Od hapšenja 2016. do presude 9. maja 2019.

Viši sud u Podgorici 9. maja ove godine izreći će presudu optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine.

Nakon godinu i po vidjećemo epilog “suđenja vijeka” koje će ostati upamćeno i po mnogim incidentima izvan i unutar sudnice Višeg suda u Podgorici od optuženih i njihovih advokata, po uvredama koje su izrečene na račun glavnog specijalnog tužioca koji je vodio istragu Milivoja Katnića, po uvredama upućenim sutkinji koja je vodila možda najteži slučaj u istoriji crnogorskog pravosuđa Suzani Mugoši…

Dnevne novine, u posebnom dodatku, podsjetićaju na dešavanja od hapšenja grupe optužene za pokušaj terorizma do završnih riječi u “suđenju vijeka”, na glavne aktere ovog slučaja, koristeći svoju arhivu i podatke koji su bili na uvid crnogorskoj javnosti.

Za godinu i po 170 ročišta
Glavni pretres okončan je 28. marta 2019. godine, a posljednji koji se obratio završnim riječima bio je funkcioner Demokratskog fronta Milan Knežević koji je negirao krivicu, tvrdeći da je riječ o politički montiranom procesu. Dan prije Kneževića, 27. marta, završnim riječima se obratio specijalni tužilac Saša Čađenović, ostajući pri svim stavovima optužnice, naglašavajući da postoje čvrsti i nepobitni dokazi da je grupa kojoj se sudi bila dio
kriminalne organizacije koja je planirala terorističke akcije. Saopštio je da je kriminalna organizacija djelovala na više teritorija – Rusije, Srbije i Crne Gore, te da je nesporno da je imala međunarodne razmjere.

Suđenje je trajalo godinu i po, a za to vrijeme u sudnici Višeg suda, pred sutkinjom
Suzanom Mugošom, održano je 170 ročišta. Prvi put u istoriji crnogorskog pravosuđa, suđenje se moglo pratiti i preko televizijskih ekrana pa je crnogorska javnost imala
prilike da vidi i čuje lica koja su, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, bila dio kriminalne organizacije čiji je zadatak bio da izazovu haos na ulicama Glavnog grada, napadnu institucije, upadnu u zgradu crnogorskog parlamenta, uhapse i ubiju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Iza ovog paklenog plana stajao je jedan cilj – zaustavljanje Crne Gore na putu ka NATO, a iza kriminalne organizacije koja je trebala da taj plan realizuje dvojica ruskih državljana, agenata obavještajne službe GRU Eduard (Širokov) Šišmakov i Vladimir Popov.

Upravo za njih dvojicu tužilac Čađenović je tražio maksimalne kazne zatvora predviđene za krivično djelo koje im se stavlja na teret, kao i za dvojicu srpskih državljana Nemanju Ristića i Predraga Bogićevića, koji nikada nijesu izručeni Crnoj Gori.

Optužnicom SDT, podsjetimo, obuhvaćeni su i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i vozač DF Mihailo Čađenović. Istraga je pokazala da je u Crnu Goru tokom 2016. godine nelegalnim tokovima ušla ogromna količina novca za aktivnosti DFa, te da je plan rušenja crnogorske vlasti silom, krvoprolićem, bila završnica ranije skrojenog plana zaustavljanja puta ka NATO savezu po svaku cijenu.

Prvi pokušaj u oktobru 2015.
Prvi pokušaj, nešto mekšim metodama, bio je u jesen 2015. godine. Javnosti je još svježe sjećanje na rušilačke demonstracije 24. oktobra te godine, kada su se demonstranti sukobili sa policijom koja je spriječila da upadnu u Skupštinu Crne Gore. Podsjetimo, u decembru 2015. godine naša zemlja je dobila pozivnicu za članstvo, a protesti su trebali da pokažu kako crnogorski građani ne odobravaju ulazak u najmoćniji savez na planeti.
Za stvaranje takve slike trebalo je da posluži šatorsko naselje ispred zgrade crnogorskog parlamenta, u glavnoj podgoričkoj saobraćajnici, kojom su se dva mjeseca vijorile zastave drugih država, nosile majice sa likom predsjednika Rusije Vladimira Putina, peklo prase na ražnju i ispijale ogromne količine alkohola. Pokušaj nasilnog preuzimanja vlasti u noći 24. oktobra 2015. godine nije uspio, niti je slika koju je opozicija pokušala da pošalje o Crnoj Gori u predvorje pozivnice za članstvo u NATO pokolebalo članice Alijanse da pozovu našu zemlju, cijeneći rezultate koje je na putu ka članstvu ostvarila ispunjavajući standarde koji su od nje traženi.

“MI ili ON”

No, zagovornici sprečavanja članstva Crne Gore u NATO nijesu mirovali. Pojavila se nova šansa za pokušaj smjene aktuelne vlasti i revidiranje njenih strateških odluka parlamentarni izbori 16. oktobra 2016. godine.

U ove izbore Demokratski front je ušao sa sloganim “Mi ili on”, pokazujući vrlo jasno da je njihova meta predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Kampanja ove političke grupacije, koju je vodio kanadsko izraelski politički konsultant Aron Šaviv, bila je vrlo skupa, dobro organizovana, tako da je bilo jasno da donatori DFa ne žale novac da postignu cilj.

Da će biti nasilja moglo se zaključiti i po izjavama sa završnih predizbornih skupova Demokratskog fronta i izjava lidera ove političke grupacije da će 16. oktobra uveče tijesno biti jedino Milu Đukanoviću.

