Piše: Miroslav Ćosović
Mitropolit Petar I Petrović Njegoš uputio je 20. maja 1817. godine ruskom caru Aleksandru pismo u kome ga obavještava da mu šalje sinovca Stanka Petrovića i 800 Crnogoraca koji imaju želju da se nasele u nekom dijelu ruskog carstva, zbog nedostatka hrane u Crnoj Gori.
Pismo je prožeto velikim patriotizmom, a Petar Prvi zna samo za crnogorski narod u državi naših predaka. To je razumljivo, kad znamo da je srpsku nacionalnu ideologiju u Crnu Goru importovao 1827. godine Simo Milutinović Sarajlija.
Pismo je objavio podgorički CID u knjizi: Petar I Petrović Njegoš – Djela (Podgorica, 1999, strane 507 i 508).
Evo pisma:
“Najmilostiviji gosudaru,
Uzdisaje moje s narodom crnogorskim pastirstvu mome povjerenog imao sam sreću vašemu imperatorskom veličestvu s trećom najponiznijom molbom podnijeti: od 26. sept. 1814. god. kroz polkovnika Nikića: drugo od 18. dekem. 1815. kroz nahodećeg se pri austriskom dvoru punomoćnog ministra grafa Staklenberga, a treće od 15. febr. 1816 kroz nadvornog savjetnika Mazurevskog. I sad lišen budući blagosklonog odziva radi uvaženja podviga, meni povjerenog, a od vašeg imperatorskog veličestva zavisećeg naroda, da bi bilo daj budi crnogorskoj djeci kao jednoplemenicima s Rusima sreća ili vječna muka.
Pogledajte najmilostivi gosudaru, poradi srodstva, koje nas veže s vjerno podanim vašoj imperi(ji), koje moli ljubav i uzajamno sjedinjenje, – i nemojte tuđe predpočitovati. Krv je naroda crnogorskoga tako čista, kao što mu je i duša vedra. I tuđi je ljekar za njega i od njegovog živovanja dalek. I njegovo je povjerenje odlučeno od tuđije vrata.
Pogledajte, najmilostiviji gosudaru, na sedamdesetljetnu sjedinu moju – dajte pomoć mojijema trudovima! Uvjenčajte blaga namjerenja presrećnije predkova vašeg imperatorskog veličestva i opravdajte moje usrdije i zavjet mojije praroditelja i predmjestnika na vjernost k Rusiji!!! – Ovaj narod nije nigda bio od inoplemenije država u podanstvo pokoren, poslije okončanja bivšije knjazeva i vladaoca crnogorskije, štaviše i u samo ono vrijeme, kad je otomanska porta grozila cijeloj Evropi, nije nas mogla savršeno pokoriti. A s bivšim pravitelstvom Republike Mletačke u susjednoj korespodenciji imao je vazda svoju nezavisimost, ništa manje po padaniju pomenute Republike i nastupanju 1796 god. austrijskog pravitelstva u Bokeljsku provinciju do požunskog traktata priznavali su nas u pomenutoom vidu, i nahodeći se konzul vašeg imperatorskog veličestva 1804. god. kod pomenutog pravitelstva u Kotoru nadvorni savjetnik Mazurevski, javno je pokrovitelstvovao Crnogorce kod Austrijanaca i na posljedak bio nam je poslan štatski savjetnik Sankovski kao dovjerena osoba za Crnu Goru do tilsitskoga mira s Francuzkom. Po zaključenju ovog mira i dolazku Francuza u susjednu Bokeljsku provinciju držali su s nama pograničnu korespodeciju kao sa nezavisimim narodom. – Ravnim načinom i Englezi, negda silni na Adriatičnom moru, počitovali su nas na prijateljski način, i mojim pasportom Crnogorce i druge trgovce slobodno puštali. I načalnici one flote ne samo da su jednom imali konferenciju, no i u svakom vidu uvažavali su našu nezavisimost. I najposlje Englezi su nama 1813. god. pomogli provinciju bokeljsku od Francuza osloboditi i istu su ostavili pod savršenom crnogorskom upravom.
Po ovom vidu i pokazanoj sposobnosti ovog naroda u svako vrijeme k jedinomišljenju sadašnjeg obrtaja svijeta i sva obštekorisna namjeravanja vašeg imperatorskog veličestva i vašije saveznika, Crna Gora ima puno pravo nadati se bezbjednosti svoje nezavisimosti u odnošenju nasprama inostranije država, koje sastavljaju današnju evropejsku sistemu. Ako li pak višepomenuta ne dopuštaju k tješnjemu odnošenju vašeg imperatorskog veličestva, to nas usrećite s javnim pokrovitelstvom; pošaljite nam jednog činovnika, koji će prestavljati lice vašeg imperatorskog veličestva, a ujedno i privremenu pomoć, da bi se moglo urediti pravitelstvo i druga korisna zavedenija, budući će Crnogorci biti u stanju prinositi dostojnu žrtvu na svoj sveti oltar.
Sad najmilostvi gosudaru, prikupljam moje posljednje sile, usuđujem se odpraviti mog sinovca vojvodu Stanka Petrovića s 800 duša crnogorskije žitelja, da se nasele u predjele vaše imperije po oskudici i nerodu ovdašnjeg kraja, da se ne bi druge inoplemene oblasti s njima koristovale. I pošto sam iste odeskom gubernatoru preporučio, rekao sam pomenutom činovniku, mom sinovcu, da pođe u vašu svetu stolicu Aleksandru Nikolajeviću gospodinu oberprokuratoru svetog sinoda, da bi dostavio moju najpokorniju molbu, kako bi podpuno i rješitelno saizvolenje i od prestola vašeg imperatorskog veličestva za crnogorski narod izdelati mogao.
U Crnoj Gori, na Cetinje, Smireni mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski
Petar Petrović Njegoš
8/20. maja 1817. godine.”
I onda podjete na portal in4S i čitate “njihovu” istoriju – reka bi čoek da ga u Crnu Goru nikad ni jedan Crnogorac nije živio niti postoja – do samo SrBi. I tako zajedno sa ovima zadnjima prekrajačima istorije rade već preko sto godina – i onda se ona mladost neznavena napali na nekakvo srBstvo – kojega u Crnu Goru nikad nije bilo, to su oni što su robovali petstotina godina i diče se nečesovijem junaštvom i tamonjihovim čojstvom – a zaboravljaju ta jadna djeca i nema ih ko izdoma naučit ko su im slavni preci, e muke naše….
Crna Gora je postojala , Crnogorci su postojali ali su se osjecali Srbima i bili Srbi , nista nejasno, sad sto neki njihovi potomci ne zele da budu ono sto su im bili Preci to je njihova stvar isto kao sto ne mozete osporiti onima koji zele da i dalje budu sto i njihovi Preci .
Simo Milutinovič Sarajlija je izmislio srpski narod u Crnoj Gori. To svako zna, pa i ti.
Влaдикa Пeтaр I Уoчи бoja у Мaртинићимa, 1796. гoдинe Пeтaр I пoзивa Црнoгoрцe и Брђaнe дa дoкaжу дa „у нaмa нeугaшeнo србскo срцe куцa, србскa крвцa вриje“, a прeд бoj нa Крусимa, тaкoђe 1796. гoдинe, трaжи oд свojих рaтникa дa удaрe нa нeприjaтeљa „нaшeг прeдрaгoг имeнa српскoг и нaшe дрaжуjушe вoљнoсти“. Митрoпoлит Пeтaр I и Црнoгoрци пoслaли су 1796. гoдинe писмo Брђaнимa, уoчи нaпaдa Мaхмуд пaшe нa Брдa, у кoмe кaжу дa су мислили „нa свe oнe нeсрeћe, кoje су сe слoвeнoсрпскoмe рoду нaшeму oд издaje и нeслoгe дoгoдилe“ пa су сe зaклeли дa ћe сe и дaљe бoрити прoтив… Pročitaj više »
Te smiješne riječi je napisao i objavio Milorad Medaković u Novom Sadu, 60 godina poslije bitke. Pozvao se 1796. na turske robove koji su tek 8 godina kasnije digli ustanak protiv Turaka. Pa oni bi se razišli kućama, da im je tada rekao da su Srbi.
[email protected] srbonje ovo navedeno je Mega Laz (Nikada srbijanci nijesu postojali u Crnoj Gori),Uoci Boja na Martinice i na Kruse Sv.Petar Cetinjski se Obraca Crnogorcima sledecim rijecima “CRNOGORCI MOJA BRACO DRAGA , SPOMENTESE KOVE JE RODIO,KOJEGA LI STE RODA I PLEMENA S L A V E N S K O G OD ISKON IMENA” , a Njegova Desna Ruka je bio Najveci Crnogorski Junak koje su ove Gore Dale SIMO VUJOVIC-KOĐOŠIJA Simbol Bitaka na Martinicima i na Kruse,Moj Predak iz Ozegovica-Cevo i u Nase Famelje se spominju srbijanci iskljucivo kao Nasi Najveci Neprijatelji,Nemaju srbijanci veze sa Crnom Gorom prije 1918.g.Viseli… Pročitaj više »
Vidiš li ti koliko ste vi neznaveni Crnogorci što sebe nazivate Srbima naopaki, sve i da je govorio tako – a nije, jer se riječ Srbin tada odnosila na vjeru (o tome ti piše Rovinski još 1897 godine), on se borio za Crnu Goru i svoj narod, a ti i takvi ka ti, se borite da Crna Gora nestane. Nema većega civilizacijsko dostignuća nego kad se jedan narod sam za sebe (i sve one koji dobrovoljno oće žive u njoj) izbori za državu – a vi nepomenici se borite da svoju državu, koju su preci krvlju svojom branili, urušite i… Pročitaj više »
Srpstvo Petra I Petar I je bio pripadnik srpske nacije, koja je po njemu podjeljena na više naroda (u užem, teritorijalnom smislu). Njegovo poimanje naroda i nacionalne pripadnosti se najbolje vidi iz njegovih poslanica i pisama. Tako u pismu ruskom caru Aleksandru piše: “Jednovjerni i jednoplemeni, s nama graničeći, narodi, a osobito Ercegovci…” . A kada se obraća jednom od tih Hercegovaca, arhimandritu manastira Pive, Arseniju Gagoviću, piše: “… Mi smo Serbli takovi, ne znademo niti hoćemo znati drugo nako jedan drugoga gnati i u nesreću bez čest postavljati, i što koji više radi za dobro obštenarodnje to se više… Pročitaj više »