Piše: Dubravka Jovanović
Glava od pravde ljudske i manjina pade u crnogorskom podijeljenom parlamentu, skrojenom po sistemu ko da više privilegija.
Treba li ih nabrajati? U prvom redu zapošljavanja najbližih ukućana, pa na dalje, do kumova i komšija, prethodno lopatom išćeranih politički nepodobnih bivših.
O automobilima službenim koji krstare Crnog Gorom, usput praveći i po koji prekršaj u saobraćaju, da ne zborim.
Parlamentarci vladajuće većine funkcionišu i po onoj ko dalje pljune na sve što je crnogorsko, s jedne strane Fronta, a sa druge „demokratsko građanske“, onako s bande, što bi u mom kraju rekli.
Ili šoto voće- ispod glasa i ispod karaktera.
Gospon minstar, danas već bivši ekspert, ode sa 43 glasa opozicije i URE u zadnju uru, 27 poslanika protiv, istina vazda u slozi kada je velikosrpska opcija u pitanju a 10 demokrata tzv. bevande, ( ni vino ni voda) su bili uzdržani za dešpek DPS-u.
Jači je inat i mržnja od ideologije antifašizma i nedvosmislene osude stravičnog zločina u Srebrenici, koji bi mnogi da zaborave, kad bi moglo, jer, Bože moj, treba u budućnost gledati. Od prošlosti se ne živi.
Prošlost samo treba vraćati po potrebi pljuvanjem i pišanjem po spomenicima, zastavama, himni i svijetlim tekovinama antifašističke borbe naših slavnih predaka.
Ali se živi od mržnje, na podjelama, inatu i prkosu, podvalama i izokrenitim činjenicama po njihovoj mjeri i namjeri.
Jer, kako objasniti fenomen zvani dupli amandmani, nego samo potrebom da se omalovaži i potre sve što dolazi iz opozicionih klupa, a samo uvaži i glasa za ono što serviraju predlagači iz redova vlasti.
I dok nijesu prošli amandmani koje su podnijeli poslanici SDP i SD a koji se odnose na izgradnju fiskulturne sale u dvije škole na Cetinju i u Baru i amandman vezan za prijestonicu Cetinje, u isto vrijeme, u razmaku od desetak minuta isti amandmani prolaze od strane predlagača iz redova vladajuće većine, tačnije URE.
Što reče poslanica Draginja Vuksanović Stanković obraćajući se građanima, da nije važno ko je predlagač nego što se predlaže kako bi nam svima bolje bilo.
To su naši crnogorski specijaliteti pečeni u zagoreloj teći sujeta i surevnjivosti kakve civilizovan svijet ne poznaje.
Ne poznaje svijet ni ministra eksperta koji srebrenički zločin ne priznaje i ne osuđuje.
Odlepršao je ekspert za crkvena pitanja u koga su se zaklinjali do juče i oni koji su glasali sa njegov pad i oni koji su sinoć bili uzdržani.
Sila Boga ne moli, pa mu ni svevišnji ni planine ove crnogorske, koje premijer razmiče jednom rukom, nijesu pomogli.
Ode Lepi lajkovačkom prugom sa sve jelekom, anterijom i opancima, oćalima i kravatom u neka nova cartstva znanja i imanja.