Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Politička mobilizacija u Srbiji protiv Njegoševog mauzoleja

Vojo Srzentić: Ja, koliko sam shvatio, iako nijesam direktno sa drugaricom Latinkom (Latinka Perović, sekretar CK Saveza komunista Srbije) razgovarao, najviše se radi o aktuelnim idejno-političkim pitanjima vezanim za izgradnju Njegoševog mauzoleja i pisanja istorije Srba. Ja predlažem da bi bilo najbolje da razgovor vodimo tako, što bi informisali o tome što ste željeli, a kroz diskusiju da se dogovorimo kako dalje i oko čega da se dogovorimo. Ja mislim da je tako najbolje.

Piše: mr Jadranka Selhanović

VOJO SRZENTIĆ

(Predsjedavajući, sekretar Centralnog komiteta SK Crne Gore)

Ovdje smo sa naše strane prisutni, pored druga Vesa (Veselin Đuranović) i Tora (Dobroslav Ćulafić), drugarica Perović (Olga), predsjednik komisije Centralnog komitata za kulturu, drug Bućin (Nenad) i Durutović (Svetozar), članovi Sekretarijata Centralnog komiteta i ja.

Mi smo prije nekoliko dana, prije desetak dana od drugarice Latinke Perović obaviješteni da su drugovi u Sekretarijatu CK Srbije osjetili potrebu da sa nama obave jedan razgovor po nekim pitanjima iz oblasti kulture za koje smo obostrano zainteresovani.

Nama je tada rečeno, da će Sekretarijat CK Srbije imati povodom toga razgovora i sjednicu. U tu svrhu su došli drugovi Ajtić (Predrag) i Jovičić (Vlado).

Ja, koliko sam shvatio, iako nijesam direktno sa drugaricom Latinkom (Latinka Perović, sekretar CK Saveza komunista Srbije) razgovarao, najviše se radi o aktuelnim idejno-političkim pitanjima vezanim za izgradnju Njegoševog mauzoleja i pisanja istorije Srba. Ja predlažem da bi bilo najbolje da razgovor vodimo tako, što bi informisali o tome što ste željeli, a kroz diskusiju da se dogovorimo kako dalje i oko čega da se dogovorimo. Ja mislim da je tako najbolje.

PREDRAG AJTIĆ

(član Sekretarijata Centralnog komiteta SK Srbije)

Za nas je najaktuelniji bio povod taj, što se kod nas, u našoj Republici, prije svega u Beogradu, a u posljednje vrijeme i u Novom Sadu, zbiva u vezi sa akcijom izgradnje Njegoševog mauzoleja. Po našem saznanju, sve te velikosrpske, nacionalističke snage, akciju koja se vodi za izgradnju Njegoševog mauzoleja, vrlo obilato koriste kao povod za svoje političke istupe, za akcije, naravno sa unitarističkih pozicija, a u poslednje vreme oni počinju otvarati jedan široki front. Njima se pridružuju ne samo etatističke snage, nego nam se čini, da su tu prisutni i informbirovci i anarholiberalistički elementi inkarnisani u onoj grupi na Filozofskom fakultetu. Lični, umjetnički motivi, ukusi itd, u čitavoj toj konstalaciji postaju drugostepeni, a za nas se to pitanje postavlja, prije svega kao političko pitanje.

Mi smo u poslednje vrijeme imali određene akcije koje su vođene. Kako smo suzili prostor za delovanje tih snaga na Beogradskom univerzitetu, kako se to ograničilo na manju grupu od 50-60 ljudi, koji su i dalje aktivni, oni su počeli da se postepeno pomeraju prema Novom Sadu. I tamo, kao što znate, već nekoliko navrata dolazi do konflikta između njih i partijske organizacije. Bio je slučaj sa Egerićem, a sada je slučaj saopštenje koje su dali u “Indeksu” koje je potpisano od studenata i od nekih nastavnika Novosadskog univerziteta.

Složena situacija bila je na Beogradskom univerzitetu, na Filološkom fakultetu. Tamo se održao jedan skup na kome su govorili neki profesori Univerziteta, moram reći dosta viđeni, a učestvovao je i jedan broj drugih kulturnih radnika, priličan broj studenata i došlo je nešto sa ulice. Ja sam drugu Durutoviću o tome već govorio i obavijestio ga o tome kako je taj zbor protekao i do kakvih su zaključaka došli. To je uglavnom napad na izgradnju mauzoleja, pa je donijet kao zaključak, da Filozofski fakultet i njegovi organi treba da postanu inicijativni odbor za jednu akciju za opoziv odluke o izgradnji Njegoševog mauzoleja.

Mogli ste vidjeti i iz novina da smo na to reagovali preko Konferencije Socijalističkog saveza grada Beograda, a imamo namjeru da to učinimo i preko Univerzitetskog odbora, a ukoliko to ne bude dovoljno, i u svakom slučaju preko Univerzitetskog komiteta. Naša pozicija u toj stvari vam je poznata.

Prvo, za nas to nije pitanje umjetničko-estetsko, nego je prije svega političko pitanje. To je platforma akcije tih unitarističkih snaga i velikosrpskih snaga, vezanih sa raznoraznim elementima i strujama.

Drugo, mi se smatramo dužnim i obaveznim, ne samo radi nas, nego prije svega radi vas, da svaku manifestaciju paternalističkog, dušebrižničkog i pokroviteljskog stava i odnosa prema odlukama samoupravnih organa u SR Crnoj Gori, kao i u svakoj drugoj republici, osudimo i odbacimo kao nespojive sa odnosima ravnopravnosti i međusobnog poštovanja, i na kraju kao izraz nečega što je strano i samom tijelu srpske nacije. To je bila i biće naša osnovna pozicija.

Kad ovo vama govorimo, ne činimo sa namerom da se žalimo na teškoće na koje nailazimo. Ako ne bi bilo Njegoševog mauzoleja onda bi došao neki drugi povod i pitanje, jer se ovde radi o unutrašnjem odnosu i rasporedu snaga. Mi to činimo jer smatramo da ta razmena informacija može biti korisna, može poslužiti i međusobnom razumijevanju, može poslužiti u koordinaciji akcija u onoj mjeri u kojoj je to i normalno, u mjeri u kojoj smo saglasni. Mi mislimo da u ovoj stvari nešto zajednički možemo učiniti.

Prvo, htjeli bi da vam kažemo, da veliki broj učesnika u ovim manifestacijama i skupovima je crnogorske nacionalnosti i potiču dobrim dijelom iz Crne Gore. To je slučaj čak i sa Novosadskim univerzitetom. Svi mi mislimo, u toku ljeta kada se ti studenti vrate, da bi se moglo nešto preko zvaničnih klubova sa njima učiniti i razgovarati.

Drugo, u toj akciji učestvuju, koliko je nama poznato i neki viđeniji kulturni i naučni, ne bih mogao reći, javni radnici iz Crne Gore ali koji pripadaju crnogorskoj nacionalnosti. Mi smo sa nekima od njih ostvarili kontakt, upozorili ih da bi takvu akciju loše tumačili, da ne možemo da tolerišemo da takva akcija u Srbiji i iz Srbije poprima politički karakter, da se nadovezuje na velikosrpsku poziciju prema Crnoj Gori, i rekli smo na kraju, ako imaju što da raspravljaju, da je mjesto da se o tome raspravlja sa nama.

Mi smo mišljenja da bi bilo korisno, ako bi sa nekima od njih ostvarili kontakt i pozvali ih na razgovor itd.

Treće, što bih u ovom momentu htio da kažem i što bi se moglo reći, to je da bi željeli da vam kažemo da možda sa vašim predstavnicima u federaciji bi mogli da razgovarate, ili bilo bi poželjno da oni kada stupaju u kontakt sa određenim sredinama u Beogradu, da vode računa kakve su te sredine itd, jer se nama dogodi da obnavljamo istupe i sukobe sa nekim sredinama i grupacijama. To nije slučaj samo sa drugovima iz Crne Gore nego i iz drugih republika, oko jednog šireg odnosa, i onda nastaju tenzije, nerazumijevanje itd.

