Projekat ”srspski svet” na djelu – II dio: Srpska crkva kao vrhovni politički autoritet u Crnoj Gori

NVO MOntenegro International saopštila je da je nakon što su dostavili analizu “Srpski svet na djelu – Crkva kao vrhovni politički autoritet u Crnoj Gori” na relevantne adrese u EU,
NATO i SAD, od strane nekih međunarodnih partnera im je sugerisano da analizu daju na uvid i crnogorskoj javnosti.

Njihovu analizu prenosimo u cjelosti.

S obzirom na ideološku matricu nove parlamentarne većine, te na činjenicu da je okosnica parlamentarnih izbora održanih u Crnoj Gori 30 avgusta 2020 bio usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, proevropskoj i suverenističkoj stručnoj ali i laičkoj javnosti, bilo je jasno da će se nova vlast prvo pozabaviti ukidanjem ili izmjenama pomenutog Zakona.  Očigledna namjera je bila da izmjene Zakona idu u dva pravca: prvo, da se SPC proglasi tradicionalnom crkvom i uvede u pravni poredak, i drugo da se brišu važeći članovi 62, 63 i 64 zakona, kojima se reguliše pitanje crkvene imovine. Od predizborne kampanje, protestnih litija, najava i poruka političkih subjekata koji su je sačinili, bilo je jasno da 42. Vlada ima obavezu prema SPC i da će je odmah ispuniti. Ne samo tu obavezu, već sve zahtjeve SPC. Dakle, SPC je izborom 42 Vlade dobila priliku da izvrši svoj zadatak u odnosu na Državu Crnu Goru, a shodno dokumentima Države Srbije i Arhijerejskog Sabora SPC, gdje je ista SPC naznačena kao “stožer i zaštitnik srpskog naroda ma gdje on bio”. Ovim se zaokružuje koncepcija “Srpskog sveta”, a trajno narušava stabilnost Crne Gore i regiona.

Kršenje međunarodnog prava i diskriminacija većinskog naroda u Crnoj Gori (Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti)

Plan nove vlasti u Crnoj Gori (uz asistenciju političkih elita Srbije i Republike Srpske) je da se uplivom u pravni poredak, Srpska pravoslavna crkva abolira za sva zlodjela prema Državi Crnoj Gori i crnogorskom narodu i da se prikriju sve protivpravne radnje u sferi imovinskog prava i finansijskog poslovanja. Ono što je iznenađenje jeste činjenica da je ovako postavljen cilj ostvaren silom i manipulacijom, bez bilo kakve argumentacije ili barem nekom pravnom teorijom koja bi zamaglila suštinu ukupnog postupanja, a konkretno i ovog zakona. Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica usvojene su sa većinom od 41 poslanika u Skupštini Crne Gore (jer je nezakonitim postupkom omogućeno  glasanje jednog poslanika preko skajpa, čiji legitimitet nije potvrđen od strane nadležnog organa – Državne izborne komisije. Taj jedan poslanik čini parlamentarnu većinu) Naša organizacija je, ovim povodom očiglednog pravnog nasilja, podnijela incijativu za ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu Crne Gore.

Teskt Izmjena zakona nije dat Vencijanskoj komisiji radi davanja mišljenja. U pitanju je zakon koji mora imati međunarodnu verifikaciju, prvenstveno od strane Venecijanske komisije. Ovlašćeni predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i ostalih 15 registrovanih vjerskih organizacija po Zakonu o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih organizacija, nijesu konsultovani niti im je upućen tekst Izmjena zakona. 

Ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić tada je ukazao da nije bilo potrebno sprovoditi javnu raspravu zbog hitnosti izmjena, jer su promjene takve da ne mijenjaju bitno strukturu zakona. Ovdje se postavlja samo jedno zdravorazumsko pitanje: Ako su promjene zakona takve da ne mijenjaju strukturu zakona, zašto postoje hitne i vanredne okolnosti za usvajanje tih izmjena?

U Evropi se demokratičnost akta kojim se reguliše ova oblast testira na pitanjima registracije vjerskih zajednica i odnosom prema malim vjerskim zajednicama. Taj odnos podrazumijeva jednakost – jednak tretman svih vjerskih zajednica, nezavisno od toga da li se vlastima to sviđa ili ne, nezavisno od broja vjernika, jer svi moraju imati ista prava, bez obzira da li su veliki ili mali, brojni ili malobrojni. Prava vjerskih organizacija uključujući i pravni subjektivitet regulisani su isključivo zakonima.

