Gimnazija “Miloje Dobrašinović“ iz Bijelog Polja nije preduzela potrebne aktivnosti i mjere u cilju zaštite učenika koji je sredinom septembra bio žrtva nasilja. To je mišljenje zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežane Mijušković.
Povod ovog vršnjačkog nasilja je taj što je otac žrtve nasilja, koji je profesor, negativno ocijenio učenika koji je zbog toga napao njegovog sina.
Kako je u žalbi Ombdusmanu istakao roditelj žrtve nasilja, njegovog sina je 9. septembra u školi za vrijeme velikog odmora iznenada napao drugi učenik. On ga je udario po glavi, zbog čega je, kako tvrdi, njegov sin pao i izgubio svijest.
Nakon što se osvijestio, tvrdi otac, učenik je htio da nastavi da udara njegovog sina, ali su to spriječili drugi đaci.
Žrtva nasilja je, dalje se navodi, pokušala da potraži pomoć i zaštitu od direktora škole, međutim on nije bio tu. U tom trenutku u školi je bio njegov zamjenik, Šefet Dizdarević, u čiju se kancelariju zaputio učenik. Međutim, Dizdarević, ističe se u prijavi, nije želio da sasluša učenika i nije mu dozvolio ni da uđe u kancelariju.
Učenik-žrtva nasilja je potom došao kući i obavijestio roditelje, koji su otišli u školu i razgovarali sa zamjenikom direktora. On je pozvao drugog učenika i njegovog oca u školu, koji su se izvinili zbog nasilja.
Međutim, otac učenika koji je bio žrtva nasilja smatra da su njegovom sinu povrijeđena prava.
Gimnazija iz Bijelog Polja je Zaštitniku dostavila izjašnjenje u kojem se navodi da učenik koji je pretrpio udarac nije izgubio svijest, te da incident dogodio van škole i školskog dvorišta, te iz tog razloga škola nije pozvala hitnu pomoć, policiju i predstavnike organa starateljstva.
Tvrde i da je učenik-žrtva nasilja ušao u kancelariju Šefeta Dizdarevića, zamjenika direktora, neprikladno odjeven, a Dizdarević je imao stranku, pa iz tog razloga učenik nije primljen.
Iz škole su naveli i da su se roditelji oba učenika rukovali, što je shvaćeno kao pomirenje, a učeniku koji je udario svog vršnjaka dat je ukor.
Mijušković zapaža da po obavještenju o nasilju i povređivanju učenika, škola nije preduzela potrebne aktivnosti u cilju zaštite prava i najboljeg interesa djeteta.
“Naime, nakon što je učenik koji je pretrpio nasilje od strane drugog učenika, potražio zaštitu u upravi škole, nije ni primljen na razgovor, jer je, kako navodi škola u izjašnjenju “bio neprikladno odjeven“. Takođe, nijesu pozvani njegovi roditelji, nije mu pružena zaštita, pozvana eventualno medicinska pomoć. Na taj način, po mišljenju Zaštitnika, povrijeđena su prava maloljetnika na zaštitu od nasilja”, navodi Mijušković.
Zaštitnik zapaža da je došlo do propusta u postupanju Uprave škole u slučaju vršnjačkog nasilja.
“Škola je shodno pravilima o postupanju u slučajevima nasilja i sumnji na nasilje, bila dužna da preduzme brojne radnje i mjere, da uključi Tim za zaštitu od nasilja, utvrdi sve relevantne činjenice, procijeni nivo nasilja, sačini plan podrške žrtvi, plan rada sa počiniocem nasilja, kao i druge profesionalne mjere saglasno etici i struci. Umjesto toga, škola je kao rješenje nasilnog incidenta, na sjednici Odjeljenskog vijeća, izrekla vaspitnu mjeru ukor učeniku. Međutim, zapažamo da prije izricanja vaspitne mjere, škola nije preduzela radnje saglasno Pravilniku o načinu i postupku izricanja vaspitnih mjera za učenike gimnazije”, navodi Mijušković.
