Ombudsmanka “Vijesti” Paula Petričević donijela je odluku kojom je usvojena žalba koju je advokat Branko Čolović u ime biznismena Zorana Bećirovića uputio Ombudsmanki povodom članka objavljenog u “Vijestima” 12.03.2020. godine, zbog netačnog navoda da je njegov klijent vlasnik kompanije AD Ski Resort Kolašin 1450 “preko of-šor firmi”. Na ovaj način se potvrdilo da su “Vijesti” prekršile kodeks novinara, po ko zna koji put i to na štetu Bećirovića.
Čolović je podsjetio da je ranije proslijedio žalbu, izjašnjenja uredništva “Vijesti” na žalbu, kao i odgovore na ta izjašnjenja uz koje su dali dokaze o tome da Caldero Trading Limited sa Kipra, kompanija Bećirovića koja ima većinski paket akcija u AD Ski Resortu Kolašin 1450, nije “of-šor firma”. Više o žalbama i izjašnjenjima u linkovima na kraju teksta.
Odluku ombudsmanke Vijesti prenosimo u cjelosti:
Odluka o žalbi 12020 advokata Branka Čolovića, zastupnika gospodina Zorana Bećirovića na tekst ”Radović od Bećirovića kupio firmu sa placem kod skijališta i pravi hotel”
Advokat Branko Čolović je u ime svog vlastodavca gospodina Zorana Bećirovića podnio žalbu povodom članka objavljenog 12.03.2020. na potralu Vijesti pod naslovom ”Radović od Bećirovića kupio firmu sa placem kod skijališta i pravi hotel”. Podnosilac žalbe nalazi da je u tekstu prekršeno načelo 1 i 2 Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je objavljena neistinita informacija da je: ”Firmu „Bjelasica 1450“ (je) 21. oktobra prošle godine osnovala kompanija “Ski Resort – Kolašin 1450”, čiji je vlasnik preko of-šor firmi biznismen Zoran Bećirović.” Advokat Čolović u žalbi navodi da ”g. Bećirović posjeduje akcije AD „Ski Resort Kolašin 1450“ preko kiparske kompanije „Caldero Trading Limited“, a ne preko „of šor firmi“ (…) jer na Kipru od 2004. godine, kada je ta država postala član EU, ne postoje „of šor“ firme.” Objavljivanjem ove informacije takođe je, prema podnosiocu žalbe, povrijeđeno i načelo 2 KNCG – obaveza stavljanja informacije u pravilan kontekst.
Nakon procesa medijacije u kojoj su iscrpno i u rokovima učestvovale obje strane donijela sam odluku da žalbu usvojim u potpunosti jer smatram da se izraz “offshore” mora pažljivije koristiti u novinskim tekstovima. Podnosilac žalbe je u pravu kada tvrdi da u EU ne postoje ”tax havens” ili ”offshore” jurisdikcije pa da shodno tome firma registrovana na Kipru koji je članica EU ne može biti rutinski označena kao offshore. Ovaj žalbeni proces otvorio je pitanje da li je opravdano koristiti izraz offshore za firme koje su registrovane u EU od strane rezidenata zemalja koje nisu njene članice. Smatram da je to moguće, ali pod uslovom su u samom tekstu sadržani dokazi koji bi opravdali korištenje ovog termina, što u ovom tekstu nije bio slučaj.
Obrazloženje
Žalba je bila formalno uredna i kao takva je poslata uredništvu na izjašnjenje. U procesu medijacije su u rokovima i iscrpnim izjašnjenjima učestvovale obje strane, ali bez pozitivnog ishoda.
Uredništvo je u odnosu na navode žalbe istaklo da se ”pridjev ”offshore” u finansijama (se) koristi da opiše kompanije ili investicije koje su osnovane u zemlji koja nije domovina osnivača i koja ima niže poreze, labavije zakone itd” te da je stoga Caldero Trading Limited po definiciji of-šor firma:
”Pretpostavljam da Kipar g. Bećiroviću nije domovina , a Crna Gora jeste. Caldero Trading Limited je osnovan na Kipru, znači Caldero Trading Limited je u odnosu na g. Bećirovića i Crnu Goru of-šor kompanija, kao što bi to bila u bilo kojoj drugoj zemlji koja nije Crna Gora.”
Uredništvo dalje navodi da se nije bavilo razlozima zbog kojih je gospodin Bećirović osnovao „Caldero Trading Limited“ na Kipru, kao i da u tekstu nigdje ne stoji da su firma gospodina Bećirovića ili on sam uradili bilo što nelegalno ili nemoralno. Takođe, uredništvo je ponudilo da koriguje izraz ”of šor firmi” u ”of šor firma”, što je podnosiocu žalbe bilo neprihvatljivo.
U odgovoru na izjašnjenje uredništva advokat Čolović navodi da je Parlament EU zvanično objavio listu tzv. „tax paradise“ i „offshore“ jurisdikcija sa detaljnim objašnjenjem navedenih izraza. Ova lista, preme podnosiocu žalbe, predstavlja nepobitni dokaz ”da su navodi uredništva „Vijesti“ o Kipru kao državi sa „labavim“ zakonima i nižim porezima neistiniti budući da je Kipar imao obavezu sklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa pravom EU u procesu pridruživanja:
”Konačno, želio bih da napomenem da se g. Bećirović zbog ratnih okolnosti u bivšoj Jugoslaviji 1992. godine preselio na Kipar, gdje je živio i osnovao firmu Caldero Trading Limited 1995. godine. Nakon toga se preselio u Moskvu, ali je nastavio da radi preko iste firme do današnjeg dana. Kako smo u žalbi već napomenuli, Kipar je prije stupanja u članstvo EU 2008. godine morao da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU, kao i sve druge države koje su pristupile EU. Tada su promijenjeni i porezi i status svih kompanija, pa i onih koje su osnovane kao „offshore“ kompanije, ali su u međuvremenu morale da usklade svoju registraciju sa evropskim zakonodavstvom, da vode knjigovodstvo i da redovno predaju revidirane bilanse. Iz tih razloga, Kipar nije na već pomenutoj listi Evropskog parlamenta, a ko god kaže da u toj državi ima „offshore“ kompanija, taj naprosto laže.
Uredništvo je u narednom izjašnjenju prihvatilo da Kipar formalno ne poznaje offshore kompanije, ali je snažno potenciralo razliku između Crne Gore kao zemlje koja nije u sastavu EU i zemalja EU i u tom smislu konstatovalo sledeće:
”Kipar nije offshore zona za Evropsku uniju jer mogu kontrolisati tokove novca svojih građana i kompanija i imaju dobre ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Isto tako ni američka Delavere nije offshore zona za Sjedinjene Države, a ima poreske olakšice za nerezidente i labavije zakone što se tiče privatnosti podataka o vlasništvu i investicijama. Tačno je da Kipar formalno ne poznaje offshore kompanije, ali one nijesu nigdje formalno ni zabranjene. (…) Caldero g. Becirovica definitivno ima poreske pogodnosti na Kipru jer je on direktor Caldera i ako je NON-RESIDENT, takve firme imaju mogucnost da ne placaju tamo porez za poslove koje ne sklapaju sa firmama i osobama koje su RESIDENTi Kipra. To znači ako firma g. Becirovica ne radi sa Kiparskim kompanijama niti sa kiparskim državljanima, (…) već samo sa strancima (licima i firmama koji nisu kiparski rezidenti, poput Vesne Medenice i Baće Radovića), on za to ne plaća porez na dobit firme na Kipru. Ako g. Becirovic ipak jeste kao direktor i rezident Kipra, propisi omogućavaju veliko smanjenje tog profita, čak i do 70 odsto, za potrebe “optimizacije” poreza, pa porez na dohodak pravnih lica može iznositi nekoliko procenata. To ne može u Crnoj Gori. To se zovu poreske olakšice i labaviji zakoni.”
Ovim izjašnjenjem uredništva je prema Poslovniku o radu zaštitnika prava čitalaca Vijesti (Poslovnik) okončan proces medijacije, iako je podnosilac žalbe odgovorio i na navode ovog izjašnjenja što iz proceduralnih razloga nisam mogla uzeti u obzir u donošenju odluke.
Ključno pitanje u odlučivanju po žalbi bilo je – da li je opravdano korištenje termina ”offshore” na do sada uobičajen način u crnogorskim i regionalnim medijima? Definicija termina ”offshore” koju je ponudilo uredništvo da opiše “kompanije ili investicije koje su osnovane u zemlji koja nije domovina osnivača i koja ima niže poreze, labavije zakone itd” je bliska određenju koje nudi recimo Kembridžov riječnik: ”Bazirati poslovanje ili dio poslovanja u različitoj zemlji, obično zato što je tako jeftinije.” (to base a business or part of a business in a different country, usually because this is cheaper”). Međutim, termin ”offshore” u ustaljenoj upotrebi takođe ima i višak značenja koji je vezan za istoriju ”offshore” jurisdikcija koje su prepoznate kao ”poreski rajevi” (tax havens) koji omogućavaju izbjegavanje poreza i tajnost u pogledu porijekla novca što takođe služi da se sakriju nelegalne i kriminalne aktivnosti (‘tax havens’ provide taxpayers, both legal and natural persons, with opportunities for tax avoidance, while their secrecy and opacity also serves to hide the origin of the proceeds of illegal and criminal activities.). Kipar je bio ”offshore destinacija”, odnosno ”offshore jurisdikcija” ili ”poreski raj” u vrijeme kada je „Caldero Trading Limited“ 1995. bio osnovan na njemu, sve do ulaska Kipra u EU 2004, pa u određenoj mjeri i nakon toga. OECD ga uklanja sa liste ”non-complience jurisdictions” tek 2015. godine, a ne nalazi se ni na listi ”Tax havens by the EU” iz 2018. (koju je dostavio advokat Čolović). U tom smislu, strogo govoreći, nije opravdano rutinski koristiti određenje ”offshore” za firme registrovane na Kipru od strane državljana drugih zemalja, pa sam saglasna sa podnosiocem žalbe da je došlo do kršenja načela 1 i 2 KNCG referiranjem na „Caldero Trading Limited“ kao ”offshore” kompaniju.
Naravno, ovo ne znači da se termin ”offshore” uopšte ne može i ne treba koristiti. Termin ”offshore” se može koristiti bez dodatnih ograda ili dokaza kada je riječ o firmama registrovanim na destinacijama koje su od strane meritornih institucija prepoznate kao ”poreski rajevi” ili ”offshore” jurisdikcije. Ako se termin koristi da ukaže na karakteristike ”offshore” poslovanja firmi registrovanih u zemljama koje se ne nalaze na ovim listama, onda to mora da bude potkrepljeno dokazima u tekstu, što ovdje nije bio slučaj. Iz tog razloga odlučila sam da žalbu advokata Čolovića usvojim u potpunosti.
Paula Petričević
Ombudsmanka ND Vijesti
Izreka odluke 12020
Advokat Branko Čolović je u ime svog vlastodavca gospodina Zorana Bećirovića podnio žalbu povodom članka objavljenog 12.03.2020. na potralu Vijesti pod naslovom ”Radović od Bećirovića kupio firmu sa placem kod skijališta i pravi hotel”. Podnosilac žalbe nalazi da je u tekstu prekršeno načelo 1 i 2 Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je objavljena neistinita informacija da je: ”Firmu „Bjelasica 1450“ (je) 21. oktobra prošle godine osnovala kompanija “Ski Resort – Kolašin 1450”, čiji je vlasnik preko of-šor firmi biznismen Zoran Bećirović.” Advokat Čolović u žalbi navodi da ”g. Bećirović posjeduje akcije AD „Ski Resort Kolašin 1450“ preko kiparske kompanije „Caldero Trading Limited“, a ne preko „of šor firmi“ (…) jer na Kipru od 2004. godine, kada je ta država postala član EU, ne postoje „of šor“ firme.” Objavljivanjem ove informacije takođe je, prema podnosiocu žalbe, povrijeđeno i načelo 2 KNCG – obaveza stavljanja informacije u pravilan kontekst.
Nakon procesa medijacije u kojoj su iscrpno i u rokovima učestvovale obje strane donijela sam odluku da žalbu usvojim u potpunosti jer smatram da se izraz “offshore” mora pažljivije koristiti u novinskim tekstovima. Podnosilac žalbe je u pravu kada tvrdi da u EU ne postoje ”tax havens” ili ”offshore” jurisdikcije pa da shodno tome firma registrovana na Kipru koji je članica EU ne može biti rutinski označena kao offshore. Ovaj žalbeni proces otvorio je pitanje da li je opravdano koristiti izraz offshore za firme koje su registrovane u EU od strane rezidenata zemalja koje nisu njene članice. Smatram da je to moguće, ali pod uslovom su u samom tekstu sadržani dokazi koji bi opravdali korištenje ovog termina, što u ovom tekstu nije bio slučaj.
Jesu li „Vijesti“ offshore firma?
Iako im je advokat Čolović objasnio: Vijesti tvrde da su off shore kompanija!?
“Uredništvo Vijesti nastavlja sa iznošenjem neistina i netačnih tvrdnji”
“Da bi opravdali izrečene laži, uredništvo “Vijesti” izmišlja novu definiciju riječi ‘offshore'”
Neistine i neiskrenost “Vijesti”: “Uredništvo vrijeđa inteligenciju”