Knjiga istoričara Dragutina Papovića „Vjerske zajednice i nacionalizmi u Crnoj Gori (1965–1991)“ predstavljena je u Matici crnogorskoj.
Pitanje odnosa vjerskog i nacionalnog mjera je političke mudrosti elita
Knjiga Dragutina Papovića „Vjerske zajednice i nacionalizmi u Crnoj Gori (1965–1991)“ predstavljena je sinoć u Matici crnogorskoj u Podgorici. Na promociji su govorili urednik izdanja Marko Špadijer, istoričar Adnan Prekić, ugledni crnogorski pravnik Mladen Vukčević i autor. Moderatorka programa bila je Dragana Erjavšek.
Marko Špadijer je istakao da je njegova uloga ovom prilikom dvostruka – da preporuči knjigu kao urednik, te da o temi govori kao svjedok događaja kojima se ona bavi.
„Kao urednik mogu da kažem da je Matica ovom knjigom obogatila tretman jednog važnog i aktuelnog segmenta crnogorskog društvenog života. Religija i vjerske zajednice i njihov uticaj na oblikovanje svijesti građana i na političku scenu, nijesu dovoljno teorijski, ideološki i istoriografski osvijetljeni i zato knjige ove vrste, ne samo da pomažu edukaciji, već i navode na razmišljanje o tim relacijama u Crnoj Gori danas“, istakao je Špadijer.
On je podsjetio da se nakon Zvezdana Folića gotovo niko u Crnoj Gori nije naučno bavio odnosom crkve i države, te da je zbog toga kao urednik časopisa, gdje su objavljeni neki od članaka koji čine ovu knjigu, ohrabrivao Dragutina Papovića da o tome piše.
Špadijer je podsjetio da je dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata Crna Gora bila izrazito ateistička, da je uticaj vjerskih zajednica bio marginalizovan i da vlast nije pribjegavala mjerama represije prema svještenstvu, a kamoli prema vjernicima.
„Vjerske zajednice su nastojale da budu lojalne vlastima i da se drže dalje od politike. Međutim, osnovnim etnoreligijskim funkcijama da održavaju nacionalni duh (srpski, bošnjački-muslimanski, hrvatski, albanski), nacionalizam je bio stalni pratilac crkvenog djelovanja svih konfesija. U ovoj knjizi se jasno vidi kako se ispoljavali nacionalizmi, ko su bili njihovi protagonisti, kakvi su se dešavali raskoli u zajednicama i kakva je priroda uticaja spolja“, istakao je Špadijer.
Najdalje je u njegovanju svetosavskog nacionalizma otišla je Srpska pravoslavna crkva, što je, dodao je Špadijer, dokumenetovano prikazano analizom djelovanja SPC povodom izgradnje Njegoševog mauzoleja.
„Crkva ne samo da se usprotivila gradnji, ispoljavajući paternalizam prema Crnoj Gori, već je uspjela da za svoju akciju animira veliki broj istaknutih ličnosti iz Crne Gore, Srbije i drugih sredina. Crna Gora je kao država (tada republika) odlučno reagovala braneći svoje interese i identitet i odbranila Lovćen za razliku od Rumije“, kazao je Špadijer.
Izazovna i intrigantna tema
Mladen Vukčević je istakao da sam naslov knjige nagovještava izazovnost i intrigantnost teme, a da način na koji je tema obrađena opravdava to od prve do trista i dvadeset i prve stranice.
„Istovremeno upućuje da je pitanje međuuticaja vjerskog i nacionalnog uvijek zahtjevno za političke elite, da je ono mjera njihove političke mudrosti, umješnosti i odgovornosti. Zahtjevno je i za vjerske velikodostojnike da vršeći svoju službu ne pretvaraju nacionalno u nacionalističko“, kazao je Vukčević.
On je ukazao da dio knjige koji se bavi Islamskom zajednicom u pomenutom periodu pokazuje da je to bilo najmanje pogodno tle za izrastanje nacionalizma, te da je bilo svedeno na pojedinačne istupe.
„U tom smjeru je i zaključak autora da je starješinstvo te zajednice bilo partner vlasti u borbi protiv nacionalističkih izazova. Te činjenice i stav imaju svojsvrsnu sublimaciju u citatima iz govora efendije Demirovića upućenim ne samo vjernicima, već svima sa kojima se želi graditi multietnička zajednica“, kazao je Vukčević.
U segmentu knjige koji se bavi Katoličkom crkvom pažnja autora je, ističe Vukčević, usmjerena na važne događaje koji su bili uzročnik vjerskih i nacionalnih pomjeranja – unutrašnjim sukobom u Barskoj nadbiskupiji i beatifikacijom i kanonizacijom Leopolda Mandića.