Ukazujemo i na sljedeće. Venecijanska komisija u Mišljenju iz novembra 2015 godine ( paragraf 10) i Mišljenju od juna 2019 godine ( paragraf 17) navodi da SPC nije registrovana u Crnoj Gori u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977 godine i da nema pravni subjektivitet.

Uprkos Mišljenu Venecijanske komisije o njihovoj valjanosti, bez ikakvog valjanog pravnog osnova Vlada Crne Gore briše članove 62, 63 i 64 Zakona o vjerskim slobodama. Ovim činom se sprečavaju nadležni državni organi da utvrde da li je bilo nezakonitosti prilikom upisa u katastar nepokretnosti na SPC, bivše državne imovine Crne Gore. Prema dostupnoj dokumentaciji, oko 80% objekata koji su u vlasništvu SPC, upisani su u državni katastar suprotno Zakonu o načinu upisa i prepisa imovine i objekata u CG. Očigledno je da vlast želi da izostane provjera protivpravnog upisa SPC u Crnoj Gori na vjerske objekte, čiji je stvarni vlasnik Država Crna Gora. Ovo je još jedan primjer manipulacije, samovolje i namjere da se zaštiti i favorizuje jedna vjerska organizacija i to SPC (u svojim prethodnim obraćanjima, detaljno smo vas informisali o prirodi djelovanja Srpske crkve u Crnoj Gori).

U predlogu zakona piše da su obavljene intezivne komunikacije sa tradicionalnim vjerskim organizacijama. Na dvije press konferencije premijer Krivokapić i ministar Leposavić konstantno su isticali pojam tradicionalne crkve. Pominjanje tradicionalnih crkava značilo je pripremu javnosti da se SPC proglasi tradicionalnom crkvom Crne Gore, iako taj termin u pravnom poretku Crne Gore nije definisan, niti postoji. Ovo neskriveno forsiranje SPC kao tradicionalne crkve na uštrb drugih vjerskih organizacija, prvenstveno Crnogorske pravoslavne crkve, izaziva zabrinutost i uznemirenje većinskog dijela javnosti Crne Gore. Posebno su alarmantne posljednje najave ministra Leposavića da će sa SPC biti potpisan Temeljni ugovor, čime se ostvaruju i naše najcrnje slutnje! Posebno imajući u vidu činjenicu da su 60% građana Crne Gore pristalice neke druge crkve ili vjerske zajednice, a maksimalno 40 % su vjernici SPC.

Dakle, prvo su crkveni krugovi formulisali u Izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti odredbu po kojoj se SPC uvodi u tradicionalne crkve u Crnoj Gori. To je urađeno u članu 7, a intervencijom na članu 24 dotadašnjeg Zakona. Jednom nemuštom i zamagljenom formulacijom  (U knjigu evidentiranih vjerskih zajednica upisuju se postojeće vjerske zajednice koje su pravni subjektivitet stekle po ranijim propisima odnosno čiji je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnog organa u pravnom sistemu i koje su djelovale kao pravna lica) omogućeno je da se SPC prizna pravni subjektivitet i kontinuitet na način što će biti prepoznat od strane državnih organa. Napominjemo da je SPC kao pravoslavna crkva Srbije Zakonom Srbije prepoznata kao tradicionalna tzv Sretenjskim Ustavom, a da kao takva unazad više od 500 godina nije bila prepoznata u državi Crnoj Gori. Tako je ovdje korištena zakonska formulacija Srbije o tradicionalnoj crkvi SPC i inkorporirana u crnogorski zakon. Ovakva prepoznatljiva demonstracija sile uz negiranje međunarodnog prava i stavova međunarodne zajednice gdje se navodi da se subjektivitet i kontinuitet mogu utvrditi samo zakonom, ukazuju na praksu nepoznatu nacionalnom i međunarodnom pravnom poretku.

