Piše: Miroslav Ćosović
Petar I Petrović Njegoš je u februaru 1808. godine imao prepisku sa Napoleonovim maršalom Marmonom (Auguste de Marmont), Francuz je od vladike Petra I tražio da na Cetinju postavi konzula.
PETAR I NJEGOŠ JE RAZDVAJAO CRNOGORCE I SRBE
Prije nego pogledamo tu prepisku da se osvrnemo na identitetske iskaze Petra I.
Vladika Petar I je nebrojeno puta narod kojem je bio duhovni (a i svjetovni) vođa nazvao Crnogorcima, nikad Srbima. Ako razmatramo što je Petar I smatrao – kojoj većoj naciji Crnogorci pripadaju, na osnovu njegovih pisanjȃ možemo zaključiti da je Crnogorce u širem smislu pribrajao Sloveno-Ilirskom narodu, to je isti narod koji je kasnije nazivan Jugosloveni.
Portal Aktuelno je 1. XII prošle godine objavio članak “Petar I piše Karađorđu: “Naša i sreća svega SLOVENO ILIRIČESKOGA NARODA zavisi” koji potkrepljuje ovu tvrdnju.
Aktuelno je i u članku ”Petar I Njegoš 6. XII 1785, iz Minska piše ruskom caru: “Svemu narodu SLAVENO-ILIRSKOMU…” pokazalo da je Petar I Crnogorce smatrao dijelom Sloveno-Ilira. Ima još dokaza u prilog tvrdnji da je Petar I Crnogorce svrstavao među Sloveno-Ilire, biće prilikȃ da ih pokažemo.
Aktuelno je u članku ”Petar I Njegoš napisao 1804. pismo dečanskom igumanu, još jedan dokaz da sebe nije smatrao Srbinom” pokazalo i pismo Petra I igumanu manastira Dečani, iz 1804. godine, u kom cetinjski mitropolit kaže – “mi Crnogorci i sa beogradske strane Srbi”. Razdvajao je Crnogorce i Srbe, Crnogorce nije smatrao Srbima.
PETAR I JE SVOJ JEZIK IMENOVAO KAO – SLAVENSKI
Postoji više sačuvanih pisama Petra I iz kojih se vidi da je Petar I svoj imenovao kao “naški”, tako su Crnogorci zvali svoj jezik sve do uvođenja školstva u našoj državi, a naše školstvo je bilo pod ogromnim srpskim uticajem, pd kada je srpstvo u plemena stiglo 1827. godine – sa Simom Milutinovičem Sarajlijom.
No, sačuvano je i par pisama u kojima mitropolit Petar I Njegoš svoj jezik imenuje kao – slovenski. Marku Zorziju je 18. jula (po starom kalendaru) 1794, napisao pismo u kom stoje i ove riječi: “…pišite mi u našem slavjenskom jeziku, da se umijem vladati…” (Petar I Petrović, Djela, CID, Podgorica, 1999, strane 296 i 297)
Ovaj iskaz Petra I o njegovom maternjem jeziku je poznat, ali sada ćemo da vidimo jedno njegovo malo poznato pismo.
U februaru 1808. francuski maršal Marmon je od cetinjskog mitropolita tražio, u jednom prilično naredbodavnom tonu, da njegov car postavi na Cetinju konzula.
Mitropolit Petar mu je ubrzo odgovorio da konzul na Cetinju ne može biti bez odobrenja Crnogorskog zbora – Zbor se može sastati tek u maju, kad se vrijeme proljepša; konzul, takođe, ne može biti postavljen bez odobrenja Ruskog cara.
Pismo Petra I Marmonu objavljeno je u Beogradu 1904. godine, u knjizi dr Mih. Gavrilovića “Ispisi iz pariskih arhiva” na stranama V i VI. Pismo ovako počinje: “Počitajemo Vaše pismo, milostivi Gospodine, preko navlastito poslanoga Vašega oficera Pavla Tomića, na francezskom jeziku i na slavenski prevedeno…”
Ovo je još jedna potvrda, da svoj jezik nikada nije srpskim nazvao.
Zavrsi fakutet beogeađaninu
Има једно писмо у којем Свети Петар Цетињски свој језик српским зове, али поуздано знам, сакрио га је БРАНО ГВОЗДЕНОВИЋ и налази се у шпајзу једне од његових вила. Његова служавка му је рекла да га крије испод једне тегле са краставцима!
E moja Crna Goro, što si dočekala. Prije 200 godina odjebasmo Napoleona, a danas Crnogorci idu u Beograd polagati račune predsjednici nekakve minorne strančice.
Francuski izaslanik iz toga vremena govori da mu se crnogorski vladika obratio na ilirskom jeziku a de je On poglavar grčke crkve.
Tako je Ćosoviću, deri ovu srbadiju,
jer ih boli istina.
Sveti Petar je bio Crnogorac a ne srbin
i govorio nije srpskim nego crnogorskim jezikom.
Budoš ti si u tunelu!
Ej, ti si Albanac čiji su preci do prije 300 godina bili katolici i govorili su isključivo albanskim jezikom. Moraš se ponositi i isticati da je tako, jer je to istina.