„U prvom slučaju nalazimo faktografski prikaz sukobljavanja sveštenstva albanske i hrvatske nacionalnosti, kao i uključivanje Svete stolice u rješavanje tog spora. Druga osa vezana je za manifestacije povodom godišnjice proglašenja blaženim Leopolda Mandića i zebnju vlasti da bi to moglo dobiti političke konotacije. Ovdje nailazimo na podatke o angažovanju državnih službi tim povodom“, navodi Vukčević.
U završnom dijelu knjige, ističe Vukčevič, autor ne ostaje na nivou opisa već zagledan u posljednje tri decenije od 1991. godine do danas zaključuje da su nakon socijalističkog sistema vjerske zajednice same sebi dale pravo i slobodu da se mogu baviti politikom i to bez odgovornosti. To se može tumačiti kao širenje slobode vjerskih zajednica ali je suština da je povratak i ulazak u oblast politike i nacionalizma nanio očiglednu štetu i njima i društvu.
Zbog toga su nam ovakve knjige potrebne danas jer pomažu razumijevanju vjerskih procesa danas kada su ustavna norma i ustavna stvarnost u raskoraku, istakao je Vukčević.
„Pomažu nam da uočimo do čega dovodi odsustvo osmišljenog bavljenja vjerskim pitanjem, čija zamjena ne može biti smjenjivanje bliskog odnosa sa crkvom kada nam to donosi političku korist i ishitrenog rješavanja tog problema kada ta ljubav prestane“, zaključio je Vukčević.
Autentična svjedočenja i dokumenti
Adnan Prekić je apostrofirao metodološke kvalitete Papovićevog istraživanja.
„Rasprave koje se tiču nacionalnog pitanja u Crnoj Gori nisu nešto što je nepoznato, one su frekvente u publiscističkim i istoriografskim radovima. Međutim, ta učestalost uglavnom se svodila na nešto što bi moglo da bude afirmisanje i utvrđivanje sopstvenih istorijskih istina. Mnogi autori polaze od svojih istina koje pokušavaju da afirmišu. Ova knjiga je izuzetak zato što nas autor suočava sa nečim što su svjedočenja i autentični dokumenti koji nam pružaju priliku da iz te perspektive razumijemo i promišljamo procese“, istakao je Prekić.
Djelo obuhvata kompleksan i slojevit period od 1965. do 1991. godine koji se poklapa sa značajnim društvenim, političkim i ekonomskim dešavanjima u Jugoslaviji ali i u Crnoj Gori, napominje Prekić.
„U Crnoj Gori to je period najkrupnijih promjena u socijalističkom razvoju kada dolazi do smjene generacija, staro partizansko rukovodstvo odlazi na margine a na scenu stupaju mlađi političari koji će pokrenuti mnoge teme. Već na IV Kongresu Saveza komunista imamo početak priče o crnogorskom nacionalnom pitanju“, podsjetio je Prekić.
Jedan od ključnih kvaliteta ovog djela je, kako ističe, autorova sposobnost da događaje stavi u politički kontekst.
„On ukazuje na činjenicu da je svim vjerskim zajednicama imanentno to da izjednačavaju vjersko i nacionalno i na taj način prošire uticaj u crnogorskom društvu. S druge strane, imamo institucije socijalističkog društva koje su čvrsto opredijeljene za vrijednosti sekularizma i vjerske zajednice tada nisu mogle da se pojavljuju i djeluju u društvu onako kako to čine danas“, kazao je Prekić.
Ističe da sve što se nalazi u knjizi možemo posmatrati iz ugla savremenosti i onoga što danas doživljavamo.
„Vidimo da popuštanje vjerskim zajednicama prije ili kasnije dođe na naplatu. To najbolje pokazuje priča sa SPC u socijalističkom periodu“, istakao je Prekić.
Najbolje to oslikava, dodaje, priča o Njegoševom mauzoleju.
„Godine 1951. kada se to pitanje aktuelizuje SPC je na marginama i nema javnog djelovanja. Nakon samo 15 godina kada je priča ponovo aktuelizovana, crkva je u punom kapacitetu. Tu se vidi osnovna funkcija i uloga SPC, što je imanentno i drugim vjerskim organizacijama, da to nije vjerska već nacionalna institucija srpskog naroda sa jasnim zadacima“, istakao je Prekić.
Autor knjige „Vjerske zajednice i nacionalizmi u Crnoj Gori (1965–1991)“ Dragutin Papović zahvalio se izdavaču Matici crnogorskoj, generalnom sekretaru MC Ivanu Ivanoviću i uredniku knjige Marku Špadijeru.
„Od 2009. godine uspješno sarađujemo kada je Matica objavila moju prvu knjigu. Ovo je treća koju objavljujem kod njih, dakle Matica je moj najbolji izdavač“, kazao je Papović.
Autor se zahvalio brojnim posjetiocima promocije i govornicima koji su, kako je kazao, knjigu predstavili na izvanredan način i ukazali na sve njene aspekte.
„Sada je sve na čitaocima“, zaključio je Papović.