Za aktuelno.me
Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ – iz Građanah (svrh Oberah), Riječka nahija
Ovo je crtica iz mojega života koja se odnosi na susret sa mitropolitom Danilom Dajkovićem, koji ne bješe tođaolje veseliji sa našljednikom mu, ali – nije riječ o tomu.
Toga ljeta 1984., dođoh iz Ljubljane na ferije u Crnu Goru.
Nampanulo mi bješe da pođem u Manastir Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinje, kod tadanjega mitropolita, da š njim malo pozborim, tačnije – da ga priupitam za onijeh 17 panagija (ogrlica s likom Bogorodice koju nose vladike), koje su mu/nam približno godinu prije (noću 23. na 24. avgust 1983.) ukradene iz manastirske riznice.
Zanago – škakljiva tema i pitanje …!
Da bi me mitropolit primio u pośetu i na razgovor, odnosno – da bih realizova’ svoj glavni naum, bio sam smislio drugi i bajagi jedini ralog mojega dolaska.
Spravim se i pravac iz Titovagrada prugom ”Tara-‘G'ara” na Cetinje.
U Prijestolnicu arivam neđe dopodna; ulježem proz one dveri u portu manastirsku; malo iśno popričekam; i evo ga iguman manastira, inače insan izvanka Crne Gore (izvanjac-dođoš).
______________________________
Mimogred (I)
On, naravno, nije dostojan da mu spomenem ime i prezime, jer je skoro dvije godine poslije (15.05.1986.), njegov ”službenik” jeromonah (a kako nako – i on bješe izvanjac-dođoš), na svoju ruku, prije zakonskoga, zvaničnoga, planiranoga i najavljenoga otvaranja grobnica knjaza Danila i velikoga vojvode Mirka u manastirskoj crkvi, od strane članova stručne službe ”Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore” sa Cetinja – maljevima, macama i ćuskijama krvnički razvalio i u tirinte razbio te grobove, i dio njihovoga važnoga sadržaja sućio na gomilu šuta ispred crkve.
Ta zločezbina i srbaljska vucibatina pokušala je sebi na polzu (korist) šklapit sablju velikoga vojvode Mirka i zlatni lanac.
Ovo je bio samo omali podśetnik i velji prilog radu na virtuelnoj trilogiji pod naslovom:
”Antologija nepočinstava, fukarluka, nesojluka i par excellence nehrišćanskoga djelanja tkz. SPC protivu mrske joj a veličanstvene i uzvišene nam Crne Gore”.
Sve dukljansko-crnogorsko što je Srbaljima nemoguće prisvojiti, tj. proglasiti srbaljskim – tamo-oni silno i do gađenja mrze, i planski uništavaju.
Pitam se: koliko su u potonjih 100-njak godina uništili samo dokumenata (arhivske građe) iz manastirskoga arhiva na Cetinje, koji im ne idu u prilog, no idu (išli su) u prilog Crnogorskoj pravoslavnoj autokefalnoj crkvi, crnogorstvu i Crnoj Gori (ili ih barem skrajnuli vanka Crne Gore)?!?
Srbalji su to – na sve rđavo su naredni!
______________________________
Uglavnom, stojeći na one lijepe podugačke skale, na njegovo pitanje o čemu želim da pozborim sa mitropolitom – odgovorim: da me ka’ studenta arhitekture zanima dinamika sanacije i obnove crkava i manastira koje/i su oštećeni u zemljotresu 1979. godine.
Tako dođem do mitropolita Danila Dajkovića.
Mitropolit me ponudi lozovom rakijom riječima: iz Dobrskoga sela je, znači – i s mjesta je i dobra je.
Uz zahvalnost – odbijem.
On veli: ja bogomi oću jednu.
Pita me: oklen sam?
Ja mu odgovorim.
Teke izgovorih da sam iz Građanah, jedanak znavaše da je mitropolit Mitrofan Ban porijeklom sa našega ognjišta iz mojih Građanah (dok su mu se preci još prezivali Bajković).
Kaza mi i kako je jedne prilike prije 7-8 godina reka’ Maršalu da su njih dvojica nastariji vođe u SFRJ – Tito države, a on jedne vjerske zajednice.
Iza toga postavih mu pitanje glede sanacije i obnove crkava i manastira.
Ukratko, u odgovoru mu je suština bila da manjkaju pare.
Potom dođe čas za ono glavno sporad česa sam i doša’ – pitah ga za nestalih 17 panagija.
Odgovor mitropolita Danila Dajkovića glasio je (citiram):
”Bajkoviću, prije neđelju dana su iz Nacionalne galerije u Budimpešti ukradene četiri ovolike slike (čoek skroz raširi ruke; za ovu krađu sam znava’ – bjeh to priđe 5-6 dana u ”Pobjedi” pročita’), a ne da nama ne ukradu te panagije.”
