Pitanje samostalnosti Crnogorske crkve je conditio sine qua non opstanka crnogorske nacije, a samim tim i države, rekao je u razgovoru za Standard književnik Milorad Popović. On smatra da proces nacionalnog ii državnog identiteta nije stvar jednog Zakona, već se radi o dugoročnom i kompleksnom procesu koji podrazumijeva novu kulturnu i obrazovnu politiku, jačanje institucija i civilnog sektora.
No, Popović ipak smatra da je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti jedna od ključnih odluka koja bi za Crnu Goru i za Crnogorce, kao, kako je rekao, relativno većinski narod, stvorio osnove za trajnu održivost i stabilizaciju političkih prilika. Osim toga, ovim Zakonom se, kako je rekao, SPC uvodi u pravni poredak Crne Gore ali i otvara proces obnove autokefalnosti, koji se, dodao je, neće desiti preko noći.
Litije podsjećaju na Islamsku revoluciju u Iranu
“S obzirom da je u pravoslavlju, još od srednjeg vijeka, pravilo da svaka nezavisna država ima samostalnu – autokefalnu crkvu, posebno u situaciji kada je pravoslavna većina u Crna Gora tragično podijeljena u ključnim identitetskim pitanjima, pitanje samostalnosti crnogorske crkve je conditio sine qua non opstanka crnogorske nacije a samim tim i opstanka Crne Gore. Međutim kako sada stvari stoje nije realno očekivati da će se ta autokefalnost desiti preko noći. Imajmo u vidu da su Ukrajinci, čiji su kapaciteti neuporedivo veći nego crnogorski, taj proces počeli prije više od 20 godina. Taj proces je, poslednjim izjavama Đukanovića, na neki način i počeo. Međutim jednako je važno da se ovim Zakonom SPC uvede u pravi poredak Crne Gore. Oni su do sada sebe izdizali iznad zakona”, poručio je Popović.
On je ocijenio da Mitropolija SPC u Crnoj Gori pretenduje na teokratsku vladavinu, uporedivši litije koje organizuje sa Islamskom revolucijom u Iranu.
“Mantrom o tome da je srpska crkva starija od države Crne Gore i da je ona nju stvorila sugerišu da je taj vjerski element važniji od civilnog i pretenduju na teokratsku vladavinu kakvu imamo u Iranu i ovi protesti me podsjećaju na Islamsku revoluciju 1979. godine, naravo kontekst je drugačiji – unutrašnji i spoljni, ali ima tu elemenata jedne teokratije”, rekao je Popović.
Autonomija bi bila znak da SPC prihvata crnogorsku državu
Kada je u pitanju ideja o autonomiji Mitropolije, Popović je izrazio skepsu, ali je dodao da bi u slučaju njenog sticanja to značilo da je SPC primila k znajucrnogorsku državnost. On je podsjetio da je Ruska pravoslavna crkva nakon obnove nezavisnoti 2006. godine ponudila mitropolitu Amfilohiju tu opciju za koju, pak SPC nije htjela da čuje. Razlog je, kako navodi Popović bio odbijanje SPC da se suoči sa realnošću obnove crnogorske države, koju je Patrijaršija u Beogradu vidjela kao privremenu tvorevinu, koja će kad tad biti vraćena pod okrilje Srbije.
“Autonomija je ideja koju je RPC, dok je Crna Gora bila u dobrim odnosima sa Rusijom, nakon 2006. godine, ponudila Amfilohiju kao mogućnost, koju bi Rusija podržala. Međutim SPC nije htjela za to da čuje, jer oni misle da je sadašnje stanje privremeno, da je crnogorska država privremena . U jednom smislu to bi značilo da je SPC primila k znanju crnogorsku državnost kada bi prihvatila tu autonomiju. To bi u neku ruku relaksiralo stanje u Crnoj Gori i mislim da bi u dobroj mjeri zadovoljilo ovu vlast koja nije previše ostrašćena u nacionalnom smislu. Međutim po svemu onome što znamo do danas mislim da ta opcija nije realna. Što se tiče SPC takva bi se ponuda mogla očekivati ukoliko bi narasla snaga CPC i ukoliko bi se unutrašnja situacija u Crnoj Gori promijenila u korist građanskog, procrnogorskog političkog bloka”, rekao je Popović.
Bez jasne nacionalne politike nema modernizacije
Sa druge strane, problem je i taj, što ne postoji adekvatna kulturna i nacionalna politika a kada se tome doda i loša situacija u visokom obrazovanju onda se, smatra Popović, stvara ambijent u kojem ne možemo izvesti modernizaciju i depovincijalizaciju Crne Gore. Tome u prilog, kako je naveo, govore i litije koje organizuje Mitropolija SPC, a koje pokazuju da je društvo u nezvidnoj situaciji.
“Statistički Crna Gora ulaže u kulturu više nego sve okolne zemlje ali nedostaje nam kulturna politika, koja će jasno odrediti prioritete. U sklopu jedne opšte nacionalne politike prisutna je improvizacija, lutanje i potpuno neadekvatno postavljeni prioriteti, a isto to možemo reći i kada je u pitanju obrazovanje. Pogotovo kada je u pitanju visoko obrazovanje. Toliko je unižena sama ideja obrazovanja da pojedini fakulteti, naročito privatni, više liče na piljarstvo. Cijeli taj ambijent pogoduje provincijalnom mišljenju i duhu i ovo narastanje klerikalizma u Crnoj Gori govori da mi nemamo značajniji proces modernizacije i deprovincijalizacije Crne Gore. Kada vidite toliko ljudi, uključujući i mlade, koji su indoktrinisani tim opskurnim manipulacijama sveštenika i jerarha, koji sebe predstavljaju kao direktne predstavnike Boga na zemlji a pri tom im iz usta izbija mržnja, onda se vidi koliko smo kao društvo u jednoj nezavidnoj situaciji”, zaključio je Popović.