Predsjedništvo Dukljanske akademije: Krajnji je trenutak da narod Crne Gore prepozna manipulacije, podvale, laži i iluzije

Hoćemo li se i dalje praviti da ne vidimo da se na Crnu Goru vrši specijalni tip agresije? Manipulativno nam je uvedena laž kao kategorija života. Crna Gora se drži u zarobljeništvu lažima? Laž se koristi kao moćno oružje u propagandnoj borbi protiv Crne Gore? Ne lagano, već brzo klizimo u religijske laži srednjeg vijeka. Laž se neumorno i uporno plasira kao istina. Laže se stvaralački, maštovito, inventivno, a sve sa ciljem da laž postane istina. Laž tako postaje suština života i način nesvjesnog djelovanja mnogih ljudi. U ovim konstatacijama mogu zainteresovani prepoznati

Ćosica, Pantića, Veselinova, Dimitrija Najdanovića, Justina Popovića, Nikolaja Velimirovića, Onore de Balzaka. Laž je postala metod djelovanja ,,naopakog antidržavnog patriotizma“. Stvarni patriotizam je trenutno u potpunoj defanzivi. Velika je, lažima izazvana, zbrka između patriotizma, poštenja, meke okupacije, slobode, prava, politike i para. Ovo je maksimum, nema se kuđ dalje!

MEKI RAT I TVRDE POSLJEDICE

Protiv Crne Gore tajne strane službe koriste i strane i domaće ,,aktiviste“ kao alat. Pomoću njih vode ,,meki rat“ sa veoma tvrdim – katastrofalnim posljedicama. Prvi ešalon odbrane Crne Gore od ,,meke agresije-okupacije“, mora biti izlazak iz stanja hipnoze, u koje je narod doveden nezapamćenim lažima gebelsovskog tipa. Kad država ne može, ostalo je da građani, po svaku cijenu, eliminišu laž iz javnog, pravnog i političkog života. A to je u stvari vrlo jednostavno. Dovoljno je da se zna i s t i n a ! Tada će se narod lako odbraniti od laži. Zato ovom prilikom ilustrujemo neke karakteristične i najopasnije laži, da bi narod saznao istinu.

Ako se ne zna istina, onda se prihvata propaganda i velika laž. Laž je zapravo nekako počela time da tamjan i zvona liječe koronu. I pored ovakve vidljive i naručene laži, narod je ušetao u litije. Poznati efekat popovskog bajanja djelovao je na dio naroda da pomisle da je to stvarno tako. Koliko god je glupavo, to je bio začetak litija, kasnije dopunjen drugim motivima. Kad narod shvati da je prevaren, nadati se da neće više litijati. Tom korpusu laži pripada i laž da predsjednik Vlade može pomjerati brda mislima. Takva laž i nije neko iznenađenje, kad dolazi od predsjednika Vlade koji reče da država Crna Gora ne bi postojala da se on pita. Tako ispada da je naša velika sreća što se on, eto, ne pita oće li Crna Gora postojati ili neće.

Veliki početak prevara je završen veljom laži primamljivo nazvanom ,,Evropa sad“. To je bila ciljana sabotaža Crne Gore, zasnovana na raspodjeli sredstava bez pokrića. Nadamo se da je dovoljna poruka na ovu temu, da je već vidljivo uništen Fond zdravstva. O ostalim uništenjima znaće se kada dođu na red.

Veoma opasne laži, u obliku aluzija, plasirala je ponovo, a nedavno Crkva Srbije. Crkva Srbije pravi aluziju da nas uplaši javnom najavom da je Crna Gora ,,Mala Ukrajina“. Kada znamo što se danas događa u Ukrajini, ova jeziva prijetnja Crkve Srbije ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. I poslije ove svojevrsne objave rata Crnoj Gori od Crkve Srbije, nikako da se sjeti čak ni novi tužilac, da je ovo precizna najava krvoprolića.

Opšte je pravilo postalo da onaj ko je kriv optužuje onoga ko je ispravan. Iako je ,,slavni“ srpski portal In4s slavan po lažnom popobrazovanju stanovništava, ispada kriva je Antena M, jer saopštava istinu. Mediji su odavno postali suštinska arena borbe istine i laži. Istinu saopštavaju domicilni demokratski mediji, a laži od stranih službi ubačeni ili plaćeni rodoljubi – meki okupatori, o kojima najbolje govori činjenica da su zaboravili čak i svoje porijeklo. Jer, dozvolite, bezočna je laž da Crnogorci nijesu Crnogorci.

