Nedvosmisleni dokazi ukazuju da nijesu razjašnjene okolnosti željezničke nesreće koja se dogodila na Bioču 2006. godine, a predstavnici institucija su pokušali da ih prikriju i na taj način opstruiraju sudski postupak, saopšteno je na pres konferenciji nevladine organizacije (NVO) “Voz neprebola – Bioče 2006.”, koja je organizovana povodom obilježavanja 14 godina od nesreće.
Predsjednik NVO “Voz neprebola – Bioče 2006.”, Goran Vojinović, naveo je da su mnogi predstavnici institucija uticali na sudski proces sa namjerom prikrivanja istine o okolnostima željezničke nesreće na Bioču.
“Sudski postupak u vezi ubistva nije se dešavao u sudnici kojom je presjedavala sutkinja Bošković, već u kabinetima gopođe Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda, sudija Zorana Pažina, Radula Kojovića i u državnom tužilaštvu Crne Gore. Ove osobe su predstavljale prvi ešalon, uz Ministarstvo unutrašnjih poslova i Agenciju za nacionalnu bezbjednost, onih koji su istinu o ubistvu usmjeravale na jednu osobu, uticale da se relevantni i pravi dokazi marginalizuju”, ocijenio je Vojinović.
On je kazao da postoje nedvosmisleni dokazi koji ukazuju da nisu razjašnjene okolnosti te nesreće.
“Ove navode potkrepljuju nedvosmisleni dokazi, nagriženost šine, iskazi i ponašanje vještaka, krađa magnetnog diska, rekonstrukcija ubistva, građevinska i tehnička ispravnost pruge, finansijsko poslovanje Željeznice, promjena mašinovođe na željezničkoj stanici u Podgorici, prikrivanje dokaza u vezi papučice, upozorenje relevantnih stručnjaka, uklanjanje kočionih aparata sa voza, odbrana optuženih sa slobode, izostanak audio snimaka telefonskog razgovora na dan ubistva, kao i drugi brojni dokazi”, naveo je Vojinović.
On smatra da su ključni dokazi tokom sudskog postupka marginalizovani.
“Sutkinja Bošković, mnogo prije donesene presude, izvinjavala se porodicama poginulih putnika zbog presude koju će donijeti. Po čijem nalogu je ključne dokaze marginalizovala i stavila van svih pravnih okvira u drugi plan i zašto je na kraju pročitala pripremljenu sramotnu presudu?”, upitao je Vojinović.
On je kazao da je tužilaštvo iznijelo stav da nema interes za obnavljanje sudskog postupka.
“Tužilaštvo, koje bi trebalo da bude institucija koja inicira, potkrepljuje dokazima i pokrene ponovni postupak, iznosi takav stav. Koliko tužilaštvo revnosno obavlja svoj posao i na koji način provjerava dokaze iznijete u provobitnom i jedinom postupku najbolje govori činjenica da dokumenta od završetka prvog postupka nisu ni dirnuta u Osnovnom sudu u Podgorici”, rekao je Vojinović.
On je saopštio da je tužilac Vučković, koji je bio prisutan na deset ročišta, bez obrazloženja povučen, a da ga je zamijenila tužiteljka Ražnatović koja je, kako je ocijenio, samo fizički prisustvovala daljem toku postupka, bez aktivnog učešća.
“Radule Kojović sa specijalnom namjenom iz Višeg suda je samo u ovom slučaju prebačen u Osnovni sud, a i laiku je jasno sa kakvom ulogom. Zoran Pažin, u to vrijeme sudija Osnovnog suda, bio je zadužen da obezbijedi nezavisne vještake, koji su po riječima sutkinje Bošković morali biti prisutni do kraja suđenja. Prvi dan su vještaci dali svoje iskaze, a potom su drugi dan iskazi tri od četiri vještaka drastično promijenjena, uz njihov naprasni nestanak”, saopštio je Vojinović.
On je ocijenio da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbio podnesak sa “čudnim obrazloženjem koji dokazuje sinhronizovan i brutalan način prikrivanja okolnosti ubistva na Bioču preko najviših državnih instanci”.
“Čudno je da navedene okolnosti sa navedenim licima, ima kašnjenje u dostavi presude skoro godinu, kako bi gospodin Pažin i sud u Strazburu imao obrazloženje da smo sa našom žalbom zakasnili. Takođe, Agencija za nacionalnu bezbjednost, kojom je rukovodio Duško Marković, nije dala mišljenje i stav na pitanje da li se dogodio teroristički napad, koje smo postavili na sudu, niti je sud to tražio od Agencije”, naveo je Vojinović.
