Klubovi roditelja, nastavnika i djece mogli bi da budu jedan od modela u prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja, ocijenjeno je na današnjoj online konferenciji na kojoj je predstavljen takav model saradnje.
Na konferenciji je istaknuto da posebnu pažnju treba posvetiti online vršnjačkom nasilju. Prema riječima Lepe Žunjić iz Udruženja Roditelji, opšti cilj osnivanja Kluba bio je da se pojača aktivizam mladih kroz razvijeni model saradnje između nastavnika, roditelja i učenika, koji bi im omogućio da se bave problemima vršnjačkog nasilja u školama.
Ona navodi da su u okviru Kluba održavane različite zajedničke aktivnosti poput radionica na teme koje se tiču vršnjačkog nasilja, ali i drugih oblasti važnih za školu.
Na redovnim sastancima i sa djecom i sa nastavnicima i roditeljima planirane su sve aktvnosti, a neke od njih su bile škole roditeljstva, predavanja o online nasilju, radionice o osjećanjima. Djeca su snimila i video poruku sa konkretnim savjetima kako prepoznati online vršnjačko nasilje, i kako da na njega reaguju, dok je za roditelje pripremljena poruka psihoterapeuta na koji način da uvide ali i da se ponašaju ako njihovo dijete trpi nasilje.
Šefica Odjeljenja za medije i kulturu u Ambasada SAD Nikola Galager, uz čiju podršku je i realizovan projekat, istakla je da su uvidjeli važnost mjera kojima se može spriječiti vršnjačko nasilje.
“Kao majku dvoje djece zabrinuo me je podatak iz istraživanja udruženja Roditelji od 2018. godine da je svako četvrto dijete u Crnoj Gori preživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja. Nažalost, neki od nedavnih radikalnih primjera vršnjačkog nasilja potvrđuju ovu situaciju”, kazala je Galager.
Ona je ukazala da je isti problem aktuelan svuda u svijetu. Važno je, smatra ona, posvetiti mu pažnju, ali ne samo kada eskalira i privuče pažnju medija.
“Smatram da konkretni modeli ovog tima koji uključuje roditelje, školu i naravno djecu mogu biti jedan od načina da se na ovom problemu radi. Važno je da svi akteri u društvu sarađuju – od donosioca odluka, do partnerskih institucija, škola, roditelja i djece. Jedino tako je moguća promjena”, istakla je Galager.
Direktorica OŠ Oktoih iz Podgorice Mirjana Radulović je kazala da se ustanova na čijem je čelu u novembru 2019. godine pridružila projektu i oformila Klub roditelja, nastavnika i djece, sa ciljem da se poveća aktivizam mladih i prevenira vršnjačko nasilje u školi. Ona je istakla da se, kroz rad sa Klubom, mogu pohvaliti da je procentualno došlo do pada vršnjačkog nasilja u toj školi.
Važan dio projekta bilo je i istraživanje o pojavi vršnjačkog nasilja koje je obuhvatilo 300 učenika, uzrasta od 9 do 14 godina iz OŠ Oktoih. Predstavljajući rezultate, Snežana Milačić iz Udruženja Roditelji je kazala da je većina ispitanika 63,5 odsto navela da doživljava školu kao sigurno mjesto, dok je za 24,7 odsto uglavnom sigurno.
Manji dio ispitanika je ostao neodređen, tačnije 7,8 odsto, dok 1,7 odsto smatra da se u školi uglavnom ne osjeća sigurno. Oko 2,5 odsto ispitanika je odovorilo “ne”. Na pitanje da li se neko od vršnjaka nasilno ponašao prema njima, 6,4 odsto djece koja su učestvovala u istraživanju su kazala da im se to dešavalo jednom ili više puta, odnosno od ukunog broja ispitanika, njih 1,4 odsto je navelo da je to svakodnevno.
“Rezultati istraživanja u školi Oktoih slični su onima koji su dobijeni u istraživanju sprovedenom na nacionalnom nivou i potvrđuju da je svako četvrto dijete preživjelo ili svjedočilo nekom vidu nasilja”, naveli su u Udruženju Roditelji.
Dodaju da se na osnovu zaključaka fokus grupe tog istraživanja može zaključiti da je većina učesnika donekle upoznata sa pojmom vršnjačkog nasilja, dok postoji potreba za dodatnom edukacijom kako bi se sve njegove manifestacije pravovremeno prepoznavale i adekvatno rješavale.
“Među učesnicima se prepoznaje uticaj školskih aktivnosti usmjerenih na povećanje njihovog znanja kada je u pitanju pojava vršnjačkog nasilja, a i sami učesnici navode da su im sadržaji poput različitih tematskih radionica bili značajni. Među učesnicima fokus grupe je prilično izraženo povjerenje učesnika u odnosu na nastavni kadar, ali i roditelje, što može da govori o njihovom pozitivnom prethodnom iskustvu u komunikaciji i saradnji sa ove dvije strane”, pokazalo je istraživanju.
Navodi se i da je primjetan visok stepen empatije i motivacije za pružanje vršnjačke podrške, pa se o ovom potencijalu može razmišljati i prilikom planiranja budućih aktivnosti i djelovanja Kluba roditelja, djece i nastavnika, neki su od zaključaka fokus grupe.