ČIJI SU NAŠI MANASTIRI?

E sad, čiji su manastiri, crkve i groblja u Crnoj Gori? Po istini su nesporno crnogorski. Ali su po lažavini vlasništvo Crkve Srbije, a time indirektno i države Srbije. Sramno je Manastir Ostrog lažno prepisan sa Crne Gore (Danilovgrada) na Crkvu Srbije, a da se još ne zna ko je to uradio i za koliko para. Još sramnije je Manastir cetinjski (Cetinja) neki Đurišić lažno prepisao na Crkvu Srbije. Za Cetinjski manastir se bar zna ko je to uradio, iako se još ne zna za koliko i oće li odgovarati pred tužiocem. Ali, izgleda tužilaštvo tu vrstu kriminala i ne primjećuje, a taj crkveni kriminal je nešto mnogo veće od šverca cigara ili nezakonitog rada sudija.

Vrhunac licemjerja su ipak lažne litije, održane pod lažnim sloganom ,,ne damo svetinje“. Lažne zato što su litijaši lagali da su crnogorske svetinje njine, a ne crnogorske? Vrlo je lako, ko hoće, da shvati ovu tešku i prljavu manipulaciju litijaša, da brani naše svetinje pod sloganom da su njihove i tako ih otmu Crnoj Gori. Ovaj sramni iluzionistički metod otimanja crnogorskih svetinja od strane Crkve Srbije, u organizaciji stranih tajnih službi, ostaće fenomen za proučavanje u svijetu. Tajne službe i Crkva Srbije su ovo osmislile i organizovale, a Sotona i ovi ,,naši“ operacionalizovali, čak i preko katastra. No, nehotice, napravile su tajne strane službe veliku taktičku grešku, koja će uticati da se demaskira ova užasna laž i obmana. Zapravo, to da su crnogorski manastiri, crnogorske crkve i crnogorska groblja vlasništvo Crkve Srbije, a time i države Srbije, je toliko pretjerana laž, da je sada postigla suprotan efekat, zbog kojeg je crnogorski narod počeo da se trijezni od primitivnih popovskih prevara.

Neviđena je drskost i poganluk što naši i strani nesrećnici hoće pretvoriti crnogorsku državu u srpsku, a Crnogorce u Srbe.

Svako dijete zna ,,da se Crna Gora zvala Crna Gora, nije Srbija, da su se Crnogorci zvali Crnogorci, a nijesu Srbi, crnogorska vojska se zvala crnogorska a nije srpska“. Po svojoj državi naravno, kao i danas. To što u njoj postoji više entiteta ne mijenja suštinu za normalne ljude.

Vrhunac iluzija je kada se kriminal nižeg reda nameće da se ne vidi kriminal višeg reda. Tako se pokušava sakriti kriminal prvog reda – državni udar organizovan od stranih službi uz pomoć – vjerovali ili ne – i od nekih stanovnika Crne Gore. Slučaj je dobio epilog sudskom presudom. Osuđeni kažu da je suđenje namješteno. Narod očekuje od tužilaštva da utvrdi što je tu namješteno, što je istina, a što laž. Ali zato nema više priče o državnom udaru na Belveder, jer je to sve bilo javno i viđeno. Državni udar preko Belvedera su izvršile strane tajne službe, koristeći kao alat djelove vlasti (Krivokapić), djelove policije (Knežević), djelove vojske (Injac), Crkvu Srbije (Joanikije) i kriminalne organizacije uz pomoć domaćih nesrećnika. To je sve viđeno, pa je nejasno što tu ima da se dokazuje, jer je već dokazano samo po sebi. Ali, okupatori hoće silu na sramotu da, kroz iluziju i laž, dokažu da je tobož kriv crnogorski narod koji se branio od okupacije. Kakva je propaganda i ponašanje tužilaštva nije čudo da je narod zbunjen iako je sve viđeno i sve svima jasno. Osim, izgleda, tužilaštvu koje progoni – vjerovali ili ne – narod, a ne stvarne krivce.

Molimo crnogorski narod da shvati što je istina i realnost i odbrani se od iluzija i laži. Ukoliko ne izađemo iz stanja hipnoze proizvedene lažnom propagandom, kao specijalnim metodom ,,mekog rata“, Crnoj Gori prijeti opasnost ravna ukrajinskoj, i to bez opaljenog metka.

Na kraju da se zna da još nijesu otkriveni zlikovci koji su 3 puta do sada fizički napadali poslovne prostorije DANU. DANU će se truditi, i pored toga, da ostane vječna zublja ove pomračine.