Peti internacionalni sajam knjiga Podgorica 2019. svečano je zatvoren u subotu 5. oktobra u Bemaks areni. U sklopu ovogodišnjeg jubilarnog izdanja predstavilo se 62 izlagača, a sajamski programi okupili su više od 80 učesnika iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hervegovine, Hrvatske, Poljske, Španije, Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Italije. Umjetnički direktor sajma Vladimir Vojinović u razgovoru za Dnevne novine kaže da su vrata sajma otvorena za sve dobronamjerne ljude koji su spremni da prihvate činjenicu da postoji Crna Gora, da postoji crnogorska kultura, da postoji crnogorski jezik.
Peti internacionalni sajam knjiga završen je u subotu? Kakvi su Vaši utisci?
VOJINOVIĆ: Svi učesnici sajma, oko 1.500 učenika osnovnih i srednjih škola iz Podgorice, Ulcinja, Nikšića i drugih crnogorskih gradova, njihovih učitelji, nastavnici i profesori, potom autori, urednici, kolege profesori koji su učestvovali u radu okruglog stola, medijatori i izlagači, svi oni bezbjedno su se vratili na svoje destinacije. U Bemaks areni boravilo je više od osamdeset učesnika u oko 50 pratećih programa, a knjige su izložile 62 izdavačke kuće. Za pet dana, dozvolite da se narodski izrazim, nikome ni po prstu.
Ovi podaci su velika satisfakcija za sve u organizacionom timu sajma, jer smo svjedočili velikom nacionalnom prazniku kulture, kako su i saopštili pojedini autori koji su bili u prilici da se neposredno uvjere u to kolika je snaga i značaj ove manifestacije. Utisci u organizacionom timu su nepodijeljeni. Obavljen je veliki posao u domenu afirmacije knjige i kulture uopšte, a Podgorica i Crna Gora pokazali su kako mogu biti i jesu adresa okupljanja i pomirenja, adresa na kojoj se odvija razgovor, u skladu s najuzvišenijim crnogorskim vrijednostima, suživotom i tolerancijom.
Manifestacija je ovoga puta organizovana u prostoru Bemaks arene? Koliko je nova lokacija doprinijela kvalitetu sajma?
VOJINOVIĆ: Bemaks arena izvanredno je mjesto za okupljanje autora i izdavača. U nedostatku sajamskoga zdanja, ovo sportsko borilište vrlo brzo može da se transformiše u sajamsku halu. Predusretljivost zaposlenih u kompaniji Bemaks učinila je da su svi izlagači prvi put iz Podgorice ponijeli izuzetne utiske o brizi o njihovim knjigama.
Da li ste zadovoljni posjetom i programima?
VOJINOVIĆ: Pojedini izlagači, poput “Knjižarnice Zorana Stojanovića” iz Vojvodine ili Frakture iz Hrvatske, bilježe rast prodaje u odnosu na naša prethodna sajamska izdanja. Gosti iz Vojvodine saopštili su nam da su imali rast prodaje oko 50 odsto više od ostvarene prodaje na prošlogodišnjem izdanju. Svi koji su više puta obišli sajam vidjeli su da je Fraktura već od trećega dana na štandu bila vidno “osiromašena”. Prodavci knjiga za djecu bilježe rast od 30 odsto. Treba li onda uopšte problematizovati pitanje sajamske posjećenosti?
S druge strane, svi koji se bave organizovanjem promocija za kvalitetne nekomercijalne pisce iz regiona znaju da se publika za te programe stvara, da je to proces koji zahtijeva upornost. Evo vam jednog zanimljivog podatka. Prvo gostovanje Dževada Karahasana na našem sajmu knjiga odvijalo se pred skromnim brojem pristutnih. Nakon toga objavili smo njegov roman “Sahrijarov prsten”, a već na promociji toga romana porast broja posjetilaca bio je osjetan. Sada toga izuzetnog autora iz BiH redovno pozivaju i na druge manifestacije u Crnoj Gori, a njegovo djelo uvršteno je u nastavni plan na jednoj crnogorskoj visokoškolskoj instituciji. Dakle, ovaj sajam i postoji da krči puteve za kvalitetne autore i knjige, jer od njih Crnoj Gori i crnogorskoj kulturi može biti samo bolje. Kako? Tako što nas ta djela obogaćuju, i tako što na taj način počinjemo da vodimo razgovor sa susjednim kulturama. A prema lakoj literaturi ne gajimo bog zna kakav odnos.
Šta bi ste izdvojili kao najzanimljivije sadržaje ovogodišnjeg izdanja?
VOJINOVIĆ: To je svakako maskenbal za učenike osnovnih škola. Pravo zadovoljstvo bilo je gledati kako su mališani dorasli temi maskenbala. Maskirani u knjige, pokriveni slovima i koricama knjiga, prvih crnogorskih štampanih knjiga, i praćeni vještinama animatora, osnovci su zapravo bili lajtmotiv sajma. Sve ovo i radimo zbog njih, uz uvjerenje da ćemo ih približiti knjigama i to onim knjigama na osnovu kojih će razumijevati da ljude ne treba razlikovati po boji kože. Zaista, bili su to prekrasni sajamski trenuci.
U jednom mediju pisalo je da je sajam nastavak rata protiv srpskoga jezika?
VOJINOVIĆ: Pretpostavljam da bi neznaveni na osnovu dezinformacija mogli da slute o tome kako eventualno Glavni grad, Sekretarijat za kulturu i sport ili umjetnički direktor lično, vode rat protiv srpskoga jezika i kulture. Podsjetiću Vas, upravo je Glavni grad, odnosno Sekretarijat za kulturu i sport pokrenuo sajamsku ediciju Mansarda, u okviru koje smo ove godine na srpskome jeziku objavili knjigu “Podmetači za snove”, srpskog pisca Vladislava Bajca, vlasnika i glavnoga urednika izdavačke kuće Geopoetika, koja je ne tako davno na sajmu knjiga u Londonu dobila prestižno priznanje za prevod srpskih romana na engleski jezik.
Pretpostavljam da nema privatne biblioteke u Srbiji koja nema i neko od izdanja Geopoetike, a o javnim da i ne govorimo. Osim toga, ove godine u programu su učestvovali srpski pisci i književni kritičari koji ostvaruju zapažene rezultate rada u regionu. Jedan od njih je i Dejan Aleksić, nagrađivani pjesnik i urednik u Narodnoj biblioteci “Stefan Prvovenčani” iz Kraljeva. Ti i drugi značajni srpski intelektualci obogatili su prateći program. Ono što bi svi trebali znati je sljedeće – sajam otvara svoja vrata za sve dobronamjerne ljude koji su spremni da prihvate činjenicu da postoji Crna Gora, da postoji crnogorska kultura, da postoji crnogorski jezik. Pjesnicima negatorima Crne Gore, kao i onim pjesnicima koje publika usljed loše poezije zaboravlja, pa čak i u njihovim selima, složićemo se, nije mjesto na Internacionalnome sajmu knjiga.