Najava potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC – Legalizovanje svih nepočinstava Srpske crkve i otimanje državne imovine i sakralnog blaga Crne Gore

Dana 19. Marta 2021. godine, medijima je odjeknula vijest “Uskoro temeljni ugovor Crne Gore i SPC“. Navodi se da je ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić rekao da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) jedina tradicionalna crkva, odnosno vjerska zajednica sa kojom država Crna Gora nije prethodno sklopila temeljni ugovor o saradnji, ali da će se uskoro otkloniti i ta “diskriminacija”. Poučeni praksom koju je ministar sproveo tokom procedure izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, možemo ustvrditi da njegove populističke i neutemeljene izjave izazivaju zebnju kod stručne javnosti – dokle je spreman ići u afirmaciji teokratske, svetosavske, klerofašističke i četničke države, koju personifikuje SPC.

Demokraski princip i međunarodni standard i pravo svake vjerske organizacije je da zahtijeva potpisivanje temeljnog ugovora sa državom Crnom Gorom. To pravo ima i SPC i tu ništa nije sporno. Međutim, država je dužna da sa svim evidentiranim i registrovanim vjerskim zajednicama i crkvama obavi razgovore i pripremi temeljne odnose koji će biti pretočeni u ugovor ukoliko to interesovanje iskaže bilo koja vjerska organizacija.

Svojim praktičnim postupcima, do sada Vlada i nadležno ministarstvo su pokazali nipodaštavanje, nepoštovanje, prezir prema CPC, pa će i ovoga puta spriječiti svaki dogovor sa Crnogorskom crkvom, koju nijesu udostojili niti jednog sastanka ili konsultacija do sada. (podsjećamo na naše obraćanje u kojem smo pozvali sve međunarodne adrese u Crnoj Gori i izvan nje, da osude segregaciju crnogorskog naroda, kada je vjernicima CPC bilo zabranjeno da priđu Cetinjskom manastiru).

Postavljamo pitanja. Odakle pravo ministru Leposaviću da Srpsku pravoslavnu crkvu proglašava tradicionalnom crkvom u Crnoj Gori? U pitanju je nezakonito, pristrasno, i s namjerom iskazano postupanje, a na štetu CPC. Ko je ovlastio gospodina Leposavića da SPC nazove tradicionalnnom? Gdje je pravni osnov za navedenu tvrdnju? Po kojem zakonu ili podzakonskom aktu je utvrđeno koje su tradicionalne crkve? Postoje li kriterijumi u pravnom sistemu Crne Gore koji su taksativno navedeni i po kojima bi se nekoj crkvi priznao status tradicionalne? Odgovor na sva ova pitanja je negativan, jer po važećem zakonu i dopunama zakona o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih organizacija tradicionalne crkve i vjerske zajednice nijesu definisane niti jednom odredbom. Kao što smo gore naveli, u  trenutku kada su inicirane izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti (decembar 2020. godine) SPC ne postoji u pravnom prometu Crne Gore, nema pravni subjektivitet, nije evidentirana niti registrovana kod bilo kog državnog organa, niti je htjela da se registruje (u pregovorima vođenim sa bivšom Vladom, SPC je uporno odbijala zahtjev da se formalno-pravno reguliše njen status u Crnoj Gori). Sa druge strane imamo uredno evidentirano i registrovano 15 vjerskih organizacija među kojima i Crnogorska pravoslavna crkva. Međutim, niti jednoj od tih 15 vjerskih organizacija, pa ni Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi se ne dostavlja tekst izmjena zakona, ne dozvoljava se prisustvo ovlašćenog predstavnika CPC na sjednici skupštinskog odbora za ljudska prava i slobode. Na ovaj način želi se diskreditovati Crnogorska pravoslavna crkva, da nije priznata kod države, da se  kompromituje i pored činjenice da su više od 20% pravoslavnog stanovništva Crne Gore vjernici te crkve. Uloga ministra Leposavića u favorizovanju Srpske pravoslavne crkve, a na uštrb Crnogorske pravoslavne crkve je očigledna. U pitanju je osoba koja je bila dio pregovaračkog tima i ekspert SPC u pregovorima sa prethodnom vladom u vezi zakona o vjerskim slobodama. Takođe, podsjećamo da je sadašnja vlada čiji je član i ministar Leposavić personalno predložena u manastiru Ostrog pod patronatom SPC. U intervjuu lokalnoj tv stanici, ministar Leposavić ne može da se kontroliše u svojoj ostrašćenosti pa ukazuje da je po hitnom postupku trebalo usvojiti Izmjene i dopune Zakona o vjerskim slobodama jer je postojala opasnost oduzimanja imovine (od SPC) i da se izvrši prepis vlasništva (misli na Državu Crnu Goru). Navedeno govori da je u pitanju osoba koja ne postupa sa pozicije ministra u Vladi Crne Gore već kao ovlašćeni predstavnik SPC i bez pogovora izvršava sve zadatke koje pred njim postavi ova crkva, umjesto da štiti imovinu države čiji je ministar.

Na taj način grubo krši smjernice Venecijanske komisije iz 2004. i 2014. godine, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, te postupa suprotno dokumentima OEBS-a, posebno dokumentu iz Mastrihta iz 2003. godine gdje se upozorava na obavezu države da spriječi nasilje i diskriminaciju prema bilo kojoj vjerskoj grupi. Očigledno je da se navedenim postupanjem ruši načelo jednakosti i ravnopravnosti vjerskih organizacija. Vrši se diskriminacija prema pojedinim vjerskim organizacijama sve sa ciljem da Srpska crkva bude jedina, dominantna i zvanična crkva u Crnoj Gori, te da se uskrati pravo pravoslavnim vjernicima da obrede ostvaruju u crkvenim objektima kao vjernici Crnogorske crkve. 

 – Inauguracija Srpske crkve kao vrhovnog političkog autoriteta u Crnoj Gori

Predmet ugovora između Vlade i SPC biće međusobni odnosi u sferi carinskog, poreskog, finansijskog, poslovnog, privrednog djelovanja kojim će se abolirati sve posledice protivzakonitog i protivpravnog djelovanja SPC za period od više od 50 godina u Crnoj Gori. Ono što je posebno značajno priznaće joj se pravni subjektivitet, legalizovaće se svi upisi i sticanje prava svojine u katastru nepokretnosti na svim nepokretnostima, a bez valjanog pravnog osnova i isprava podobnih za upis. U pitanju su vjerski objekti koji predstavljaju istoriju i kontinuitet trajanja crnogorskog naroda neprocjenjive vrijednosti, a za SPC su samo izvor ubiranja enormnih novčanih sredstava i negiranja postojanja jednog naroda. Identitetska pitanja crnogorskog naroda asimiliraće se u pitanja unutar srpskog identiteta, pa će jedan većinski narod ostati bez svoje istorije, tradicije, crkve i jezika.

Uloga EU u procesima u Crnoj Gori – osvrt na nedavne reakcije evropskog komesara za proširenje

NVO Montenegro International je poslala više pisama EU (a i ostalim relevantnim međunarodnim adresama), želeći da približi situaciju u Crnoj Gori a naročito poslije uspostvaljanja nove vlasti, ne sporeći činjenicu da je vladavina prava u Crnoj Gori bila ignorisana od bivše vlasti, a u nadi da će EU, prije svih, brinuti o dosljednom primjenjivanju principa „vladavina prava“ u periodu kohabitacije. U periodu kad je vlast u Crnoj Gori promijenjena na izborima, koji su po našem mišljenju bili sve – osim legitimni,  naša organizacija je podnijela 4 inicijative Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti odluka Vlade  i nekoliko urgencija vezanih za ove inicijative, 5 krivičnih prijava Vrhovnom, kao i Specijalnom državnom tužilaštvu protiv članova Vlade, 7 obraćanja (analitičkih pregleda aktuelne situacije u CG) svim relevantnim međunarodnim adresama, administraciji i najvišim zvaničnicima EU, NATO i SAD, 10 pisama ambasadama i stranim predstavništvima u Crnoj Gori.

