Prije 280 godina, vladika SAVA PETROVIĆ: “Dokle su mi dvanajast hiljad Crnogoracah”

Piše: Miroslav Ćosović

Osamnaestog januara 1702. rođen je na Njegušima mitropolit Sava Petrović Njegoš. Umro je 9. marta 1782. godine.

VLADIKA SAVA JE BIO MITROPOLIT SKORO 50 GODINA

Crkvenu i državnu vlast vršio je od 1735. do 1781. godine, nakon smrti svog strica vladike Danila čiji je bio pomoćnik (koađutor) od 1719. do 1735. godine, na skupu crnogorskih glavara 1735. godine, izabran je za njegovog nasljednika. Iako je imao ugled među plemenicima, ubrzo je pokleknuo pred samovoljom glavara. Učvrstio je samostalnost Crnogorske mitropolije, odnosno Vladikata, i nastojao da očuva Crnu Goru ukliještenu između neprijateljskog Osmanskog carstva i nenaklonjene Venecije, održavajući veze koje je sa Rusijom uspostavio njegov prethodnik. Živio je povučeno u manastirima Maine i Stanjevići, a opšteplemenskim poslovima, umjesto njega, upravljao je njegov brat od strica Vasilije. Sahranjen je u manastiru Stanjevići, odakle su njegovi posmrtni ostaci preneseni na Cetinje. (iz arhive lista Pobjeda)

PISMO VLADIKE SAVE MARKU KVERINIJU

Pred čitaocima portala Aktuelno je pismo vladike Danila providuru Marku Kveriniju napisano 31. decembra ne zna se tačno koje, ali jeste između 1739. i 1741. godine.

Pismo je objavljeno na stranama 213 i 214 u knjizi “Vladika Danilo Vladika Sava – Pisma” koju je objavio Obod, na Cetinju, 1996. godine. Knjigu je finansiralo Ministarstvo kulture Crne Gore.

Ispod pisma u knjizi, naznačeno je: original, pisan rukom vladike Save. IAK, fond UP 62(1739-1741)

Evo pisma:

Vanrednom providuru Marku Kveriniju

31. XII [1739-1741 (?)]

“Presvijetli i preuzvišeni moj gospodine, gospodine mili,

da znate, gospodine presvijetli, kako jest preuzvišeni gospodin đenerȃ Grimani i preuzvišeni đenera Dulfinac i prvi providuri mnogo truda i muke imali i s nami dokle smo ovu krajinu u mir stavili. I dobro stojaše. Tako nije priđe, a Vaše gospodstvo sad slušajući spijune i la[ž]e dokle se krajina smuti i pokla, a pak hoćaše i veće, ma smo mi juče vratili i razbili svu zemlju da ne ide put Tivta. Ja samo oni prvi vljerni sluga momu prevedromu principu, i biću, a tko će lagat, neka laže. Sve će se znat, a biskupi su ovojzi krajini vazda bili glava i biće. Neka se nitko ne vara, ni misli drugo. I znamo da bi vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo umljeli i krajinu držat i svkomu dat onu čast i stimu ko je za što, ma te smetaju špijuni. Znam i za mnom što lažu, a pak znam što im odgovaraš. Da nijesmo ljuto bolesni, ja bih tamo došȃ da se razgovorimo. I pisali smo glavarima da dođu da ti se poklone u subotu. I neka mene ne prijeti nitko! S pomoću Bož[j]om ja se malo bojim dokle su mi dvanajast hiljad Crnogoracah što imam u državu moju.

I žudimo Vi svakoga dobra i poštenja

Dek[emvra?] 31.

Biskup Sava cetinjski, i skandarijski, i primorski na službu”