Zaštitniik ukazuje da neadekvatno i neblagovremeno postupanje dovodi do određenih posljedica po zdravlje djeteta, kao i do usložnjavanja problema nasilja, razvijanja novih konflikata i eskalacije nasilja.
Mijušković podsjeća da je Ministarstvo prosvjete razvilo smjernice – Upustvo za škole “Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja“.
“U tom dokumentu, koji je dostavljen školama, između ostalog, ističe se da, u slučajevima vršnjačkog nasilja treba odmah preduzeti profesionalne mjere prema etici i struci, da stručna služba ustanove obavi intervju sa djetetom (u prisustvu roditelja/staratelja) i o tome sastavlja izveštaj. Kod težih slučajeva koji se dešavaju u školi, menadžment škole odmah treba da pozove hitnu pomoć ili ljekara ili prijavi slučaj policiji, a poželjno je da uz dijete i roditelja bude prisutan član stručne službe”, navodi Mijušković.
Istovremeno, dodaje, Tim za zaštitu djece od nasilja, obavještava centar za socijalni rad o postojanju sumnje na nasilje, a takođe brine o organizovanju i sprovođenju mjera plana zaštite.
Takođe, pomenuti tim i školska administracija dogovaraju se o uvođenju i primeni disciplinovanja i restitucije, koja se koristi prije vaspitnih mjera.
“Prema izjašnjenju škole, proizilazi da u konkretnom slučaju nije postupao Tim za zaštitu od nasilja, nije obaviješten organ starateljstva, kao ni preduzete druge mjere i radnje u skladu sa navedenim smjernicama”, ističe Mijušković.
Zaštitnik smatra da je bitan propust neobavještavanje organa starateljstva o incidentu.
“Ukazujemo da organ starateljstva ima važnu ulogu u pružanju podrške porodici i roditelju, jer u situaciji nedovoljne uključenosti nekog od roditelja – problem ne može i neće biti riješen, već se može dodatno usložniti. U konkretnom slučaju prema navodima podnosioca pritužbe, jedan roditelj je iskazao opravdanje za nasilno ponašanje svog djeteta. Stoga ukazujemo da zaštita od nasilja ne obuhvata samo mjere zaštite žrtve, već i niz drugih aktivnosti među kojima i rad sa učenikom koji je izvršio nasilje i po potrebi savjetodavni rad sa roditeljima”, kazala je Mijušković.
Podsjeća da obrazovno – vaspitne ustanove imaju zakonom zasnovanu obavezu da zaštite učenike od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, pri čemu su dužne da posebno vode računa kako o djetetu žrtvi nasilja, tako i djetetu koja je nasilje izvršilo.
“Ustanova je dužna da preduzme mjere i radnje uvijek kada postoji sumnja ili saznanje da dijete-učenik trpi nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje, bez obzira na to gdje se ono dogodilo, ili gdje se priprema. Stoga, odgovor škole da se nasilje nije dogodilo u školi i dvorištu, po mišljenju Zaštitnika, ne oslobađa ustanovu od obaveze da adekvatno reaguje u cilju zaštite prava i najboljeg interesa djece – svojih učenika”, kazala je Mijušković.
Zaštitnik zapaža da se povodom događaja u školi nije sprovela školska medijacija, iako je formalizovana u obrazovnom sistemu.
“Naime, kao jedan od načina nenasilnog rješavanja konflikata među djecom, učenicima, roditeljima, Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju, propisuje mogućnost angažovanja posrednika. Medijacija vodi ka stvarnom uvažavanju potreba i interesa i dugoročnom i kvalitetnom rješavanju problema. Tim prije, što je povod ovog vršnjačkog nasilja, po navodima roditelja djeteta koje je počinilo nasilje, ocjenjivanje učenika M. od strane oca žrtve nasilja. Polazeći od navedenog, Zaštitnik smatra da u konkretnom slučaju, obrazovna ustanova nije preduzela potrebne aktivnosti i mjere u cilju zaštite učenika od nasilja”, zaključuje Mijušković.