To bi bilo najvažnije što smo mi smatrali da treba u početku razgovora da kažemo.

Drug Vlado Jovičić je dnevno u toku tih kretanja i zbivanja kod nas u vezi sa tom stvari. On raspolaže sigurno sa više informacija i elemenata i može reći u toku razgovora još nešto, pa ćemo se nadopunjavati.

Ja sam htio da kažem ovu stvar o kojoj smo na Sekretarijatu razgovarali. Mi smatramo da bi bilo korisno, kao što je već drug rekao, uopšte sa onim stvarima koje tangiraju i jednu i drugu organizaciju. Možda više kontakata da ostvarimo i koordinirano da vodimo akciju. I zato, smatramo, da ima uslova za to, jer vi ste često u Beogradu, pa smo mi spremni da te kontakte i davanje tih informacija ostvarimo. Moguće je ići na dogovaranje, ali molimo da nas shvatite da je nama nezgodno da budemo inicijator u toj stvari, baš zbog sve te prošlosti, i sve to na neki način predstavlja hipoteku ili sijenku nad nama.

VOJO SRZENTIĆ

Pošto smo i mi u toku te akcije dosta radili, možda bi bilo dobro da, radi toga, da i vi znate što smo mi do sada preduzeli i kakva su naša gledanja i stavovi, da to kažemo, pa će to saopštiti drug Durutović.

SVETOZAR DURUTOVIĆ

U vezi sa ovim političko idejnim pitanjima koja su vezana oko akcije za podizanje Njegoševog mauzoleja, ja bih nešto htio da kažem. Drug Ajtić je i to pitanje sasvim određeno okvalifikovao kao političko-idejno pitanje. Sve rasprave i akcije koje se u vezi sa tim vode preselile su se iz sfere estetskog i umjetničkog rasuđivanja i rezonovanja i dostigle nivo i rang izrazito političkog pitanja.

Mi smo u razgovorima i u sklopu akcije koju vodimo u Crnoj Gori, inače, na sagledavanju političko-idejnih kretanja u sferi kulture, po ovom pitanju šire raspravljali. Radi informacije, samo kratko da skiciram. Ovo pitanje ima i svoju istoriju i predistoriju. Gotovo ima dvadeset godina od kako je donešena odluka o izgradnji Njegoševog mauzoleja. I u glavnom bitan razlog zašto nije ranije realizovana, bila su materijalna sredstva, finansijska sredstva. I kada je nađen način da se do tih sredstava dođe van budžeta, direktno i isključivo, onda se i pristupilo realizaciji ranije utvrđenog projekta oko izgradnje Njegoševog mauzoleja.

Ali, odjedanput, podsredstvom i mobilizacijom različitih političkih snaga sa zajedničkom, antisamoupravnom platformom u vezi sa ovim pitanjem, angažovale su se i mobilisale novije snage. Ja mislim da ekscesnom i devijantnom formiranju j avnog mjenja, dijelom je doprinijela i štampa, dezinformišući o pravim namjerama i smislu čitave akcije, izražavajući jedan pokroviteljski odnos prema Crnoj Gori, prema svim tim organima samoupravljanja, demokratskim, koji su odluku donijeli i pokrenuli akciju u vezi podizanja Njegoševog mauzoleja.

Poslije dugih političko-estetskih rasprava, da se tako izrazim, došlo je do političkih konfrontacija i na to se nadovezala crkva sa poznatom tužbom Ustavnom sudu, sa zahtjevom da se, kako u tužbi stoji, a ne u realnosti, sačuva, odnosno ne dozvoli rušenje Njegoševe kapele, da se sačuva Njegošev testament i amanet, kako navodno Mitropolija crnogorsko-primorska tvrdi, mada to nije stvarno, ni estetski ni činjenično ne stoji, nego se radi o čistoj konstrukciji.

Tu su mobilisani i advokati, a tu intenciju i namjeru Mitropolije crnogorsko-primorske i Srpske pravoslavne crkve prihvatila je i štampa, a posebno “Ilustrovana politika”. U tekstu na dosta agresivan način obavijestila je javnost i popularisala akciju pravoslavne crkve. Mi u gledanjima na te stvari, svakako, dvojimo one ljude koji iz estetskih i umjetničkih ubjeđenja prilaze tim pitanjima sve do ovog trenutka i u političkim ocjenama i kvalifikacijama, što znači da dvojimo i u isti koš ne trpamo sasvim različite komponente ove akcije.

Ali, polazeći od jednog sasvim realnog političkog zaključka, da u ovom trenutku, u ovom momentu, proširimo rasprave, obzirom na to, i prihvatimo estetske rasprave oko toga, značilo bi da politički to nije prihvatljivo. Jer, s obzirom da je ovo pitanje postalo dominantno političko pitanj e, koje zadire u neka fundamentalna prava crnogorskog društva, a iz toga ocjenjujemo da je trenutno tako da ne trpi estetske i druge konfrontacije jer one odmah, čim su izrečeni estetski sudovi, i skliznule su na teren političkih odnosa.

Osobito je neprihvatljivo, u prirodi odnosa koje izgrađujemo danas, taj dušebrižnički odnos, taj odnos kao prema jednom maloljetniku koji se u raspravama, diskusijama ispoljava i nalazi svog konkretnog izraza i preko nekih javnih sredstava komuniciranja. Oko toga pitanja vrši se i politička mobilizacija, jer to pokušavaju pojedine političke tendencije da iskoriste za svoje ispoljavanje.

Mislim da jedna od posebnih tema, posebno pitanje koje zaslužuje pažnju, a mislim da je u zaključcima Izvršnog odbora Gradske konferencije Socijalističkog saveza, ona se jasno manifestuje i izražava, jer nije dijelila te snage na Crnogorce i one koji nijesu Crnogorci, nego je sve te velikosrpske i druge antisamoupravne nasrtljivce definisala i stavila u isti koš, jer su sve one na istom odstojanju od te demokratske, samoupravne platforme našeg društva.

Jedan takav prilaz, sigurno metodološki može da se razdvoji, ali politički ta ocjena koja je saopštena, i stavovi u zaključcima gradske konferencije Socijalističkog saveza, politički je najprihvatljivija.

Sigurno da određena razmatranja zaslužuje i pitanje ponašanja Crnogoraca van Crne Gore. Ali, politički ne doprinosi dovoljno ni uspješnom vođenju akcije ako se stvori atmosfera i formira javno mjenje da sve to čine Crnogorci koji su van Crne Gore.

Otuda, po mom mišljenju, trebalo bi da dođe do izražaja to sadejstvo komunista Crne Gore i radničke klase Crne Gore sa radničkom klasom Srbije i komunistima Srbije.

Oblici dogovaranja između rukovodstva Saveza komunista, unutar organizacije Saveza komunista, unutar ostalih samoupravnih, demokratskih institucija dvije republike, treba da budu prisutna u toj akciji. Zatim, to uzajamno informisanje i obavještavanje oko akcija koje se vode ili koje se namjeravaju voditi oko ovog pitanja, da se antisamoupravne snage i antisamoupravne tendencije i platforme ujedinjuju, mislim da bi dogovori i sadejstvo, ne samo između partijskih institucija i ostalih društveno-političkih organa, nego i između institucija koje djeluju na sektoru propagande, na sektoru kulture u Crnoj Gori i Srbiji, doprinijeli da se skrati prostor na kome mogu antisamoupravne, velikosrpske snage i djelovanje pravoslavlja nalazi teren za svoj rad. Toliko sam ja imao da kažem.

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve