Ulica porodice Zvicer na Cetinju značila bi rehabilitaciju boraca Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore i ne bi bila značajna samo za Prijestonicu, već bi imala širi nacionalni smisao, kazao je za Antenu M crnogorski književnik Milorad Popović, dodajći da bi on takvu inicijativu uvijek rado podržao.

S obzirom na protok vremena i na nove fenomene kojima će, kako navodi, buduće generacije biti više zabavljene, vjeruje da je posljednji trenutak da se nešto preduzme.

“Možda je naša generacija posljednja koja se kroz porodične priče i druge sadržaje zanima za to. Jedan broj publicista, novinara i istoričara otkriva tu skrivenu stranu istorije, ali čini se da Crnogorci stidljivo nameću simbole koji su neobično važni za nacionalnu svijest”.

Komiti su, smatra on, kopča viševjekovne borbe za slobodu i odbranu crnogorskog identiteta, karika u lancu bespogovorne borbe za Crnu Goru.

“Spomen-obilježje ne dugujemo samo Zvicerima, već i ostalim junacima – počev od grupe Sava Raspopovića i Muja Bašovića koja je stradala u Rubežima, zatim Todora Dulovića, Marka Vučerakovića, Todora Borozana, Milutina Vučinića, ali i drugih važnih ljudi koji su se iz inostranstva borili za CG – poput Vladimira Popovića, prvog crnogorskog scenariste igranog filma, generala Anta Gvozdenovića, generala Jovana Popovića Lipovca, velikog crnogorskog vajara Janka Brajovića, itd.”, kaže on.

Nepravedno i svjesno, vjeruje Popović, decenijama je potiskivana istina o herojima borbe nakon 1919, a razlog je, kaže, težnja da se asimiluje, obesmisli i negira sve što je crnogorsko.

Sistematski je istina o borcima Za Pravo, Čast i Slobodu decenijama bila marginalizovana, smatra on i dodaje:

“Proučavanje istorije kao takve u našim zemljama više je bila vaspitna disciplina nego kritična nauka. Postojale su neke ličnosti i događaji koji su mitologizovani, stvoreno je lažno pamećenje, dok – sa druge strane, poražene ideologije se nijesu smjele pominjati”.

Priča o Zvicerima, prema njegovim riječima, važna je za nacionalnu i državotvornu emancipaciju, ali i za podśećanje da se takav zločin više nikad ne bi smio ponoviti.

“Crne Gora se može ugledati na Makedoniju koja je borcima VMRO, stradalim između dva svjetska rata, ali i onima sa početka 20. vijeka, napravila razne memorijale – dala imena ulica, napravila spomenike, bez obzira što je, istorijski gledano, VMRO bila dio jedne druge politike – velikobugarske”, navodi Popović.

Sporo se, kako navodi, brišu stereotipi na kojima su se generacije vaspitivale, a naročito je to, smatra on, mučan proces tamo đe je društvo podijeljeno.

To pokazuje, dodaje Popović, žustra, žestoka propagandna politička akcija koja se danas vodi.

“Danas se bitka za Crnu Goru srećom više vodi na planu politike, propagande i ideologije, nego u starom smislu crnogorske borbe – u ratnim okolnostima, ali upravo brisanje pamćenja i promovisanje ideologija koje negiraju istinsku crnogorsku tradiciju mnogo su opasnije za opstanak CG od direktnih prijetnji, a istorija je pokazala da se Crnogorci bolje odupiru fizičkom nasilništvu nego ideološkim i propagandnim manipulacijama”, zaključio je Popović.

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve