Doktorica Zlata Kovačević ove godine završila je specijalističke studije interne medicine na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Odmah po povratku kući dočekala je korona kriza.
“Za mene je ovo neko vatreno krštenje i sigurna sam da će mi mnogo značiti u budućem radu”, skromno odgovara na pitanje o tome kako je odmah na početku karijere suočiti se sa najvećom epidemijom u novijoj istoriji planete.
Kaže da se rad sada značajno razlikuje od rada prije krize.
“Sama bolest protiv koje se bore je nepoznanica, pa je mladim ljekarima veoma važna podrška iskusnih, kao i angažovanje menadžmenta najveće crnogorske zdravstvene ustanove, koji je obezbijedio da bude dovoljno ljekova, svega drugog neophodnog za terapije, kao i lične zaštitne opreme za medicinske radnike”, ističe ona.
Bez te opreme se ne može, ali otežava rad.
“Kada se obuče zaštitno odijelo umnogome su limitirani pokreti, disanje je otežano pod maskom, koristimo naočare koje ponekad mogu da zamagle. Uprkos svim tim otežanim okolnostima trudimo se i dajemo svoj maksimuu”, opisuje Kovačević kako funkcionišu na Klinici ljekari i medicinsko osoblje.
Doktorica Kovačević radi u jedinici Intenzivnog liječenja Interne klinike, na mjestu na kojem se liječe najteži kovid pacijenti.
Timski se radi, kaže. To znači angažovanje ljekara raznih specijalnosti, ali i medicinskih sestara i tehničara.
“Posebno bih istakla rad srednjeg medicinskog kadra – sestara i tehničara koji su, svakodnevno, u smjenama od osam do dvanaest sati, pod kompletnom zaštitom opremom, neposredno uz pacijente, njegujući ih”, objašnjavaKovačević.
Kaže kako uprkos teškim situacijama i više nego ozbiljnim izazovima, ona i njene kolege nastoje da sačuvaju zdrav duh i pozitivne misle, kako bi uz punu koncentraciju i mnogo znanja dali najbolje svojim pacijentima. Kako se skače u vatru demonstrirala je i savladavajući nelagodu od kamere – puna koncentracija, širok osmjeh i preskočila je sve
prepreke koje stoje pred nekim ko se školovao da spašava živote, a ne da se „slika“ i daje izjave.
“Među zaposlenima na Internoj klinici vlada dobro raspoloženje. Uprkos obavezama radimo svoj posao i trudimo se da pacijentima pomognemo i profesionalno i ljudski. Pored terapije, njima jako znači naša psihološka potpora i mi se trudimo da im je omogućimo”, kaže ova specijalistkinja interne medicine.
Kada završi rad na Klinici doktorica Zlata, uprkos epidemiji, ide kući, vodeći računa o mjerama zaštite. Tamo je, pored supruga čekaju šestogodišnja Nađa i desetogodišnji Andrija. Oni svojim drugarima, s pravom, mogu da kažu da njihova mama, zajedno sa koleginicama i kolegama, ispisuje istoriju crnogorske medicine.