On je kazao da su u specijalnoj akciji MUP-a, dva uniformisana lica 24. januara 2006. godine, bez sudskog naloga i službene zabilješke, oduzela magnetni disk sa željezničke stanice u Podgorici.
“Na magnetnom disku se nalaze svi snimljeni službeni razgovori dispečera sa otpravnicima vozova i mašinovođama na teritoriji Crne Gore. Za nas je od posebnog značaja razgovor mašinovođe Drobnjaka u stanici Lutovo sa jednim od rukovodilaca i optuženim gospodinom Andrijaševićem, koji dokazuje prikrivanje dokaza, iskaz Drobnjaka u vezi nesreće i tešku zloupotrebu službene dužnosti gospodina Andrijaševića”, istakao je Vojinović.
On je rekao da je, nakon oduzimanja magnetnog diska, relevantan audio zapis izbrisan.
Kako je naveo, Vlada kojom je predsjedavao Milo Đukanović, nikada nije formirala nezavisnu istražnu komisiju, da ispita tokove novca koje je opredijelila za Željeznicu Crne Gore.
“Takođe, Vlada nikada nije aktivirala radnu grupu koja će se baviti ublažavanjem posljedica onoga što se dogodilo na Bioču 2006, pokrenula postupak preispitivanja fingirane sudske presude preko resursnih ministarstava kroz skupštinska tijela, finansijsku istragu, ili preispita odgovornost tadašnjeg ministra saobraćaja Lompara. Ipak, Vlada je donijela veoma važnu odluku da humanitarna pomoć bude državna tajna, koja je i danas na snazi”, kazao je Vojinović.
On je naveo da Skupština Crne Gore nikada nije pokrenula postupak, niti organizovala saslušanje bivšeg ministara saobraćaja, Andrije Lompara.
“Pitamo zašto se institucije ponašaju i rade kao da se 2006. na Bioču nije dogodilo ono što uporno želimo da dokažemo relevantnim dokazima. Još jedna u nizu nelogičnosti, jeste i činjenica da su svi učesnici događaja, izuzev nastradalih i povrijeđenih putnika, napredovali ili nagrađivani za određeni posao. Znate koje funkcije pokrivaju tadašnji sudija Osnovnog suda, Zoran Pažin, direktor ANB-a Duško Marković, tužilac Veselin Veljović, Radule Kojović”, rekao je Vojinović.
Preživjeli putnik, Vesko Vlahović, kazao je da je ta NVO pokušavala prethodnih 14 godina da riješi slučaj nesreće institucionalno.
“Mi smo pokušali institucionalno riješiti ovaj slučaj, ali morali smo da se bavimo administracijom, umjesto optimizacijom svog stanja, prije svega zdravlja i egzistencijalne zbinutosti”, rekao je Vlahović.
On je kazao da su mnoga obećanje data oštećenima u nesreći i njihovim porodicama ostala neispunjena.
“Očekivali smo da obećanje države, da će pomoći porodicama nastradalih i preživjelim putnicima biti ispunjeno. Navedeno je da će to podrazumijevati i liječenje, oporavak, rehabilitaciju, međutim samo su, u početku, iz Centra za socijalni rad došli da utvrde ko je bio putnik voza”, naveo je Vlahović.
Sekretar NVO ,,Voz neprebola – Bioče 2006“, Hivzo Topuzović, saopštio je da će se godišnjica tragedije obilježiti, kao i prethodnih godina, u Bijelom Polju i na Bioču.
„Godišnjica će se obilježiti 22. januara u Bijelom Polju, a 23. na Bioču. Organizovan je prevoz članova udruženja, iz Podgorice za Bijelo Polje u osam sati, ispred Hrama. Polaganje cvijeća biće upriličeno u pet do 12, na spomen obilježju nastradalim u željezničkoj nesreći, a potom i na spomen obilježju stradaloj djeci iz Bugarske“, kazao je Topuzović.
On je rekao da je prevoz za Bioče organizovan iz Bijelog Polja ispred autobuske stanice u osam sati i 30 minuta, a iz Podgorice u deset sati ispred Hrama.
„Očekujemo da se željeznički saobraćaj na Bioču obustavi u ovo vrijeme i da se ne oglašavaju sirene“, poručio je Topuzović.