piše Goran Popović
Bili smo svjedoci, ovih dana, veličanstvenoj proslavi 21. maja, Dana nezavisnosti Crne Gore. Ministarstvo kulture i Glavni grad organizovali su 21. maja, povodom obilježavanja Dana nezavisnosti, sedmosatni koncert na kojem su nastupili Mahmut Orhan, Kiril Džajkovski, “Nipplepeople i Danijel Čehranov.
Iste večeri, na Cetinju pjevao je Aki Rahimovski, sa zagrebačkim kultnim bendom Parni valjak”. Dan kasnije na Trgu nezavisnosti slušali smo Crnogorski simfonijski orkestar dok su svirali Tamindžića, Čajkovskog, Bramsa… Hiljade ljudi, uglavnom mladih, uživalo je u harmoničnim melodijama, slavilo svoju državu.
Istovremeno, ispod repa konja kralja Nikole, preko puta zgrade Skupštine, Džemal Perović i Omer Šarkić su pokušali da naruše tu harmoniju prizemnom političkom kakofonijom, usmjerenom protiv svoje države. Vele: hoće nezavisnost bez koverti. Mada nijesu imuni na koverte kad treba poći na višednevni izlet u Brisel.
Gdje su razgovarali sa no name” prijateljima. Koji su ih, usput rečeno, ispratili sa porukom: Samo vi i dalje šetajte! Taj kontrast harmonije crnogorske mladosti i političke kakofonije nazvane Odupri se” za Dan nezavisnosti sasvim je ogolio, pokazao odnos snaga” i potpuno denuncirao njihov Sporazum o budućnosti”. Što su i sami priznali ultimativnim pozivom da potpisnici dođu. A niko im došao nije.
U Skupštini Crne Gore slušali smo drugu kakofonijsku ariju”. Kažu opozicionari da je prijedlog novog zakona o lokalnoj samoupravi ujdurma DPS-a zbog situacije u Kotoru?! Kako? Pa zar nijesu oni, koji su, svi zajedno, na prethodnim lokalnim izborima jedva skupili jedno odborničko mjesto više od DPS, sami obalili bivšeg srpskog državljanina, Bečićevog demokratu” Jokića. Ne, vele oni, u somnabulnoj političkoj kakofoniji, DPS je, sasvim sigurno, kriv i ako se mi između sebe ne podnosimo. Krivac DPS je, budimo objektivni, osvojio najviše glasova i u Kotoru i u Budvi, i u Herceg-Novom, i u Beranama.
Ali oni su pobjednici”. Po formuli: Dva-tri loša, ubiše Miloša! Dok se Andrija, Ranko, Aleksa, i ostali opozicionari, koji se intenzivno svakog dana, u svakom pogledu, udružuju u nove koalicije, sve više međusobno mrze.
A poneki se ne mogu gledat’ ni unutar partija, izgleda. Tako se priča da će Bečić, zarad mira u kući”, izabrati čak sedam svojih potpredsjednika. Samo da bi on ostao predsjednik. Možete li zamisliti da budete sedmi potpredsjednik u nekoj partiji?
Čista politička kakofonija!
P.S. Oko šetnje: I šetao sam tako, godinu i drugu”, napisao je Arsen Dedić u svojoj kultnoj poemi Popodnevna pjesma”, dok mu je cimer kresao gazdaricu, a on pio mlijeko u jednom peščeničkom mljekarstvu”. Pardon!