Pise: Đorđe Šćepović
Završilo se i to. Zdravko i njegovi apostoli konačno će napuštiti Vladu, tj. Hram i spakovati svoj skromni apostolski imetak. Dobro, ne naročito skroman, i ne baš svi, jer i među Zdravkovim učenicima nekoliko je Iskariotskih, koji će starog učitelja i mesiju zamijeniti novim. Istini za volju, više neće biti apostoli, ali biće sekretari i savjetnici novih apostola. No, funkciji se u zube ne gleda. Dok je crnogorska javnost još uvijek anestezirana i iskasapljena nakon dvogodišnje operacije razaranja Crne Gore, odlazeći premijer svoj mandat završava na krajnje bizaran način, onako kako ga je i započeo. Kad je riječ o Zdravku, u pitanju je kontinuitet. Prirodan i logičan kraj jednog puta. Uostalom, ako je i bilo nekog kontinuiteta u Zdravkovom činodejstvovanju to je bila bizarnost. Od samog sastavljanja Vlade pa sve do njenog okončanja. Od Vesne Bratić do Šefketa Krcića. Da, Zdravkovo potonje imenovanje je imenovanje Šefketa Krcića za vršioca dužnosti direktora Uprave za saradnju s dijasporom. Ako je nešto bizarnije od Vesne Bratić na čelu ministarstva kulture i prosvjete, to je Šefket Krcić, na bilo kojem mjestu. Oni koji pamte duže od juče znaju o kome je riječ. Tačnije, o čemu je riječ.
Kada sam 2019. godine za knjigu kratkih priča Gozba dobio nagradu “Zaim Azemović”, Šefket Krcić je učinio da Gozba i sama nagrada ne prođu nezapaženo, kakva im je moguće mogla biti sudbina. Mada bih mu trebao zahvaliti, ne mogu a da se kratko ne osvrnem na hajku koju je Šefket Krcić pokrenuo. Ne hajku na knjigu, već hajku na prednju koricu knjige. Biće da je to prvi atak na koricu knjige u istoriji književnosti. Budući da je na naslovnici Gozbe svinja, Šefket Krcić je nedvosmisleno ustvrdio da je autor knjige neoprostivo uvrijedio muslimane. Pretpostavljam da smo dizajner i ja morali pitati Šefketa Krcića kakvo bi to rješenje naslovnice bilo prikladno i njemu prihvatljivo. Pretpostavljam da sam morao znati da će knjiga jednog dana dobiti nagradu koja nosi ime uvaženog bošnjačkog i crnogorskog pisca te bi stoga njen vizuelni identitet mogao nanijeti duševnu bol Šefketu Krciću.
Šefketu Krciću koji nije odmakao od naslovnice knjige. Šefketu Krciću koji nije pročitao ni impresum, a kamoli neku od priča u knjizi. Da jeste, znao bi da je Gozba sve ono što je on pokušao okrenuti naglavačke. Da jeste, znao bi da se Gozba, između ostalog, bavi i onima u čiju zaštitu godinama unazad staje Šefket Krcić. Zločincima koji su činili najstrašnije zločine nad bosanskim muslimanima. Već godinama unazad Šefket Krcić je redovan gost na opskurnim nacističkim srpskim portalima i televizijama, braneći one koje Gozba poziva na odgovornost. Saveznici i štićenici Šefketa Krcića su ideološki sljedbenici Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Hvaleći na sva usta počivšeg Amfilohija Radovića i takozvane litije, Šefket Krcić je taj koji neoprostivo vrijeđa muslimane. Na takozvanim litijama klicalo se ratnim zločincima i ubicama. Onim srpskim herojima koji su počinili genocid nad muslimanima.
Da je učinio minimalan napor i otvorio knjigu koju je osudio, znao bi Šefket Krcić da Gozba nije uvreda niti za jednog muslimana, ali mogla bi nanijeti duševnu bol saveznicima Šefketa Krcića. Sljedbenicima kulta krvi i tla. Ovaj nekada, kako oni koji pamte kažu – crnogorski nacionalista, a već odavno islamski fundamentalista i branitelj ugroženog srpstva, pozivao je da se autoru Gozbe i žiriju koji je knjigu nagradio, sudi po šerijatu. Mada ja nijesam Ruždi, niti je Šefket Ajatolah Homeini, na trenutak sam pomislio da bih mogao dobiti danonoćnu zaštitu, gostovati na koncertu Bona Voksa, i zaraditi silne novce od rasprodatih tiraža. Oni koji pamte kunu se da je Šefket Krcić krajem 80-ih ili početkom 90-ih (ne znaju pouzdano tačnu godinu) najuren s nikšićkog fakulteta zbog “ekstremnih stavova i crnogorskog nacionalizma”. Kako se neko takav u međuvremenu preobrazio u branitelja ugroženog srpstva i difamatora svega crnogorskog, to je već pitanje za nauku. Kako god, izgleda da se isplatilo. Nakon godina nuđenja i služenja srpskim nacionalistima Šefket Krcić je konačno imenovan. Neko će reći kasno, a neko taman na vrijeme. Kad se povuče konopac vodokotlića koji će odnijeti u nepovrat okupacionu vladu, posljednji će ostati onaj koji je posljednji i imenovan.
Ko zna koliko dugo vršilac dužnosti može plutati, na površini.