Prvi maj, Krivokapić, Vulin, vakcine i Aljbin Kurti

Zastave sa grbom od 6 buktinja, simbolom šest  jugoslovenskih republika.

Crveni garoful, uranak, kozaračko kolo, ražanj i jagnjetina.

„Kao niska sjajnog đerdana,  sjajnim suncem obasjana, ponosito sred Balkana Jugoslavijo“, pjevala je omladina, orilo se od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana.

Bilo je to vrijeme igranki i radnih akcija, navijanja za Zvijezdu i Partizan, Velež, Dinamo i Hajduk podjednako.

Vrijeme festivala od Splitskog morskog do Beogradskog proljeća, Opatijskog, Sarajevskog Šlagera sezone, Zagrebačkog. Bilo je vrijeme LJUDI.

Majskim osvitom na proljeće i ljubav, na drugarstvo i bratstvo, mirisala je naša mala i u svijetu cijenjena zemlja Jugoslavija.

Danas, što bi naša drugarica Crnogorka, koja živi u Sarajevu, kazala mi smo posljednji komunisti sa Ljubinog groba. Što god bili, osim fašisti, u to časno vrijeme bilo je isto.

Ko je koga na urancima i feštama prvomajskim pitao koje je vjere i u koju se crkvu moli? Istina, tada crkva nije imala glavnu i presudnu riječ.

Bila je mjesto za hrišćane i bogomolje za dobre vjerujuće ljude i kulturno istorijski i duhovni spomenik.

Danas, evo kada se  Prvi maj na Veliku subotu slavi, mnogi ne znaju pravo značenje i simbol ni jednog ni drugog datuma. Ali znaju da graju, da se svađaju i dijele i da nam mračne sile prizivaju.

Vjerovalo se tada da ovo današnje zlo vrijeme nikada neće doći. A došlo je, natkriveno  zluradostima fašizoidnim ideologijama nesrećnika koji su se, zahvaljujući raznovrsnim okolnostima dokopali vlasti. Oni u svom korijenu nose mržnju kao podlogu od koje kreće njihovo svakodnevno bitisanje.

Jedan od najboljih primjera takve sramote u odnosima prema kolegama iz okruženja je izvjesni Aleksandar Vulin, srbijanski ministar policije. Promoter nekakvog srpskog sveta, što će reći svi Srbi u jednoj državi, ne krije patološku ostrašćenost prema susjedima, razumije se sa ubjedljivo najačom žaokom prema Crnoj Gori i Crnogorcima, čije postojanje negira.

Vulin, poznat po brojnim aferama i nesnalažanju da se odbrani od očiglednog, zbog pomanjkanja intelekta, prvenstveno, ovoga puta svoju oštricu usmjerava na crnogorskog premijera Krivokapića, neoprostivo ljut što je ovaj smogao snage da čestita postavljenje svom kolegi sa Kosova Aljbinu Kurtiju. Krivokapić je pokazao da u njemu ipak ima evropskog potencijala i da, koliko se god družio sa  kleronacionalistima, u njemu ima kvaliteta koji povremeno bljesnu i pokažu da bi se s njim, istina bez njegovih uslovnih saveznika, moglo.

Sjetimo se smjene još uvijek ne smijenjenog ministra pravde Leposavića, jer ovaj ne priznaje genocid u Srebrenici i sada čestitke kosovskom Kurtiji. Dakle, može Krivokapić kad hoće. Valjda je razumio da je on ipak Crnogorac i da je ovo njegova država a ne Srbija, bez obzira na činjenicu da je srbijanski predsjednik Vučić poslao svojoj „braći“ u Crnoj Gori 10.000 vakcina Astra Zeneka.

Vulin je Vučićev ministar, i on ne može ni da zine a da to ovaj ne odobri. Zato je jasno da njegova kritika Krivokapiću što je čestitao Kurtiju, premijeru države Kosovo, za koju i Vulin i Vučić, ali i vaskolika Srbija dobro znaju da je međunarodno priznata država od najjačih svjetskih sila, je ustvari poruka šefa Srbije. Ona dolazi na dan kad je vlasnik svega u susjednoj državi donirao svojoj“braći“ cijelih 10.000 vakcine AstraZeneka, koju, istini na volju, građani Crne Gore nerado primaju zbog mogućih propratnih pojava. Rađe čekaju one davno obećane ministrice zdravlja, američke, ruske i kineske, koje se uporno najavljuju ali nikako da stignu.

Dakle, epilog ove priče je pohvala premijeru Krivokapiću koji se nije obazirao na Vučićeve poklone, valjda poučen onom čuvenom: Čuvaj se Danajaca (čitaj Srba) i kad ti darove nose. On je čestitao kolegi Kurtiju, predsjedniku susjedne države, jer je to jedino prirodno što je mogao da uradi. Sa njim i njegovim narod se mora sarađivati, a svaka saradnja je kvalitet. Ona obezbjeđuje izbjegavanje bilo kakvih sukoba, kojima smo skloni, bez obzira na posljedice.

Krivokapić je zahvalio za vakcine, ali je pokazao da ipak neće bespogovorno slušati Beograd. To mu zamjeraju i ovamo i tamo. Znajući ove domaće, oni će da urlaju, viču, podstiču Vuline i njemu slične da blebetaju, ali će u parlamentu dići obje ruke za sve što se od njih bude tražilo.

A Krivokapić, kome ima toliko zamjerki, ipak crnogorski, jasno, sa stavom ovoga puta. Zaista pohvale. Takvi moramo biti ako želimo u Evropu. Da razumijemo da su nam prijatelji svi u okruženju.

Redakcija portala Radio Skala