Piše: Andrej Nikolaidis
Znate ono mudrovanje o Crnoj Gori kao klatnu, koje se pripisuje Đilasu; ako klatno ode malo više na crnogorsku stranu, vratiće se jednakom snagom na srpsku, blablabla. Iz čega proizilazi da je mudrost vladanja Crnom Gorom u tome da klatno stoji između srpskog i crnogorskog pola. Kao kada URA i njeni vlasnici izmisle političku mapu Crne Gore – koja sa realnošću ima manje dodirnih tačaka nego Tolkinove mape u „Gospodaru prstenova“ – da bi sebe đilasovski postavili u savršenu sredinu između imaginarnog „crnogorskog nasilnog ekstremizma“ i hiperrealnog velikosrpskog nacionalizma.
U sredinu između „crnogorskog nacionalizma“ koji je proizveo 0 žrtava i koji vrhuni u iskazu „mi nismo Srbi“ i velikosrpskog nacionalizma, okupanog u krvi, okrunjenog genocidom, koji maršira pod zastavom „svi ste vi Srbi“.
A to, zapravo, nije pozicija između dobra i zla. To je još gore: to je stav onih koji misle da su iznad dobra i zla.
O, vaša visočanstva: evo vam klatno, pa držite ravnotežu.
Mladi, ponosni ljudi na Cetinju koji nedjeljama marširaju za Ukrajinu, za žrtve, za pravdu. Do juče djeca, kojima je svijet dom; kosmopolitsko, nadnacionalističko Cetinje. Čista ljepota solidarnosti, sestrinstva/bratstva među ljudima. Crna Gora koja je etička, a ne etnička zajednica. Istinski progresivna politika, koju cinizam nije ni okrznuo. To kao jedna strana.
A mrak, tamniji od sipinog mastila, kao druga. Joanikije, kao duhovni vođa, koji verbalno urinira po ukrajinskim zgarištima i staje, kao toliko puta do sada, na stranu dželata, nipošto žrtve. Sjetite se Bosne, sjetite se kako Joanikijeva crkva, u kojoj je Miodrag Perović prepoznao „emancipatorski potencijal“, blagosiljala ruku koja je klala, jer su je vidjeli kao ruku brata svoga. Ko je pri zdravoj pameti mogao pomisliti da će ta crkva drugačije postupiti u slučaju Ukrajine?
Joanikije, dakle. I njegov brat, okrunjeni vrhovni intelektualac Mordora. Koji ovako sije gnusobu, gađajući se uskličnicima kao ruskim raketama, uvjeren da će podmediokritetske gadosti koje pobacuje odzvanjati u vječnosti:
„Jedan mi reče: Nije ovo „ničim izazvan napad na Ukrajinu“, ovo je napad za njeno oslobođenje!“
„Sad je Evropa p. dim između Amerike i Rusije“.
„Ukrajincima nikako da se digne (odbrana)! Uzalud pomoć Evrope i Amerike!“
„Ko se ne razumije u Svjetlost i Mir, taj ništa ne zna ni o ratu. Batrga se u stvarnosti kao zelenski!“
„Ne poštujem komunistički „integritet“ Ukrajine, poštujem krštenog čovjeka Ukrajine!“
„Kad se kod Crnogoraca jave antiruska osjećanja, to je pored raznih mentalno-ideoloških deformacija i – očita debilnost!“
„Oblačno. CG. se strmoglavo liberalizuje. Može se očekivati – Ulcinj il Plav, glavni grad. Liberalno Cetinje daće vruću podršku!“ (Ma neeee, ovo nije šovinistička svinjarija, kakvi, ovo vam je „istinska njegoševska Crna Gora“)
Eto vam strane. Pa vi u svojoj mudrosti i vrlini te dvije strane tretirajte kao jednake. Pa vi držite ravnotežu između njih. Da vam se, ne daj bože, ne zanjiše.
O, vaša visočanstva, o vaše niskosti: pljujem na vašu mudrost, pljujem na vašu ravnotežu.
Andrej je, u svom stilu, briljantno pogodio suštinu. “Stav onih koji misle da su iznad dobra i zla.” se može definisati kao “amoralnost” (nerazlikovanje te dvije polarne suprotnosti). U suštini, to je, najčešće, “nemoral” (svjesno činjenje zla)? Jer se, na primjer, Dritanu – kao “vrhunski obrazovanom političaru – teško može pripisati da nije svjestan razlike između dobra i zla. Još i manje mu se može oprostiti što – uprkos toj svijesti – i dalje glumi neznanje? Odnosno griješi. Po pravilu, na štetu CG i Crnogoraca? Zašto? Mogli bi to porediti i sa razlikom između laganja – lažov zna da laže… Pročitaj više »
Daj boze da ovo sto rade Cetinjani rade u ulcinj u plavu Podgorica naravno to ne mozemo ocekivati u pljevljima, Ivangrad u ili Niksicu