RSE (Radio slobodna Evropa) je imala uvid u dokument koji je komesar za proširenje, Oliver Varhelji predstavio ambasadorima zemalja članice EU. Vladavina prava je još jednom u fokusu EU, što pozdravljamo iskreno i iz sveg srca. Ali, postavlja se pitanje  dosljednosti i principa na kojima  EU počiva. Naime, i komesar Varhelji, i ambasadorka EU u Crnoj Gori Kristina Oana Popa, reagovali su povodom namjere nove vlasti da mijenja Zakon o državnim službenicima i namještenicima, prigovarajući da prijedlog zakona nije donešen u konsultacijama sa Venecijanskom komisijom. Međutim, nije bilo reakcije kad se u Parlamentu Crne Gore, nezakonito sprovedenom procedurom mijenjao Zakon o vjerosipovijesti, a na inicijativu ministra Leposavića, ignorišući upozorenja naše i ostalih relevantnih NVO u regionu o namjerama nove vlasti da imovinu Crne Gore prepiše na SPC i na taj način inauguriše Srpsku crkvu kao vrhovnu vlast. Apsolutno podržavamo insistiranje na vladavini prava, jer ona podrazumijeva da je zakon jednak za sve, ali ako jedan princip važi za jednu oblast a ne važi za drugu, tu se radi, najblaže rečeno o nedosljednosti. U Crnoj Gori je na djelu segregacija čitavog njenog naroda, sprovodi se revanšizam, asimilacija i kulturocid, a nova vladajuća većina očigledno ima podršku nekih evropskih adresa za sprovođenje takve politike, za potpuno nezakonite postupke, a time i utapanje Crne Gore u tzv. “Srpski svet”.

Zabrinjava nas činjenica da je EU (odnosno njene institucije i zvaničnici) ostala nijema na izborne nepravilnosti, manipulacije biračkim spiskovima, i pored više naših upozorenja o onome što će se desiti na lokalnim izborima u NK. Sve zemlje regiona, američki i NATO zvaničnici prepoznali su koliki značaj Srbija pridaje ovim izborima. Zar je potrebno objašnjavati ZAŠTO? EU je ostala nijema na naša upozorenja da se u Crnoj Gori implementira projekat “Srpski svet” čiji je idejni tvorac predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a protagonisti su čelnici partija koje čine aktuelnu vlast u Crnoj Gori. Podsjećamo da je većinu ovakvoj fašističkoj vlasti omogućio tzv. građanski pokret URA, sa 5, 5 % osvojenih glasova na parlamentarnim izborima, i uz svesrdnu podršku nekih “zelenih” evropskih adresa. Upozorili smo na zabrinjavajuće prisustvo srpskih i ruskih obavještajnih službi, na maligni uticaj Srpske crkve, što sve podsjeća na scenario sa početka 90tih godina koji se sprovodio po Hrvatskoj, Bosni i Kosovu.

Rezime

Opet koristimo priliku da ukažemo da Crnogorci nemaju matičnu državu kao što je imaju pripadnici svih ostalih etničkih grupa u Crnoj Gori, te mogu, u nekoj projektovanoj budućnosti „srpskog sveta“ biti samo etnička grupa. Crnogorci, koji nikad i ni na koji način nijesu atakovali na neki drugi narod radi svojih interesa i pored uvreda i provokacija koje decenijama trpe od SPC, srpske manjine u CG, a u poslednje dvije godine od predstavnika vlasti Srbije i entiteta Republika Srpska? A prije dvije godine je najavljeno usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Potpuno je jasno i zašto. Kada Srpska crkva, kao zaštitnih svih “ugroženih Srba” đe god se oni nalazili, preuzme političku prevlast, kada se u vlasti nađu ministri koji atakuju na kulturu, jezik, istoriju drugog naroda (u ovom slučaju Crnogorskog) slijede poruke o etničkom čišćenju i inženjeringu.

O ovakvim namjerama i sprezi SPC i nove vlasti u Crnoj Gori upoznata je međunarodna zajednica. Evropske i američke političke adrese su upozorene da je jedan narod – crnogorski,   uskraćen za uživanje prava priznatih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i deklaracijama o političkim pravima čovjeka i građanina.

Da li ima primjera u svijetu da jedan većinski narod u svojoj državi nema prava ni uslove za slobodno ispoljavanje vjere, istorije, kulture i jezika? O ovome Evropa i civilizovani svijet ne smiju ćutati, zato, ponovo, na vrijeme upozoravamo domaću i međunarodnu javnost da iskoristi svoj uticaj i spriječi eskalaciju tenzija, kako se ne bi dogodilo da se samo sa zakašnjenjem konstatuje da je nad jednim narodom počinjen zločin.

Samo jedna poruka koja kruži Crnom Gorom ovih dana, objavljena na prosrpskim glasilima i medijima, govori dovoljno o situaciji u našoj zemlji:

“KRSTIĆE SE I KO NEĆE”