Ja ga gledam i ne mogu da vjerujem što čujem.
Valjda, kako sam bio mlad i onako punan nadobudnoga idealizma, utopizma, ”objektivizma”, … (i ostalijeh ”izama”) – ostadoh nijem i preśečen.
No, ne leži vraže – ne bi ni to sve.
Mitropolit mrtav ladan dodade (citiram):
”Ja sam te panagije šilja’ na ekspertizu u Zagreb. Sve zajedno su procijenjene samo 20 ‘iljada njemačkih maraka. Panagija vladike Vasilija Petrovića je procijenjena 8 ‘iljada DM, a sve ostale skupa 12 ‘iljada DM.”
Gledam ga i ne mogu da vjerujem da je moguće što izgovara taj srpski službenik u crnoj mantiji postavljen za mitropolita crnogorskoga?!
Tuđa, srpska vazda podla i precizno proračunata stima – ovdašnjemu obrlaćenomu čojku svijest popije …!
Jedne prilike, nekolike godine pred tijem, u manastirskoj riznici pridružih se grupi turista iz Austrije.
Panagije su bile izložene ispod stakla na jednom ka’ taulinu u omanjoj odaji na kraju, ili poslije glavnoga dijela riznice – pred sami izlaz iz nje.
Śećam se odlično, i to nikad neću zaboravit: glasove oduševljenja i uzdahe ushićenja prisutnih dama i gospode, kad su, o koncu obilaska riznice, ka’ kulminaciju doživljaja pred izloženim eksponatima – ugledali ove panagije, koje nam bestraga tkz. SPC.
Tu su (pomeđu ostalijeh) bile panagije mitropolita: Ruvima II, Danila I, Petra I (Svetoga Petra Cetinjskoga), Petra II itd.
______________________________
Mimogred (II)
Teke da ostane pribilježeno: tadijer se godinama zborilo i na sva zvona pričala priča da je jedan ”divni mladić” (jasno, pripadnik tkz. SPC) kad je mrklo toga 23. avgusta 1983., iznutra manastirske riznice, lopužama sa kojima je bio ”dobar drugar po zlomu naumu” – namjerno ostavio odškrinute škure i nezapatane telere (krila) toga jednoga okna!
Ovo ozgor, naravno, napisah bez imena i prezimena toga nekojega ”divnoga mladića” – niko nije sudski osuđen.
A, neko to jest učinio!
Đe potrefiše lopovi da ”operišu” baš tu jednu jedinu noć u 365 noći (puta toliko silnih godina) kad se neko iz manastira ”slučajno” nije śetio da: dobro prikrene, pažljivo zakrene i odgovorno zapata škure i telere okna od riznice?!
No, evo – u bajbokanu nijesu zapatani ni pučisti koji su u programu državnoga udara imali režirano i namjerno prosipanje krvi u okupljenoj pučini ispred ”Opštecrnogorskoga zbora”, doduše u nešto malo manjoj projekciji broja mrtvih – no što jedan bivši ministar projektova’ da pogine Crnogoraca i Crnogorki na Cetinje 4. i 5. septembra lanik.
Ako taj đečko (ta bigara od bivšega ministra) zaradi toga ne okonča u prdekanu – ovđe države nema (no, nema je po osnovu meleon primjera).
U njemu dragoj državi (i ne samo u njoj), koja momentalno ratuje na tuđoj teritoriji (u Ukrajini) – sporad takve izjave: on bi i okonča u prdekanu – i u toj prdekani skonča’ svoje sramotno bitisanje na planeti Zemlji.
______________________________
Povrćem se mojemu boravku u Vladičanskomu domu na Cetinje.
Ubrzo iza ove (druge) ozgor citirane izjave mitropolita D. D., mi se tu pozdravismo i, falim te Bože – nikad se više očima ne viđesmo.
Šljegoh niz one manastirske skale (jedne, druge i treće) i pasah oklen sam i doša’.
Idući proz Cetinje, čiji fizički prostor, ka’ da nemadoh pred očinjijem vidom – čulima svojim ne opipah, i – pod crevljima na noge gazeći trotoare i preskačući kunete ne ośetih – stigoh na autobusku postaju.
Cijelijem putom u prugu vozeći se put doma – bjeh sasma: prazan!
I, još mjesecima iza toga dana se jednako ośećah.
Da su te brojne nestale panagije našijeh mitropolita (samo je jedna od njih otkrivena u Njemačkoj i vrnuta) – bile sačinjene od obične bakarne žice (ili čak od nečesove najjeftinije legure), one su za crnogorski narod, nacionalnu kulturu Crne Gore i sve nas njezine postojbnike, imale – izuzetan značaj i svakojaku NEPROCJENJIVU VRIJEDNOST (pa i materijalnu)!!!
Strašno!
Sramno i sramotno bagatelisanje blaga crnogorske kulture!
Ovđe napisano glede ukradenih panagija je primjer toga bagatelisanja od strane jednoga mitropolita tkz. SPC, iz (nažalost) moje Riječke nahije.
Preda mnom mu obraz (ni pokonjemu) nijedna liksija oprat ne može (liksija je cijeđ dobijena varenjem prośeanoga pepela u vodu).
Smatrah za potrebito da ovo ostane pribilježeno (otprilike se veli: što se ne metne na papir – ka’ da se nikad dogodilo nije).
Ni poslije toliko godina ne šćah ovo napisati da sam se ikad i imalo pomirio sa zanavijek izgubljenim silnim nacionalnim blagom našim.
Śetimo se i ovi put naših uništenih manastirskih crkava i/ili manastirskih kompleksa (njihove negda (do prije samo 20-30 godina) autentične, a tijem jedino vrijedne arhitekture): Beška, Kom, Orahovo, Podlastva, Stanjevići, Ždreba(o)nik, Ostrog, Dobrilovina itd.
O samomu koncu ovoga štiva, evo – pravo reknite i samijema sebe odgovor dadnite:
Ima li na prostoru Evrope, a u zemljopisnim granicama nepravilnoga geometrijskoga lika, definisanoga zamišljenom izlomljenom linijom – počev od Budve, pa črez (preko) Brača, Bleda, Beča, Budimpešte, Bukurešta, Blagoevgrada, Bitol(j)a, Berata, Bara i nazad do Budve, iđe imalo, ma zeru jednu i za primać – tako sramne i sramotne institucije (bilo koje sorte) ili kriminalnoga udruženja – ka’ što je ”vjerska” sekta prozvana:
TAKOZVANA sRPSKA pRAVOSLAVNA cRKVA?!
P.S.
Obrazloženje: kad za tkz. SPC napisah ovo: kriminalno udruženje, moram pridodati – da im je (i to) da su takvi imalo po kome doć’.
Naime, njezin osnivač Savo Nemanjić je na prijevarni način, tj. korupcijom ili podmićivanjem kuferima zlata vaseljenskoga partijarha Manojla I i vizantijskoga cara Teodora Laskar(is)a, pridobio autonomiju za svoju ”crkvu”, u okviru Ohridske arhiepiskopije – i tako posta’ čuveni: Savo Mafijozo.
Poštovani MiograGe, izgleda da ste preskočili redovnu medicinsku terapiju..Pij te lekove i odmarajte.S poštovanjem..
Poštovana gospođ/o/ice Ana, Ja Vam se uljudno zahvaljujem na dobronamjernomu prijedlogu. Javno Vam obetavam da ću navi čas uzeti propisanu mi medicinsku terapiju. Ali, i još nešto Vam javno obetavam (i da znadete – Vi ste me inspirisali na ovo što slijedi, na čemu sam blagodaran): najpoznije do 10 urah priđe podna – sijedam za laptop da napišem (još) jedan tekst, koji ću do doveče poslat portalu Aktuelno, i ljubazno zamoliti glavnoga i odgovornoga urednika da ga (već) śutra ujutro objavi. Koristim priliku da i ostalim (zainetresovanim) poštovanim čitaocima ovoga portala, dadnem na znanje da izvole svrnuti svoje oko i… Pročitaj više »
Poštovana Ana, čojku je najteže istinu prozborit, lažovi će ga proglasiti najvećim lažovom ili u najmanju ruku luckastim, a istinoljupci budalom. Ako čojak nije istinu zborio opovrgnite ga vašom istinom, a ne uvredama i kvalifikativima, no izgleda da vi vaše istine i nemate ili je krijete pošto vam ne donosi korist. Izgleda da je laž vaša istina kako reče vaš otac nacije Dobrica Ćosić. Đe je večina našeg istorijskog blaga obršilo: ako je bilo od artije splamćelo, a ako je bilo od bronze pretopljeno, a ako je bilo od plemenita metala preprodato? Oktoih splamće u Beogradu, zvona sa cetinjskog manastira… Pročitaj više »
Za lopovluk ste eksprerti, nema vam ravnih pa na tu temu popričaj sa lokalnim šanerima. Hoćete li da vrćete pokradene nekretnine po Srbiji ?
Ali tebi Ančice, poradi sve svjetske medicine, lijeka nema!
Ana, nesretnice. Kada ćete ti i tebi slični prestati da brukate časne i poštene Srbe i da ih terate da se stide umesto vas?
Pošteni Srbi i Crnogorci se stide rusofoba i srbofoba kao što je GrađanaH MiodraGe i njemu slični.
