Piše: Senad Pećanin

Dragi Balša, obraćam Ti se ovim pismom jer se već dugo vremena nismo sreli, a vjerujem da povod kojim Ti se obraćam jeste i od mog i od Tvog, ali i od javnog interesa.

Prije godinu dana sam bio gost u autorskoj emisiji Darka Šukovića na Televiziji Crne Gore. Neskromno govoreći, tada sam precizno predvidio pravac kojim će ići velikosrpska, četnička agresija na Crnu Goru, koja traje već mjesecima i čiju kulminaciju sa zabrinutošću u narednim satima očekuje veliki broj građana Crne Gore i regiona. Nažalost, i pored bogatog televizijskog iskustva u programima koji se emituju uživo, nisam stigao reći ono što sam želio – o sramnoj ulozi medijskog koncerna Vijesti, u kojem si Ti već godinama “prvo pero” i najugledniji autor.

Kao takvog, u skladu sa višegodišnjom uredničkom praksom novina u kojoj si urednik kulture, zapalo Te da izvršiš medijsku egzekuciju mene i mog nastupa u Šukovićevoj emisiji. Iz teksta koji si objavio bilo je vidljivo da si posao tek otaljao – prijateljski si me poštedio, izazvavši tako neskriveno nezadovoljstvo direktora Tvog preduzeća, Tvog mlađeg poslodavca. Na tome sam Ti zahvalan, mada Ti ne bih zamjerio ni da si me tretirao na način na koji “Vijesti” tretiraju svakog onog koji se usudi ukazati na bujajući fašizam kojim lideri Srpske pravoslavne crkve nasrću na Crnu Goru. Zabrinuo bih se da su me Vijesti pohvalile.

Već godinama iz profesionalne i zavičajne radoznalosti pratim medijsku i političku ulogu koju “Vijesti” imaju u sinhronizaciji i vještom maskiranju onog istog fašizma iza kojeg su ostali krvavi tragovi Vukovara, Srebrenice, Sarajeva, Višegrada, Prijedora, Bratunca, Račka… Činim to sa jednakim gađenjem sa kojim sam tih godina pratio Politiku express, Večernje novosti, Politiku, Televiziju Beograd… Ali, istovremeno i sa tugom i nevjericom: radi se o skoro istoj ekipi ključnih novinara koji su su krajem prošlog i početkom ovog stoljeća hrabro spašavali obraz Crnoj Gori i crnogorskom novinarstvu.

Često sam proteklih godina citirao Tvoje lucidne riječi iz intervjua sa Tamarom Nikčević koji je objavljen prije mnogo godina u Danima. Tada si rekao:”Ako gledate strukturno, bez nominacija, Njegoš je morao da bude doživljen kao pjesnik odbrane Sarajeva, pjesnik njegovih branilaca. U Gorskom vijencu imate grupu ljudi koja, uprkos svemu, odlučuje da se bori s mnogo jačim protivnikom, što je pozicija branilaca Sarajeva! Međutim, imali smo potpuno reverzibilnu sliku: ubice grada i njegovih stanovnika se pozivaju na Njegoša”.

Dragi Balša, često mislim o ovim Tvojim riječima. Zbog njih, a i desetina Tvojih tekstova i javnih nastupa, čudom ne mogu da se načudim i odgovorim na pitanje sebi i mnogima koji ga postavljaju: kako je moguće da si Ti i do dana današnjeg u Vijestima?! Da li misliš da bi Njegoša danas trebalo doživljavati kao pjesnika onih koji pokušavaju sačuvati multietničku, proevropsku i sekularnu Crnu Goru ili kao pjesnika Vijesti, slavitelja Pavla Đurišića, popa Mace i četničkog vojvode Andrije Mandića? Da li pravo na Njegoša kao svog pjesnika polažu sljedbenici porodice Zvicer, Ljuba Čupića i Save Kovačevića ili, pak, poklonici Amfilohija Radovića i finansijeri Vijesti?

Da se pisci najčešće ne proslave kad uđu u politiku svjedoči i Tvoj angažman u vođstvu političke stranke URA. Znam da bismo se ja i Ti lako složili o odgovornosti višedecenijske i aktuelne vlasti u Crnoj Gori za situaciju u kojoj velikosrpski nacionalizam prijeti da zbriše i Crnu Goru i Crnogorce i ravnopravnost svih nacionalnih manjina koje u njoj žive. No, zar to može biti opravdanje da danas stranka čiji si Ti osnivač, jedan od lidera i najugledniji član, bude ona treća crnogorska “peta kolona”, uz Mandićevu prvu i Bečićevu drugu? Kako povezati Tebe sa riječima predsjednika Tvoje stranke Dritana Abazovića da će, bude li u prilici nakon izbora, koalirati upravo sa “druge dvije opozicione kolone”, četničkom Mandićevom i pročetničkom Bečićevom; ili sa riječima nositeljice izborne liste Tvoje stranke po kojoj u Srebrenici nije bilo genocida?! Zar nije zanimljivo da i danas važi ocjena pronicljivog Mirka Kovač ( doduše, politički akteri su ostali skoro isti) da je “jedino u Crnoj Gori opozicija gora od vlasti”?!

Dragi Balša, siguran sam da znaš da je pred Nirnbernškim sudom, nakon Drugog svjetskog rata, uz nacističke vođe na smrt osuđen i Julius Štrajher, urednik nacističkih nedjeljnih novina Der Sturmer, koje su bile značajan točak nacističke propagandne mašinerije. Na prvom kongresu Svjetske novinarske federacije (IFJ) održanom u Španiji nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini centralna tema je bila moj prijedlog inicijative da haški Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji procesuira i novinare odgovorne za širenje međuetničke mržnje i šovinizma. Iako je bilo ozbiljnih razmatranja o ovoj inicijativi i u Tužilaštvu Haškog tribunala do ozbiljnih istraga nikad nije došlo, te su Milijana Baletić, Mila Štula, Milorad Vučelić, Milorad Komrakov, Dragan Alorić… mogli da odahnu.

Ako, ne daj Bože, u Crnoj Gori padne ijedna glava u velikosrpskom, četničkom uraganu koji se sručio na nju, pored Informera, Kurira, Politike, Večernjih novosti, Glasa javnosti, Telegrafa, Nedeljnika, Televizije Happy… dobar dio “zasluga” pripašće i Vijestima. Doduše, tvoji poslodavci Željko Ivanović i Miodrag Perović, baš kao i Milomir Marić, D.J. Vučićević, Ljiljana Smajlović… mogu biti mirni – svijet se toliko promijenio da danas ne bi bilo suda ni za Ratka Mladića i Radovana Karadžića, samo da su zločine počinili jučer a ne prije 25 i više godina.

Ove činjenice Ti navodim zato što si Ti još uvijek jedan od urednika Vijesti. Srećan sam što Tvoji autorski tekstovi, prema informacijama koje imam, odudaraju od uređivačke politike Vijesti – u njima nema ni slova kojim se raspiruje mržnja prema Crnoj Gori i Crnogorcima, pruža podrška Amfilohiju i četnicima, revidira istorija i širi strah među nacionalnim manjinama; istovremeno sam zbunjen: otkud Ti još uvijek u ovakvim Vijestima?!

Porazna je činjenica da su vlasnici Monitora i Vijesti svoj veliki moralni i profesionalni kapital koji su zasluženo stekli tokom Miloševićevih ratnih pohoda poništili svojim učešćem u aktuelnom, dugo pripremanom ataku na Crnogorce, Crnu Goru i nacionalne manjine koje u njoj žive. Doduše, očito je to bilo nužno za transformaciju moralnog u kapital dostojan svakog tranzicijskog tajkuna.

Velikosrpska, četnička propaganda koja se sručila na Crnu Goru, u kojoj Vijestima pripada najistaknutija uloga, po svojoj formi identična je onovremenoj koja se sručila prvo na Sloveniju, a zatim na Hrvatsku i Hrvate, pa na Bosnu i Bošnjake, te na Kosovo i Albance. Postoji samo jedna razlika: ova protiv Crne Gore i Crnogoraca je po obimu snažnija, a po brutalnosti bezočnija.

Nekada se u Beogradu bacalo cvijeće na tenkove koji kreću u Vukovar, a danas na vozila iz auto – litija kojima se ruši Crna Gora. A u gebelsovskoj kampanji se negira i crnogorski nacionalni i državni identitet – i crkva i jezik i istorija i tradicija i kultura i umjetnost i antifašizam i sportski podvizi… Baš kao i činjenica da još od Berlinskog kongresa Crna Gora nije bila međunarodno uvaženija, kao članica NATO saveza i regionalni lider u evropskim integracijama ( što, izvini, jeste zasluga aktuelne vlasti predvođene predsjednikom Crne Gore).

Prema liderima crkve koja Crnogorce naziva “Đilasovim kopiladima”, “volovima” i “kozama”, istoriju viševjekovne crnogorske države svodi na “Brozovo Jajce”, položaj Srpske pravoslavne crkve u današnjoj Crnoj Gori ocjenjuju “težim nego pod Turcima” a položaj Srba “gorim nego u Pavelićevoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, Vijesti imaju odnos kao prema političkim saveznicima. Primitivne srednjovjekovne kletve sveštenika Srpske pravoslavne crkve upućene političkim konkurentima tek su dio odomaćene propagande u kojoj uživaju politički lideri koje Vijesti promoviraju. Je li za čuđenje to što je mjesni pop u Bijelom Polju uoči posljednjeg Božića najavljivao mogućnost “krvavih badnjaka” i što su na kućama beranskih muslimana nedavno osvanuli grafiti “Jebem li vam majku tursku” ako je prethodno Amfilohije objasnio da su “muslimani lažni ljudi”, te da je “duhovna smrt koju su širili po Crnoj Gori strašnija od ubijanja”?

Prije nekoliko mjeseci grupa najuglednijih intelektualaca, državnika i političara različitih svjetonazora sa područja bivše Jugoslavije potpisala je apel međunarodnoj zajednici upozoravajući na velikosrpski nasrtaj na Crnu Goru i moguće posljedice. Među potpisnicima su i Latinka Perović, Stjepan Mesić, Milan Kučan, Budimir Lončar, Bogić Bogićević, Haris Silajdžić, Raif Dizdarević, Veljko Bulajić, Azem Vllasi, Bogdan Tanjević, Ivo Goldštajn, Milivoj Bešlin, Ivo Vajgl, Dimitrije Popović, Sonja Biserko, Mirjana Miočinović, Veton Suroi, Andrej Nikolaidis, Shkelzen Maliqi, Slaviša Lekić, Milorad Popović, Ivo Komšić, Boro Kontić, Dino Mustafić… Svi oni su u tvojim Vijestima – popljuvani. A ja sam prosto siguran da je Tebi mjesto upravo među njima: nažalost, između tebe i njih prepriječile su se – Vijesti.

Dragi Balša, znam da i Ti želiš da se najave o užasu koji će pogoditi Crnu Goru na dan izbora i nakon njih neće ostvariti. Nadam se i da će biti prilike da Ti u razgovoru još detaljnije objasnim svoje čuđenje nad činjenicom da si Ti još uvijek u Vijestima, tom “Sedmom bataljonu” planiranog nestanka Crne Gore i Crnogoraca. Želim Ti svako dobro i srdačno pozdravljam.

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve