Crnogorski književnik Milorad Popović ocijenio je u intervjuu za Portal Analitika da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je krajem decembra prošle godine usvojen u Skupštini, podjario kleronacionalizam u Crnoj Gori.

On kaže da se upravo ovih dana pokazalo da su parola ,,ne damo svetinje” i protestne litije zapravo – contardictio in adjecto, jer u hrišćanstvu ne postoji protest, u hrišćanstvu postoji samo ljubav, poslušnost…

Odgovarajući na pitanje kada se može očekivati primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Popović ističe da je puno taktičkih poteza s jedne, i s druge strane. Smatra da je od ključne važnosti za budućnost – da vlast u Crnoj Gori ne zastaje sa sprovođenjem zakona i da pokaže odlučnost.

“Crnogorska vlast ne smije ići korak, pa stati, nego mora pokazati jednu odriješitost i odlučnost da javno saopšti što se krije iza cijele te kampanje, koja je sinhronizovana od strane vrha Srbije i njihovih kriptočetničkih stranaka u Crnoj Gori i SPC – jer to je jedini način da se sačuva mir u Crnoj Gori”, kazao je Popović Portalu Analitika.

ANALITIKA: Početkom januara 2020. godine krenuli su protesti SPC, organizovani povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti… Je li usvajanjem pomenutog zakona definitivno stavljena tačka na projekat velike Srbije? 

POPOVIĆ: Dobro bi bilo, kad bi to bilo tako. Međutim, velikosrpski nacionalizam, to se nažalost pokazuje u kontinuitetu, već cijelih sto godina, je rak rana Balkana. Jedini način da se odvrati taj nacionalizam jeste – da bude sasječen u korijenu. Ono što se danas događa u Crnoj Gori, to već gledamo peti put od početka ’90-tih godina, dakle, nakon Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova itd… Ako pogledate naslovnice srpskih novina, tabloida, televizijske propagandne emisije, izjave državnika Srbije, njihovih ispostava u Crnoj Gori – vidite isti rukopis.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti je, istina, podjario taj kleronacionalizam u Crnoj Gori, koji se osjećao nedodirljivim… Međutim, upravo ovih dana se pokazalo da ta parola „ne damo svetinje“ i te tobožnje protestne litije je contardictio in adjecto, jer u hrišćanstvu ne postoji protest, u hrišćanstvu postoji samo ljubav, poslušnost… Pa su nakon krstova i ikona, koje su prvih par mjeseci nosili ulicama Crne Gore, isti ti litijaši krenuli kamenicama, pa najavljuju građanski rat, ne samo Andrija Mandić, već i ministar spoljnih poslova Srbije…

ANALITIKA: Što mislite, kada onda možemo očekivati primjenu ovog zakona, obzirom na to da je iz redova SPC stigla obavijest da su tražili nastavak pregovora sa vlastima o tom zakonu…?

POPOVIĆ: Tu ima puno taktičkih poteza i s jedne i s druge strane, međutim, ono što je važno da razumije ovo naše raspamećeno javno mnjenje u Crnoj Gori koje je neprestano bombardovano različitim propagandnim lažima i smicalicama, jeste da je jedini način – da Crna Gora konačno pokaže da je suverena država u punom kapacitetu i da može sprovoditi zakone koje usvaja. Ali, ključna stvar je – da pokaže odlučnost – jer jedino na taj način može odvratiti ono, što se bojim da se sprema iza tih parola „ne damo svetinje“. Dakle, da se u Crnoj Gori sprema novo zlo koje smo gledali ’90-tih godina, jer očigledno da poslije izvjesnog gubitka Kosova, srpskom nacionalizmu treba kompenzacija. Njima je izlazak na Jadransko more jedan od strateških ciljeva.

Znači, crnogorska vlast ne smije ići korak, pa stati, nego mora pokazati jednu odriješitost i odlučnost da javno saopšti što se krije iza cijele te kampanje, koja je sinhronizovana od strane vrha Srbije i njihovih kriptočetničkih stranaka u Crnoj Gori i SPC – jer to je jedini način da se sačuva mir u Crnoj Gori.

