Srijeda, 1 Februara, 2023
Rubrika:

Petar I Njegoš 6. XII 1785, iz Minska piše ruskom caru: “Svemu narodu SLAVENO-ILIRSKOMU…”

Već smo pokazali pismo Petra I Njegoša u kom on i Karađorđu 1811. godine navodi Sloveno Ilire kao narod kome u širem pogledu pripadaju Crnogorci. Nasljednik Petra I, vladika Petar II Petrović Njegoš je pod ogromnim uticajem svog učitelja Sima Sarajlije promijenio ovo shvatanje, nije Crnogorce navodio kao Ilire, već je Crnogorce u širem smislu pribrajao uvećanoj srpskoj naciji. Uvećana, proširena (van Srbije i južne Ugarske) srpska nacija, izmišljena je nakon Prvog srpskog ustanka, 1804. godine

Piše: Miroslav Ćosović

Petar I Petrović Njegoš, u narodu poznat kao Sveti Petar Cetinjski, napisao je 6. decembra 1785. godine pismo ruskom caru. Objavljeno je u knjizi “Petar I Petrović – Djela” koju je izdao CID iz Podgorice, 1999. godine.

Petar I prvo dva puta navodi crnogorski narod, a iz pisma se vidi da u širem smislu, Crnogorce smatra pripadnicima Slaveno-ilirskog naroda, moguće da je on sve štokavce na Zapadnom Balkanu smatrao Slaveno-ilirima.

Portal Aktuelno je 1. decembra 2022. u članku “Naša i sreća svega SLOVENO ILIRIČESKOGA NARODA zavisi…” već pokazao pismo Petra I Njegoša u kom on i Karađorđu 1811. godine navodi Sloveno Ilire kao narod kome u širem pogledu pripadaju Crnogorci.

Nasljednik Petra I, vladika Petar II Petrović Njegoš je pod ogromnim uticajem svog učitelja Sima Sarajlije promijenio ovo shvatanje, nije Crnogorce navodio kao Ilire, već je Crnogorce u širem smislu pribrajao uvećanoj srpskoj naciji. Uvećana, proširena (van Srbije i južne Ugarske) srpska nacija, izmišljena je nakon Prvog srpskog ustanka, 1804. godine.

Simo Sarajlija je duhovni otac crnogorskih Srba, današnje srbovanje u Crnoj Gori nije ništa drugo do podražavanje Simovog srbovanja. Kako je Simo fantazirao o Kosovu, Obiliću, Nemanjićima, Karađorđu tako danas fantaziraju i crnogorski Srbi.

Evo cijelog pisma Petra I koje je napisano prije 237 godina.

PISMO PETRA I RUSKOM CARU

Poslije pristupa, u kome se izlaže sve što je Crna Gora uradila za Rusiju od vremena Petra Velikog, i koji smo pristup čitali u gotovo svim predstavkama Petrovih prethodnika ruskome dvoru nastavlja:

“Godine 1777 bio sam poslan u Rusiju od strane Mitropolita i naroda crnogorskog u društvu sa serdarom Ivanom Radonjićem, da pristupimo carici Katarini II zbog nekijeh narodnijeh potreba. U tečaju šestomjesečnoga našega bavljenja u Petrogradu, mi smo više puta molili, da nam se dopusti viđeti caricu; ali ne samo što ne bismo srećni viđeti caricu, no i njegovu svjetlost knjaza Potemkina viđesmo samo tri puta. Na posljedku prinuđeni smo bili, bez ikakvog uspjeha u našem djelu, ostaviti Petrograd i vratititi se doma, čega mi ikada nijesmo mogli očekivati.

Pomenutijem narodom crnogorskim već od trista godina, poslije posljednjega knjaza crnogorskoga Đorđa Crnojevića, pa i do sada upravljaju mitropoliti, koje bira narod po opštemu saglasanju. Pri mitropolitu mora biti još jedan episkop, koji mora poslije biti mitropolitskim prejamnikom. Godine 1781. februara 26., po smrti strica moga pokojnoga Save Petrovića mitropolita crnogorskog, bio je pozdravljen mitropolitskim činom Arsenije Plamenac, a ja sam bio izabran za jepiskopa. Za tijem ja sam otišao u Srijemske Karlovce i tamo bio posvećen za arhijereja od slaveno-srpskog mitropolita gospodina Mojseja Putnika i drugih prisutnih arhijereja: vršačkog Vikentija, bačkoga Josifa, karlovačkoga Jovana i slavonskoga Pavla, godine 1784. oktobra 13. Budući su arhijereji crnogorski počinjući od 1711. god., dolazili u Rusiju da zasvjedoče svoje prijateljstvo sa ruskom državom, to sam i ja postavio sebi za dužnost to isto, tijem prije, što je pomenuti mitropolit Plamenac već umro i ja, po pravu nasljedstva moram zastupiti njegovo mjesto. Što se je dogodilo sa ovijem mojijem dolaskom, molim pokorno da dalje poslušate.