Hapšenja i optužnica

Događaji koji su uslijedili hapšenje grupe od 20 srpskih državljana koji su iz Srbije došli 16. oktobra da, kako su sami izjavljivali, “pomognu svojoj braći” da sruše Mila Đukanovića, pokazali su da je pakleni scenario zaista postojao. Pres konferencija na kojoj je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, koji je vodio istragu u slučaju pokušaja terorizma, iznio detalje tog plana, uzdrmala je crnogorsku javnost, ali i region.

Uslijedila je optužnica u aprilu 2017. godine, pa suđenje koje je počelo 6. septembra iste godine. Mjesec kasnije, u sudnici se pojavio svjedok saradnik Saša Sinđelić, koji je pred crnogorskom javnošću otkrio kako se  povezao sa ruskim agentom Šišmakovim, što je bio plan kriminalne organizacije, kakve su veze postojale sa liderima DF-a…

SVJEDOČENJE BRAJANA SKOTA

Novo svijetlo na čitav slučaj dalo je svjedočenje američkog državljanina Brajana Skota, izvršnog direktora firme Patriot Defense Group iz Orlanda, čije je usluge tražio Demokratski front. Širenje istrage na Skota dovelo je do Amerikanca libanskog porijekla Džozefa Asada, preko kojeg je Aron Šaviv tražio firmu koja bi pružila bezbjednosne usluge radi izvođenja opsežne akcije planirane za 16. oktobar u Podgorici.

Usluge su bile specijalnog tipa: upotreba uređaja za detekciju nadzora i ometača praćenja signala, kao i detaljan plan evakuacije i izvlačenja ekipe iz reona zgrade Skupštine, te prebacivacivanja na sigurnu lokaciju u okolini Podgorice, nakon najavljenog okupljanja Demokratskog fronta.

Interesovanje medija

Pokušaj terorizma u Crnoj Gori izazvao je veliko interesovanje i domaćih i stranih medija. Tako su Gardijan, Vašington post, Dejli telegraf.. .opširno izvještavali o pokušaju terorizma u Crnoj Gori, iznoseći detalje koji su upućivali na umiješanost Rusije u dešavanja u našoj zemlji. Ocjene o povezanosti Moskve sa pokušajem nasilne promjene vlasti u našoj zemlji otvoreno su kasnije saopštavali visoki zvaničnici vodećih država svijeta, što je iz Kremlja u nekoliko navrata negirano.

EPILOG 9. MAJA

Kako će Viši sud cijeniti dokaze na osnovu kojih je SDT temeljilo optužnicu, kako svjedočenja optuženih, odbranu njihovih advokata, biće poznato 9. maja. Optuženi su negirali krivicu, tužioci ostali pri optužnici, na potezu je Viši sud i sutkinja Mugoša.

Agenti GRU

Potvrdilo se da su Šišmakov (Širokov) i Popov agenti GRU, da je Šišmakov bio vojni ataše u Poljskoj, odakle je, prema informacijama koje su prenijeli mediji, protjeran zbog špijunskih aktivnosti i vrbovanja jednog poljskog generala. To nije sve. Istraživački web sajt Bellingcat objavio je da je u zajedničkoj istrazi Bellingcata i Insajdera otkriveno da je Vladimir “Popov” identifikovan kao oficir Glavne obavještajne službe (GRU) Ruske Federacije pod pravim imenom Vladimir Nikolajevič Mojsejev (Vladimir Nikolaevich Moiseev).

Šišmakov i Popov su saslušani u Moskvi i negirali su umiješanost u pokušaj terorizma u Crnoj Gori. Međutim, kazali su da su bili u Beogradu tokom oktobra 2016. godine, navodno drugim poslom.

Ono što će ostati kao bitan detalj jeste da je visoki ruski zvaničnik za bezbjednosna pitanja iznenada i nenajavljeno doputovao u Beograd nakon otkrivanja plana nasilnog svrgavanja vlasti u Crnoj Gori i sa sobom odveo dvojicu ruskih državljana!

Aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, izjavio je 24. oktobra 2016. godine, tada kao premijer, da su srpske službe došle do čvrstih materijalnih dokaza da su i na teritoriji Srbije pripremane različite ilegalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore. Između ostalog, došli su i do iznosa od 125.000 eura, da bi određena lica, svakodnevno pratila putanju premijera Crne Gore i obavještavali druga lica, koja su radila po instrukcijama.

“Među dokazima su i uniforme i novac i direktna priznanja sve to posjeduju srpske službe bezbjednosti u vezi sa planiranim aktivnostima u Crnoj Gori”, rekao je tada Vučić, naglašavajući da u tim aktivnostima ima učešća “elemenata inostranosti”.

Uloga Džozefa Asada

Bivši operativac američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Džozef Asad, koji je uhapšen u Abu Dabiju po potjernici crnogorskih vlasti, osumnjičen je da je bio dio logističke mreže koja je pripremala terorističke napade na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Asad je svojevremeno od SDT predložen za svjedoka na suđenju za pokušaj terorizma, sa ciljem da objasni kako ga je, i zbog čega, angažovao Aron Šaviv za operaciju u Crnoj Gori.

Međutim, bivši operativac CIA je izbjegao svjedočenje pozivajući se na Peti amandman Ustava SAD koji omogućava američkim državljanima da ne daju iskaz pred sudom ukoliko im to može štetiti u procesu.

Specijalno tužilaštvo je nakon toga donijelo naredbu za sprovođenje istrage protiv Džozefa Asada.

Svjedočeći o ulozi Asada u pokušaju tereorizma u Crnoj Gori, Brajan Skot je istakao da je upozorio Asada da se ne upušta u operaciju u Crnoj Gori, ali da je Asad odlučno naveo da će “obaviti posao koji mu je ponudio Aron Šaviv”. Uz to, Skot je rekao i da je upozorio Džozefa Asada na prisustvo ruskih obavještajnih službi u Crnoj Gori i konekciju sa DF-om.