ANALITIKA: Pomenimo i to da, recimo na Cetinju, nije bilo tih litija… Da li je Prijestonica zadnji bastion odbrane istinske Crne Gore i Crnogoraca?

POPOVIĆ: Cetinje je stvarno jedan fenomen slobode, u punom smislu te riječi. I, to se najbolje pokazuje kroz ove huliganske ispade Andrije Mandića u Skupštini – koji na jedan krajnje neprimjeren, neljudski, bahati, osioni način, komentariše Cetinje, na način koji to nijesu radili ni Numan-paša Ćuprilić, ni Omer-paša Latas ni najveći silnici koji su udarali na Crnu Goru…

To pokazuje – koliko im Cetinje smeta!

To na Cetinju je, zaista, jedna energija koja nema veze ni sa kakvim strankama, ni sa DPS-om… Ali, nažalost, danas u Crnoj Gori ova vlast, u tim silnim dnevno-političkim kalkulacijama, najmanje vodi brigu o onima koji imaju iskreni patriotizam prema našoj državi. Moram da kažem da je to danas najugroženiji dio Crne Gore – jer su demonizovani od strane velikosrba na najgore načine, a s druge strane, vlast ih u velikoj mjeri ignoriše.

ANALITIKA: Na što konkretno mislite?

POPOVIĆ: Pa, ne poštuju ni zakon o Prijestonici. Prema njemu su trebali da vrate Ministarstvo vanjskih poslova na Cetinje, u zgradu koja je završena prije tri godine i koja propada zatvorena sve ovo vrijeme… Kao Cetinjanin, zaista sam ponosan na te mlade ljude koji su u ovom teškom vremenu pokazali da su uvijek spremni da stanu na branik crnogorske slobode.

ANALITIKA: Nakon dvomjesečne pauze tokom koje nije bilo litija zbog pandemije koronavirusa, krenula je prvo „šetnja tišine“ poslanika Gorana Danilovića, da bi uslijedila okupljanja u Nikšiću, Podgorici, Beranama, itd na dan Svetog Vasilija Ostroškog, nakon čega je priveden episkop Joanikije i osam sveštenika SPC koji su nakon 72-časovnog zadržavanja pušteni da se brane sa slobode… Po Vama, je li država popustljivija prema sveštenstvu SPC nego prema svojim građanima, i ako jeste, zbog čega?

POPOVIĆ: Što se tiče hapšenja i puštanja Joanikija, ne mogu ulaziti u čisto pravni meritum, ali u odnosu na neka druga dešavanja, konkretno u odnosu na prethodna okupljanja kad je poslije njihovog skupa na Zlatici, prema riječima ljekara zaraženo 20-tak osoba, i potom kađenja crnogorskih ulica od strane srpskih popova i provociranja, a ustvari, izazivanja potencijalno teških posljedica po zdravlje građana koje bi oni trebali da štite i da se mole za njihovo zdravlje – oni ih na jedan krajnje neobziran način ugrožavaju i pokazuju istu tu bešćutnost kao i ’90-tih godina kada su gurali taj nesrećni narod u smrt, po srpskoj Krajini i po Bosni… A, danas to pokazuju svojim odnosom, u vrijeme ove svjetske pandemije, od koje je umrlo toliko ljudi u svijetu…

ANALITIKA: Nedavno je NKT prilikom razgovora sa predstavnicima vjerskih zajednica u Crnoj Gori pozvala samo predstavnike SPC, Mešihata islamske zajednice i Barske nadbiskupije… Kakvu, po Vama, poruku šalju CPC i ostalima koji nijesu dobili poziv?

POPOVIĆ: Pokazuju slabost i strah. A, pred nasilnikom, kad god pokažete slabost i strah to vam se uvijek – debelo vrati. Dakle, to je isključivo da ih ne bi dodatno razjarili, jer oni misle ako popuštaju Amfilohiju, da će ga – umilostiviti. Naprotiv, kad god pokažu da prave s njim neki neprincipijelni dil, on je sve žešći i sve brutalniji.

