Devastacija naših istorijskih znamenja, skrnavljenje kulturnih dobara, opšta medijska hajka na Crnu Goru sa adresa iz susjedstva, a sve uz blagoslov i logistiku dijela domaćih političkih i srodnih struktura, zapravo je povampirena politička patologija iz devedesetih. Ali u zabludi su svi koji misle da se mogu igrati sa slobodarskim plamenom Crne Gore, poručio je u intervjuu Pobjedi ministar kulture Aleksandar Bogdanović.
Srpska pravoslavna crkva i političke snage koje negiraju antifašističke vrijednosti naše države, uvjeren je ministar Bogdanović, ne jačaju, već su “samo donekle izmijenile platforme i modele djelanja u očajničkom pokušaju da Crnu Goru skrenu sa strateškog puta u društvo evropskih naroda”, poručujući da će njihova stremljenja ostati samo na pokušaju.
Nekoliko spomenika herojima narodnooslobodilačkog rata ove godine bilo je na udaru vandala. Svakako, najbrutalniji atak bio je skrnavljenje spomenika na Ravnom lazu, nadomak Podgorice, posvećenog organizatorima antifašističkog ustanka 13. jula 1941. godine. Uništena je spomen-ploča sa njihovim imenima. Što su motiv i poruka ovakvih nedjela i ko suštinski stoji iza njih?
BOGDANOVIĆ: Napadi na antifašističku tradiciju Crne Gore traju u kontinuitetu već nekoliko godina, a sada, nažalost, svjedočimo još organizovanijoj seriji vandalizama. Iživljavanje nad spomenicima naše slavne prošlosti ima očigledan motiv urušavanje istinskih vrijednosti Crne Gore i njenog istorijskog nasljeđa, u pokušaju da je skrenu sa evropskog puta i stave pod skute tuđih država. Shodno tome, prava meta onima koji bi da nam prekrajaju prošlost nije ni spomenik na Ravnom lazu, ni u Zeti, niti Duklja, već ustavno-pravni poredak građanske, demokratske, sekularne, multikonfesionalne Crne Gore.
Vrlo dobro znamo kome i zašto smeta takva Crna Gora antifašistička i po ubjeđenju i po uređenju. Devastacija naših istorijskih znamenja, skrnavljenje kulturnih dobara, opšta medijska hajka na Crnu Goru sa adresa iz susjedstva, a sve uz blagoslov i logistiku dijela domaćih političkih i srodnih struktura, zapravo je povampirena politička patologija iz evedestih. Ali u zabludi su svi koji misle da se mogu igrati sa slobodarskim plamenom Crne Gore. Nećemo dozvoliti nikom, ni po koju cijenu, da na temeljima naše bogate istorije kroji nakaradnu politiku koja ima cilj da prisvoji ili izbriše sve stoje crnogorsko. Na to nas obavezuje i uzvišena simbolika svijetlog datuma crnogorske istorije 13. jula, ali i svi nosioci antifašističkog plamena koji su hrabro pali pružajući otpor zlu nacizma i fašizama.
Na meti huligana su i državni simboli. U nekoliko navrata, u više gradova, zabilježeni su slučajevi paljenja i cijepanja crnogorske zastave. Zašto nekim građanima naše zemlje, kojima je ona domovina, crnogorska zastava nije svetinja?
BOGDANOVIĆ: Uništavanje državnih simbola nije ništa drugo nego očigledna manifestacija fašizma. I to je, vjerujem, već svima jasno. Huliganima, kako ih nazivate, koji su kadri datako nasrću na Crnu Goru, njene vrijednosti i evropsku viziju, nažalost, svetinja je zastava druge zemlje. Takvi još nijesu shvatili, ili ne žele da prihvate, da je 21. maja 2006. godine Crna Gora vratila nezavisnost i jednom za svagda trasirala svoj proevropski put. Napomenuću da je, kroz bremenitu istoriju, Crna Gora u više navrata uspješno odolijevala necivilizacijskim djelima, pa ni sada neće zatvarati oči pred fašističkim pokušajima urušavanja države. Pokazali smo da znamo i umijemo da stanemo u odbranu nasljeđa antifašizma i savremenih tekovina naše zemlje. Ovoga puta, još energičnije.
U svim ovim slučajevima počinioci su mladi ljudi, čak i djeca koja su u školskom dvorištu cijepala državnu zastavu. Brine li Vas to i kako je moguće prevazići ovaj problem, jer jejasno da ti mladi ljudi odrastaju u porodicama koje Crnu Goru i njenu antifašističku tradiciju ne doživljavaju kao svoje, ali i da obrazovni sistem nije uspio da ih obrazui e?
BOGDANOVIĆ: Svaki oblik destrukcije kod mladih, alarm je za brigu cijelom društvu. Slike cijepanja državne zastave u školskom dvorištu, vjerujem da ćete se saglasiti, nemaju toliko veze sa propustom obrazovnog sistema, koliko sa pogrešnim „lekcijama” koje ta djeca uče kod kuće, što od roditelja koji iz nekog razloga Crnu Goru ne doživljavaju kao svoju domovinu, što kroz medijsku propagandu serviranu iz susjedstva.
Poražavajuće je i protivzakonito na bilo koji način podstrekavati mlade ljude, u tom uzrastu, na mržnju i nasilje, ali i zloupotrebljavati ih zarad ostvarivanja političkih ciljeva. Shodno tome, obrazovni sistem mora uložiti dodatne napore da osnaži vaspitnu ulogu škole i nadomjesti propuste u kreiranju pravog sistema vrijednosti kod tih mladih ljudi, kako bi na postulatima tolerancije, zajedništva i poštovanja različitosti, ta djeca odrasla u ljude koji vole, poštuju i brane svoju zemlju, a ne obrnuto. To su i uzvišene ideje vodilje koje su ponosno pronosili antifašistički borci, a na čijim temeljima su sazrijevale mnoge generacije zaslužne za današnji evropski put Crne Gore.
Političke snage koje negiraju vrijednosti antifašističkih tekovina u našoj zemlji jačaju, kao i snaga SPC, koja veliča četnički pokret i njegove lidere. Govor mržnje kao da postaje naša svakodnevica. Kako smo došli u takvu situaciju i kako je moguće prevazići?
BOGDANOVIĆ: Jezik mržnje koji je sve zastupljeniji u vokabularu političke opozicije, ali i kod onih koji bi trebalo da pronose riječ Božiju, uz glorifikovanje četničkog pokreta, šamar su tradiciji antifašizma na koju je, ubijeđen sam, ipak ponosna većina u Crnoj Gori. U tom kontekstu, ne cijenim da, kako rekoste, jačaju SPC i političke snage koje negiraju antifašističke vrijednosti naše države. Samo su donekle izmijenile platforme i modele djelanja u očajničkom pokušaju da Crnu Goru skrenu sa strateškog puta u društvo evropskih naroda. Na pokušaju će i ostati.
Naše društvo duboko je ukorijenjeno u temeljima antifašizma, zato sijanje mržnje i podjela koje vode sukobima neće proći ni ovog puta. To nije, niti će biti, budućnost kojoj stremimo. Crna Gora uvijek je umjela da se odupre fašizaciji društvenog prostora, doprinosila je i doprinosi regionalnoj stabilnosti, a više od svega prepoznata je kao promoter dijaloga i građanskih vrijednosti na svom putu ka Evropskoj uniji. Taj put naš je jedini izbor, bez obzira na to koliko glasni bili oni koji bi više voljeli da Crnu Goru vide kao dio velike Srbije.