Nedjelja, 29 Januara, 2023
Rubrika:

Pogled na urbanizam ”Bloka 5” u Titogradu (II)

Urbanizam je interdisciplinarna nauka analiziranja postojećega, predviđanja i planiranja budućega razvoja gradova - iskazanoga: što Pitagorinom matematikom, što Nostradamusovom vidovitošću, a prikazanoga: Mondrianovim ''mapama'' (pravougaonicima i linijama). Nema toga lošega urbanizma kojega može ''izvući'' ne znam kako dobra arhitektura - niti te nagrđene arhitekture koju može ''spasiti'' ne znam kako dobar urbanizam!

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, univ. dipl. inž. arh. – iz Građanah (Riječka nahija)

Kroz pripadajuću mogućnost osmišljavanja i oblikovanja gradova i njihovih pojedinih djelova (čak i detalja), urbanizam jest umjetnička vještina, ali je jednomašice (u isti mah) i nauka!

Radi se o interdisciplinarnoj nauci analiziranja postojećega, predviđanja i planiranja budućega razvoja gradova –

iskazanoga:

  • što Pitagorinom matematikom;
  • što Nostradamusovom vidovitošću,

a prikazanoga:

  • Mondrianovim ”mapama” (pravougaonicima i linijama).

Desetljećima već, s vremena na vrijeme, slušam i čitam hvalospjeve i slavospjeve, koji idu skoro sve do oda – o stambenom (i djeličkom poslovnom) naselju ”Blok 5”.

Valjda mi se toliko skupilo, tj. bio sam više sitan svega (i pričala i piskarala), da teke nijesam moga’ više izdurati, a da ne prozborim i pozborim (evo napišem) koju riječ – onako kako razmišljam o tom dijelu Titograda.

Začelo se je još u mojim studentskim danima, a za sve ove protekle godine – nijesam nimalo promijenio svoje mišljenje.

Ovđe mislim na moj kritički odnos do urbanizma ovoga naselja.

Na osnovu prethodnoga moglo bi se reći: da nije baš dobro ni pohvalno što se stav arhitekte po nekojemu stručnom pitanju, tokom njegovoga sazrijevanja od studentskih dana (a za toliko sile doba) – nije promijenio ni za zeru.

Naprotiv – lično me je, period od ta tri desetljeća i kusur, samo dodatno učvrstio u mojemu ubjeđenju.

Kako je ”Blok 5” kontaktna zona dijela prostora pomeđu kuće RTCG i Momišića, tj. dijela toga vaskolikoga zahvata u prostoru, na koji se upravo odnašala tema mojega diplomskoga rada: ”Urbanistična zasnova poslovnega centra ”Kruševac” v Titogradu”, na njegovoj odbrani na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani – u klasi profesora Vladimira-Braca Mušiča, član diplomske komisije profesor Fedja Košir, mi je (neočekivano) postavio pitanje:

”Kolega, što mislite o urbanizmu ”Bloka 5”?”

Kratko pokazujući rukom zonu ovoga bloka na izloženom grafičkom prilogu – moj odgovor je ka’ iz topa bio:

Ovo su za mene: ”gliste”.”

Izraz glista/e i nije baš neki akademski termin, ali – meni je bio taman adekvatan ili pravi da iskažem svoj stav i odnos do toga urbanizma.

Ni slova više nijesam prozborio – a, prilično (još tadijer) napučen na urbanističko rješenje ”Bloka 5” – ni ima’ tu namjeru.

Nakon kratke stanke, profesor Košir mi se je sa jedva primjetnim zadovoljstvom na licu, koji je bio (kako sam ja to toga trena skonta’) izraz njegovoga slaganja sa odgovorom i ovak(o)vim mojim razmišljanjem ili stavom – zahvalio.

Napominjem: nikad prije s nikim iz stručnog miljea nijesam slova jednoga pozborio u vezi sa bilo čim glede urbanizma ”Bloka 5” – tako da je i klica moje kritike ovoga naselja i sve što je nakon te klice uslijedilo – nastala/o mojim izolovanim promišljanjem.

Zašto ovo naglasih?

Zaradi toga što nikad ni poslije od nikoga pomeđu kolega i koleginica ne čuh (a teke – ne pročitah) niđe ništa negativno o urbanističkom oblikovanju predmetnoga naselja, pa ovijem usamljenim stavom (može biti) prizivam, a s veljijem zadovoljstvom ću pričekivati eventualne: argumentovane i analitičke kontrastavove i pokušaje stručnoga (sveobuhvatnoga(!)) opovrgavanja štiva, kojega se evo dovatih!

S utemeljenim razlogom se veli – da se urbanizam i arhitektura ne razdvajaju (ne rastavljaju).

Ova tvrdnja pa još kako drži vodu i apsolutno je tačna, u smislu: da – urbanizam (svojim djeličkom) ipak zavisi od arhitekture i, da – svakoju kuću/kuće moramo posmatrati i vrednovati u odnosu (i) na urbanizam (urbanistički model ili osnovu).

Urbanizam i arhitektura su povezani na način da čine cjelinu ili – oni su djelovi jedne iste cjeline.

Drugojače rečeno: urbanizam (nauka i umijeće) i arhitektura (umjetnost) ne mogu se posmatrati sasma odvojeno!

Ovi put ću, pišući samo o urbanizmu, napraviti izuzetak ili prekršaj – a, što mnim o samoj arhitekturi ”Bloka 5”, napisa’ sam u kritičko-teorijskom tekstu:

Pogled na crnogorsku arhitekturu 20. i 21. stoljeća, objavljenom u/na:

  • Časopisu za kulturu, umjetnost i društvena pitanja Gledišta (broj 1 – decembar 2018.);
  • dnevnom listu Pobjeda (21-25 februar 2019.);
  • portalu Antena M (2019.);
  • portalu Aktuelno (2021/2022 – prošireni tekt).

Samo da dodam: nema toga lošega urbanizma kojega može ”izvući” ne znam kako dobra arhitektura – niti te nagrđene arhitekture koju može ”spasiti” ne znam kako dobar urbanizam!

Ako je post-moderna, čak i u doba najvišega i zapjenušanoga poborništa za njom – želim reći: nejnerealnijega stanja i shvatanja ili zabluda njezinih pobornika, za iđe ičem i imalo imala pravo, onda se to samo (i donekle) odnašalo – na njezinu kritiku urbanizma iz doba modernizma.

Ovo podrazumijeva ukazivanje na: više no prećerane dimenzije zgrada (agresivne gabarite); neprijatne razdaljine pomeđu njih; manjkamenat gradskotvornih prostora; … – ukratko: na nehumanost, (manju ili višu) otuđenost (i osuđenost) stanovnika tijeh i takvijeh stambenih kvartova ili naselja.

Ipak, stvoreno u urbanizmu u ta moderna doba – bilo je stvarano s najboljom namjerom i iskrenim ubjeđenjem (ali, i utopističkim zanosom) – da je tadanji planersko-urbanistički koncept i način razmišljanja – bio upravo human i optimalan (čak i idealan), s tijem naglašavanjem spoznaje – da je bio i odraz nametnutih objektivnih okolnosti ili stvorenih neminovnosti, nastalih usljed drastičnih društvenih promjena i zahtjeva tehnološkog napretka-razvoja toga vremena.

Problem je samo što kod (bilo kojih/kakvih) naglih, šokantnih ili naprečac izdešavanih silnih društvenih promjena, bez obzira na početnu ushićenu ponešenost (i/li taman usljed nje iste) – treba umjeti zastati i zapitati se:

Je li ovo što sad činimo – baš ono pravo i pravilno?!

Prilikom takvih događanja, kad je planiranje prostora i urbanističko projektovanje u pitanju (konkretno mnim na period nakon Prvoga svjetskoga rata i sve one promjene koje je čovječanstvu (u svim segmentima ljudskoga djelanja) donio onakvi začetak i uopšte prva polovica 20-og stoljeća) – pitanje je trebalo da glasi:

Je li ovakvo (tadanje) planiranje i urbanizam (ka’ ekonomska kategorija, društvena disciplina i akcija): bajka ili realnost, odnosno – utopija ili stvarnost?

A, utopija je utopija tek u dodiru sa stvarnošću, tj. uz spoznaju stvarnosti.

Ta spoznaja je uslijedila približno pola stoljeća poznije.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve