioniranje ruskih vojnih brodova na crnogorskoj obali. Moskva je tada tražila da luke Bar i Kotor budu ključne stacionarne tačke za uplovljavanje, servisiranje vojnih brodova i odmor ruskih vojnika.
Ruski mediji su pisali da je Moskva nudila tada basnoslovnih milijardu dolara za omogućavanje povremenog stacioniranja ruskih brodova u dvije crnogorske luke. U jeku ratnog sukoba u Siriji, kada je bila krajnje neizvjesna sudbina Sadatovog režima, za Rusiju je bilo značajno da – osim sirijske luke Tartus – obezbijedi makar još jedan punkt za smještaj ruske pomorske flote u takozvanim toplim morima.
Da su postojale ozbiljne namjere Moskve za ,,zakup“ crnogorskih luka Bar i Kotor, kasnije je potvrdio i tadašnji ruski ambasador u Podgorici Andrej Nesterenko, koji je kazao da je Moskva „bila zainteresovana“ da razgovara sa čelnim ljudima crnogorske vojske o mogućnosti da ruski ratni brodovi pristaju u luke Bar i Kotor, ali da Ministarstvo odbrane Crne Gore „nije željelo ni da čuje za to“.
Pobjeda je, još prije tri godine, objavila da su i ruski privrednici koji su imali biznis u Crnoj Gori, poput Olega Deripaske, dobili nalog od Putina da lobiraju da se luke Bar i Kotor ustupe za ruske brodove. No, odluka Vlade premijera Mila Đukanovića nije promijenjena i odbijena je ponuda Moskve.
izvor: Pobjeda