ANALITIKA: Pa, mislite li onda da je Amfilohije Radović nedodirljiv u Crnoj Gori?

POPOVIĆ: Ono čemu do sada svjedočimo, govori o njegovoj nedodirljivosti, i istina, ovo izglašavanje zakona, privođenje popova i njegovo privođenje govori da se ‘kruni’ i ta njegova nedodirljivost. Ali, upravo to je jedini metod da se oni dovedu poznaniju prava. To najbolje pokazuje kako oni poštuju autoritet sile i države, tamo đe je ima…

U Hrvatskoj imate istovjetan Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kao i u Crnoj Gori. Tamo su njihovi popovi danas uzor ekumenizma i traženja hrišćanske sloge… Recimo i to da je Amfilohije živio više od pola života u vrijeme Josipa Broza Tita. Ne postoji ni jedan citat, do dolaska Slobodana Miloševića, gdje ste mogli čuti neku njegovu kritičku opasku na račun tog sistema ili Titove diktature, itd. Dakle, jedini način koji Amfilohije Radović razumije kao i svi nasilnici jeste odlučnost, hrabrost i principijelnost u sprovođenju pravila i zakona, kako prema svim građanima, tako i prema njemu.

ANALITIKA: U istraživanjima javnog mnjenja, SPC uživa najviše povjerenje građana kad su institucije u pitanju – što to govori o našem društvu, u svakom, a naročito u ideološkom pogledu?

POPOVIĆ: To govori o neizgrađenoj svijesti Crnogoraca, prvenstveno političkoj, ideološkoj, pa i religijskoj, jer u doba komunizma makar u njegovom zadnjem periodu nije bilo zabranjeno da se posjećuju crkve i održavaju crkveni obredi. Ja sam, do ’86/7 godine kad su skrnavili grobove vojvode Mirka i knjaza Danila, išao svake godine na nalaganje badnjaka pred Cetinjski manastir. To je bilo jedino javno nalaganje u Crnoj Gori i nikad nije bilo više od 100-150 druga iz cijele Crne Gore. A, Crnogorci su, procentualno, možda najviše bili komunisti. Danas je napravljena jedna pervertovana ideologija, jednim agresivnim klerikalizom, gdje Amfilohije na isti način kako su komunisti nekad ocrnjavali vjernike, tako on danas prebrojava – ko je kršten, a ko nije kršten, ko je ateista, a ko je vjernik.

To je proizvod tri stvari: agresivnog nastupa srpske crkve, slabosti vlasti i jednog neizgrađenog političkog, ideološkog, identitetskog habitusa pravoslavnog svijeta u Crnoj Gori.

ANALITIKA: Kako tumačite poruke predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, koji je nakon video konferencije sa predstavnicima Srba u Crnoj Gori izjavio da „Srbija poštuje Crnu Goru kao državu, ali da ne može da zanijemi pred onim što se njenom narodu tamo dešava“ i dodao da „nema problem da razgovara sa predsjednikom Crne Gore, Milom Đukanovićem, o položaju Srba u CG, ali da se plaši da bi teško razumjeli pozicije jedan drugog… Jesu li, po Vašem mišljenju, Srbi ugroženi u Crnoj Gori?

POPOVIĆ: To je jedna predstava, toliko trivijalna da o njoj ne treba trošiti riječi. Kao da vratimo film na ’90/1. godinu kad Milošević govori o Srbima u Hrvatskoj ili BiH, itd… Po onoj narodnoj: „zecu-bježi, a hrtu-drži“… Gdje su danas ti Srbi koji su bili ugroženi u Hrvatskoj i oni na Kosovu..?!

Danas u Crnoj Gori, sve i kad bi htjeli Crnogorci, kad bi crnogorski nacionalizam zaista postojao – ne bi se oni tako ponašali kao što se ponašaju, nego bi bili mnogo oprezniji. Crnogorci nemaju kapaciteta da ugroze Srbe u Crnoj Gori, jer oni su dio desetomilionske nacije na Balkanu, a Crnogorci su na ivici statističke greške. Dakle, u pitanju je nešto drugo – tom agresivnom halabukom o ugroženosti Srba, atakuje se na crnogorsku naciju, što možete vidjeti ako detaljnije pratite diskurse srpskih političara i njihovih intelektualaca koji jedan dan govore da su Srbi ugroženi u Crnoj Gori, a drugi dan govore da će Crnogorci nestati kao nacija u sljedećih dvadeset godina… Mislim, ko ima elementarnu inteligenciju, zna o čemu se tu radi.

ANALITIKA: Jeste li onda iznenađeni žestinom anticrnogorske kampanje koja dolazi iz susjedne Srbije? Primjera radi, ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić, pominje „skoro pa bratoubilački rat Srba i Crnogoraca“, dok njihov ministar odbrane Aleksandar Vulin saopštava da „Crna Gora postaje izvor nestabilnosti u regionu“, a pamtimo i da je ne tako davno htio da u uniformama srbijanske vojske sa delegacijom uđe u Crnu Goru, povodom 20-te godišnjice od ubistva Pavla Bulatovića, što im naposlijetku nije bilo dozvoljeno…

POPOVIĆ: Nema tu iznenađenja. Tu se samo mijenjaju forme, mijenjaju se taktike. Od trenutka kad je Milo Đukanović pobijedio Momira Bulatovića u oktobru ’97. godine, mijenjaju se vlasti u Srbiji, mijenjaju se akteri, ali problem Crne Gore i crnogorskog pitanja je njima stalno na dnevnom redu – kao prioritetno nacionalno pitanje.

I, ponavljam, ako crnogorska vlast ne napravi jasan demarš Beogradu i međunarodnoj zajednici da se priprema ponovna agresija na Crnu Goru, po scenariju hrvatskom, bosanskom itd, bojim se da se ovdje mogu desiti mnogo opasne, krvave, bratoubilačke stvari…

ANALITIKA: A ima li Crna Gora adekvatan odgovor na te provokacije iz Srbije? 

POPOVIĆ: Imamo adekvatan odgovor. Prvo, Crna Gora je nezavisna država, članica Ujedinjenih nacija, članica NATO alijanse, ima svoje institucije i ima mogućnost da se odbrani od spoljne i unutrašnje agresije, odnosno od mogućih unutrašnjih nemira koji su planirani izvan Crne Gore. Ali, tu mora pokazati i hladnu glavu – ne srljati, ne praviti nijedan pogrešan potez, ne praviti nijedan uvredljiv potez prema bilo kom subjektu sa strane Srba u Crnoj Gori, njihovog identiteta, njihovih institucija, itd. Međutim, mora pokazati odlučnost da sačuva nezavisnost, slobodu i građansko biće i multikulturalni sklad Crne Gore.

ANALITIKA: Crna Gora se uspješno odbranila od pandemije koronavirusa, čemu su doprinijele pravovremene mjere NKT-a. Kako će se to odraziti na kampanju vlasti uoči izbora koji se očekuju do kraja godine. S druge strane, idu li ova dešavanja sa litijama i molebanima u prilog crnogorskoj opoziciji u susret izborima, ili su pak dobro došli vlastima u Srbiji, gdje se izbori održavaju narednog mjeseca? Kako to komentarišete?

POPOVIĆ: Nažalost, u Srbiji ne samo Vučić, nego i opozicija manipuliše stanjem u Crnoj Gori i tamo se ne zna ko je agresivniji nacionalista – oni se utrkuju ko će biti u tome ostrašćeniji i agresivniji. A, što se tiče unutrašnjih stvari u Crnoj Gori, ovdje su stvari dosta nestabilne.

ANALITIKA: U kom smislu?