Kako smatram da u vezi jednoga detalja iz teksta trebam napraviti dopunu – to ću u nastavku učinjet. Spomenuti jeromonah je nakon vandalskoga razbijanja grobnice velikoga vojvode Mirka (15.05.1986.) bio neđe zabio sablju i zlatni lanac crnogorskoga vojskovođe – koje je pronašao u grobnici. Prilikom boravka članova stručne službe “Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore” sa Cetinja (16.05.1986.), ovaj zlonamjerni izvanjac (Srbalj) nije spomenuo da je sablju i zlatni lanac našao prilikom otvaranja grobnice. Tek naknadno (19.05.1986.) ovaj crnomantijaš je lično u prostorije Zavoda donio i predao sablju i zlatni lanac, uz obrazloženje da ih je naknadno pronašao u… Pročitaj više »
Još jedan sjajan tekst gospodina Bajkovića. Nažalost, pored uvaženoga gospodina Bajkovića, malo je ljudi u Crnoj Gori koji se bave ovom izuzetno važnom problematikom. Strašno smo pali.
Gospodine Bajkoviću, odličan zekst. Prava je tuga što nema ni države ni crnogoraca kad niko nije odgovara za zločine. Priča se da je Joco zvani “govno”, gražanin Cetinja prodavao po Rusiji crnogorske relikvije ukradene IZ NAŠIH MANASTIRA. Pa eto, niko to đubre ne uhapsi ili ako več nema policije ne ubi.
Takvih Joca je koliko hoćeš po sirotinjskom Cetinju koje nema nijedne fabrike…
I drugi su siromasni pa ne kradu . Joca zvani fukara je bio šef komunista pa obrnu . Nije bio siromasan ali je kako ovdje vele krao i prodavao nase kulturno blago . Kako casno radio tako casno …….
SJAJAN TEKST !
Kolega Bajkovicu ,radujem se tvom Crnogorskom jeziku i nastojim da vracem
svoj u izvorni NAS
Jednog dana kad ODE ss SPC ostace goli zidovi ,ni stolicu nece ostaviti,kad nasa vlast nije vodila računa da to na vrijeme u depoe
sačua –Ma ni tamo vidimo nije sigurno kad su od Velikog NJEGOSA /NASEG /ukrali i dzepni sat !
Kako to da ste preživeli pod Osmanlijama, a “zajebali” vas Srbi pa vam “oteli” crkve i manastire ? Ne sećam se nekih bitaka protiv Srba i Srbije, već samo zajedničkih protiv Osmanlija, Austro Ugara, Italijana, Nemaca, itd. Nemoguće da ne uspeste da “odbranite” “svoje” crkve i manastire i pored svega toga uđoste sa tim istim Srbima u II Jugoslaviju gde vam Beograd postade glavni grad. Nešto tu ne štima u toj vašoj istoriji i propagandi. :)
Raša -Tebi je nemoguće objasniti zašto si ti napr. u CG Rašo a ne Raša /koje ima u cg potpuno drugo značenje , riječ/ a kamoli istoriju i što je otimanje iste —vi nebiste bili nebeski narod da je svako sa vama načisto…
Tužno je gledati koliko si bolestan od mržnje..Kakvih sličnosti imaju mentalitet Cetinjana, Bokelja i Brđana ?? A Italijanska prezimena po Cetinju? Čuj Raša ili Rašo, uh filozofa i čistunca velikog…
Ne seri, idiote
Srba KG ,
Imam prijatelja SRBA iz svih krajeva Srbije ,dijelio sa njima /cimerima/posljednje parče hleba
crtajući po cijelu noc -do dana današnjeg imam kontakte sa dosta nih —mržnju ispoljavaju samo oni koji ne vole da im se saopštava istina ,naročito istoriska…koja ih boli jer su saglasni sa otimačinom i groznom politikom koju vodi SRB protiv CG …Ena baš sere ….moj Srba KG
Mi takve ne mrzimo . Niposto . Samo mi to – preziremo . Kao sto se svukuda od kad je svijeta preziru špijuni i izdajnici .
A, KAKVE SLIČNOSTI IMA MENTALITET CETINJANA, BOKELJA I BRĐANA SA MENTALITETOM SRBALJA (IZ JUŽNE SRBIJE, ŠUMADIJE, VOJVODINE I HERCEGOVINE).
Ne bjese bitke sa njima jer smo mi vazda ratovali sa naoruzanima . Mi roblje i vezane ljude nijesmo ubijali . I da smo htjeli da se bijemo sa njima nijesmo mogli na goloruke . A oni i da su mogli , nijesu smjeli . Kad zbog njih , braneci ih dok su bjezali i mi propadosmo onda se oni pojavise sa Francuzima da nas okupiraju. Poslije 100 godina Francuska se izvinila za ucinjeno . Srbiju jos cekamo a oni sve gori i gori .