Treći dan poslije mog dolaska u Petrograd, po nepravednom rješenju knjaza Potemkina, preko ober-polic-majstora javljena mi je najstrožija zapovijed da do četiri sata po ponoći moram ostaviti Petrograd. To je bilo 8. novembra. No budući je moja savjest bila čista, i nijesam nalazio nikakve krivice kod mene za takav neočekivani i žestok postupak protivu mene, to sam ja riješio ne kretati iz Petrograda, dok se ne dokaže moja krivica i uzrok za što se sa mnom tako postupa. Ja sam zaklinjao Bogom živijem oberpolicmajstora da kaže knjazu Potemkinu, da ja tražim da se moja stvar ispita, da se dokaže moj prijestup i da mi se dopusti da ja pravdam moju nevinost. Pri svemu tomu knjaz, ne trpeći pravicu, kao aspida zatvorio je uši pred svenarodnijem zakonima, bez ikakvog dokaza, nije mi dopustio da branim samoga sebe, no je naredio da se pošlje k meni jedan korten i jedan vaht-majstor, koji su me nasilničkim činom krenuli iz Petrograda i dan i noć, ne dajući mi ni časa počinuti, gonili me preko Polocka, Mogileva, Toločina preko granice bez pasoša. Kao Hrista od Iroda do Pilata, tako je i mene zvijer zvijeru predavala na trzanje k većemu mom oskrobljenju i poruganju.

Poslije takvoga mog nasilničkog odlaska, g. Frančisko Dolci de Vicković, koji je bio sa mnom u društvu, čujući da i njega policija traži, a znajući i moju i njegovu nevinost, sam je otišao te se javio u policiju. Đeneral polic-majstor mu je rekao: Kako vi smijete s arhijerejem Petrovićem ići bez pasoša? A kada mu je Dolci pokazao dva ćesarska pasoša i jedan grafa Štakelberga, te je vidio da mu zbog pasoša ne može ništa učiniti, tada mu je ovaj (policmajstor) počeo obećavati dvije hiljade rubalja, tek da govori protivu mene i pri tomu govorio mu je Petrović je varalica; kako on može biti arhijerej bez dopuštenja Sv. Sinoda? Prokažite njegova djela pa možete biti srećni. Kažite za što je on došao? Znate li što god o projektu Nerandžića? Dolci mu je dao moje sopstveno pismo, u kojemu sam ja knjazu Potemkinu opisivao uzrok moga dolaska u Petrograd, koje sam ja htio njemu predati, ili mu ga poslati po Dolci, ali Potemkin nije ni jedno ni drugo dopustio.

Budući da Dolci po savjesti nije htio ništa drugo do istinu govoriti, i budući nije htio za novce lagati, to je i on bio proćeran istijem načinom, kojijem i ja. Zaista meni se čini čudnovatim i bezakonim kazniti čovjeka, pa poslije kazne ispitivati njegovo djelo. Čudnovato je takođe kako je se moglo od mene, kao čovjeka slobodnog, zahtjevati da ja ne budem arhijerej bez dopuštenja ruskog Sinoda? Zar oni ne znaju da vlast ruskog Sinoda ne izlazi izvan granica ruske države? Pa i sami četvoroprestolni vaseljenski Patrijarsi ne mogu toga od nas tražiti, budući slavenoilirski narodi odavno imaju svoga arhijepiskopa, koji ima pravo i vlast posvećivati arhijereja. Pri svemu tomu što sada, zbog turskih nasilja, nemamo patrijarha, ali imamo dosta blagočastivijeh arhijereja i slobodu u crkvenijem pravima.

Da bih sačuvao sebe i svoj narod od svakojakih poricanja, za dužnost smatram ovom prilikom napomenuti kolegiji inostranijeh djela: ako iz učinjene meni nečastne nepravde kadgod proizađu kakve posledice protivne ruskom dvoru, u takvome slučaju, svaki takvi događaj mora se pripisati knjazu Potemkinu, koji, ne uvažavajući riječ velikijeh ruskijeh careva koju su oni garantovali gramatama, prezirući i bezobrazno izgoneći poštene ljude, starao se je ne samo ugasiti u ovijeh ljudi plamen ljubavi k Rusiji no i svemu narodu slaveno-ilirskomu napisati u srcu da drukčije misli o bratskoj Rusiji, i da sliku ovakvih događaja ostave u pameti svome potomstvu. Pravednost našu neka presudi savjest svakoga čovjeka, koji nije pomračen nepravdama. Ostajem itd.

Petar Petrović. Minsk, 6. Decembra 1785. godine”

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

4 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Sara
08.12.2022-10:06 10:06

I sad el ste crnogorci ili iliri..Ovde se spominju u pismu slaven srpski i slaveno.ilirski narod.Dje pise slaveno crnogorski.

tivatski58
11.12.2022-15:55 15:55
Reply to  Sara

Tvoji velikoSrbijanci veliko puno lazu. Crnogorci nikad nijesu Srbijanci. Vi ste vrlko bolesni. Tvoji Srbijanci su Sumadinci kao Raska

tivatski58
11.12.2022-15:56 15:56
Reply to  Sara

Imate -7

zaboravljeno
08.12.2022-22:13 22:13

Kod prodaje dva manastira Austrougarskoj Maine i Stanjevici u tim ugovorima Njegos i Crnogorski glavari navode ,,Crnogorska Nacija..svr pod pećatima i potpisima..ta dokzmumenta e mogu viďeti u Narodnom muzeju na Cetinju..Eto toliko.