POPOVIĆ: Dakle, u ovom trenutku vođenje cijele situacije u vezi koronavirusa pokazuje da se Crna Gora, uprkos svemu, pokazala kao jedna organizovana država. I, zaista, prijatno sam iznenađen. Prvi put sam se suočio sa nekim ljudima koji nijesu bili u javnosti, a koji su se pokazali svojim odnosom, svojim djelovanjem, i konačno – rezultatom, a što je najvažnije, pokazali su da su dorasli tom zadatku. S druge strane, ovo provociranje oko dana Svetog Vasilija Ostroškog govori da upravo ta radikalna, velikosrpska struktura to zna i pokušava da napravi destabilizaciju. Ali, oni sami ne bi mogli napraviti toliko štete, da nemaju vrlo perfidnu i opasnu podršku dijela uticajnih NVO.

Dakle, još uvijek nijesmo čuli ni jednu kritičku opasku na evidentno ugrožavanje zdravlja građana od strane crkve, od nevladinih organizacija, koje tako budno prate sve stvarne i izmišljene anomalije u Crnoj Gori. S druge strane – najveća potpora destrukciji u Crnoj Gori u kontinuitetu već nekoliko godina je koncern „Vijesti“ – koji to radi vrlo perfidno, u koordinaciji sa raznim srpsko-ruskim štabovima, i vrlo efikasno. Nova taktika im je da pokažu da su dva ekstrema Milo Đukanović i Andrija Mandić, a da su SPC i Amfilohije neki konstruktivni, pomiriteljski faktor…

I, to je jedna priča koja s obzirom na opšte stanje u Crnoj Gori, na anomalije koje postoje i na nesmjenjivost vlasti, kod jednog broja ljudi možda ostavlja utisak. U ovom trenutku, najopasniji, anticrnogorski faktor u Crnoj Gori nije ni Amfilohije, ni Mandić, ni Vučić, nego upravo „Vijesti“, na čelu sa Željkom Ivanovićem.

ANALITIKA: Kad pomenuste Mandića… Kako tumačite posljednje istupe lidera DF-a u Skupštini, koji su indirektno pozivali na građanski rat i poručivali da „spremimo uniforme“? Čuli smo i episkopa Joanikija koji je nakon izlaska iz pritvora poručio da će „ova borba dugo da traje i da se treba spremiti…” 

POPOVIĆ: Tu su očigledno podijeljene uloge. Naizgled, crnogorski parlament dijelom liči na balkansku krčmu, a dijelom na minhenske pivnice početkom ’30-tih godina, gdje se primjenjuje fizičko nasilje, psovke, uvrede najgore vrste, itd.

Mandićeve riječi o oružju i uniformama ne treba uzimati kao puku retoriku, samim tim treba se sjetiti što je najavljivao uoči izbora 2016. godine kad je spriječen državni udar… Tako da, sve to treba uzeti za ozbiljno. Jer, oni bi sjutra zapalili Crnu Goru, samo kad bi imao ko ginuti za njih. E, malo je problem to što to njima samima ne basta. Ali, rade na tome da gurnu Crnu Goru u jedno zlo kakvo su pripremali prije nekoliko godina – da ovdje stvore unutrašnji rat poput Sirije, Libije i sl.

ANALITIKA: U četvrtak, 21. maja, navršava se 14-ta godišnjica od obnove crnogorske nezavisnosti. U svjetlu svih ovih dešavanja i ovoga o čemu smo do sada razgovarali, koliko je po Vama Crna Gora danas zaista – nezavisna?

POPOVIĆ: Mi, formalno, imamo sve ingerencije nezavisne države, a stari, imperijalni recidivi prema Crnoj Gori su još živi. Crna Gora, sa svim svojim unutrašnjim antagonizmima i podjelama ipak je uspijevala u tim kritičnim trenucima – da sačuva stabilnost i mir, i pokazivala je državotvornu zrelost… Ali, s druge strane, nijesmo uspjeli da konstitušemo u dovoljnoj mjeri nacionalnu i državotvornu svijest kod dovoljnog broja građana, da bi mogli da kažemo da će to biti garancija za neposrednu budućnost i da je obezbijeđena politička stabilnost u Crnoj Gori.

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve