Pomoli se Crna Goro za LJUDE u tebi!

Piše: Dubravka Jovanović

Samo u tebi postoji Noć skuplja vijeka. Nemaš pravo na raspordaju časti i morala, zemljo moja.

Lako li je s nevoljama ljudskim bez kantara, pa i tamo đe se do Boga zgriješilo! Postade nam veresija beščašća.

Nego, đe ste veliiki vjernici?  Vi što preko noći naučiste molitve i psalme, što litijašite s mirom Božjim, kako zborite ?

Đe vam je vjera vaša? Đe se krst zagubio da vas opomene kako je najlakše kleti i zlo zlim razbuktavat.

Veliki su dani sveti a mnogi od vas tako mali. Možete li Boga u oči pogledati?

Kao prituljene zvjeri čekate u zasjedi.

Što da nikne, zemljo moja, na tvoj kam poslije tame u duši nekih koji se lažno ljudima zovu?

Crna Goro velika si bila i kad su te pohodili lažni carevi i kukavice, ali se nijesi  dala porobiti.

Prevare je vazda bilo. Izdaje, laži i krađe bilo je i biće, ali su to LJUDI osuđivali i kažljavali bez đavoljega pira.

Goro, stađun ti  je od zeleni. Pa obnovi, operi grjehove, omelemi dobro u dobrim ljudima, skini crnu magiju sa zlih.

Osjećam kako ti se grči lice od stida zbog onih u koje se vjerovalo. A još više zbog onih koji nad mukom likuju i glasno na stradanje pozivaju.

Nema zaborava nepoštenju.  Nikad to Crna Goro nijesi praštala, ali si osuđivala  ljudskim mačem pravde.  Ne  kamama i maljevima šporkih riječi i nauma bijednih.

Zlo je vrijeme među pupoljcima,  ali će se otvoriti da na čast tvoju zamirišu.
Znam!
Jer si Lovćenskoj vili krila sazdala.
Jer si Belvederskoj zori plavet kapnula da svitanja nikad više ne jauknu.
Jer imaš Crnogorke i Crnogorce što se  ne daju zavesti ni na zlo podvesti .
Jer se imaš rašta i ponovo roditi.
Jer te more zaliva, jer ti svjetlost vid očima bistri.
Krš tvoj kičmu ti jača  da se nikad i ni pred kim ne povije.
Jer znaš da osudiš i kazniš za nedjela. Ali i to čojski a ne nesojski.
Dosta je nevoljnicima to zašto im se ne može ni zaboraviti ni praštati, jer su i osuđeni i utamničeni i bez suda i tamnice.
„Ali sunce kad ojača i skloni izmaglicu, skinuće i tu halju da te sasvim razgoliti“.
Do tada pomoli se Crna Goro moja za LJUDE i ljudskost.

Veliki su sveci. Ne budimo jadno mali!