Novčana nagrada za urnisanje svoga naroda

piše: Slavko Mandić

Za uspješno obavljeno trovanje Cetinjana i njihovih prijatelja iz drugih gradova Crne Gore, za ranjavanje nedozvoljenim gumenim mecima i ispaljivanje šok bombi na građane koji su 05. septembra mirno protestovali protiv ustoličenja nedostojnog Jovana Mićovića, popa crkve strane države u Cetinjski manastir, crnogorski premijer Zdravko Krivokapić, kome je, prema ovome što čini, tuđa država milija od sopstvene, naložio je ministru finansija Milojku Spajiću da nađe novac, kako zna i umije za nagrade policajcima za ovo (ne)djelo.

A Milojko, kao zet kuće, po pretpostavkama koje su objavljivali beogradski tabloidi, rastrčao se po budžetu da pronađe nagradni fond, bez obzira što ga nema za mnoge prioritenije stvari. Ali, carska se ne poriče, pa kad car od vlade naloži, ima da se Milojko staloži i dovede u stanje potpunog mira, nirvane koju je izučio prilikom studiranja ekonometrike na Osaka Univerzitetu u Japanu.

Spajić, kapo od para, uživa ogromno povjerenje Krivokapića. To je osnovni razlog što mu je metnuo trezor u nejake ruke, a kao zahvalnost za sve što čini njemu i odabranom društvu, poveo ga je u Japan na Olimpijadu da u Tokiju zajedno navijaju za Novaka Đokovića. Potpuno opravdano jer je Nole počasni građanin Nikšića, što će reći da je još više naš od svih ovih istinski naših.

Krivokapić je štit za mogućeg zeta, kako su pisali oni što svašta pišu, i kad ga je Medojević, koalicioni sapatnik, napadao žestoko. „Niko se za kraće vrijeme više nije nakrao od ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića“, kazaće u više navrata. Pa onda opet Medo: Spajiću, slagao si, izdajničku Vladu treba rušiti. Još ću samo jednu od brojnih Medojevićevih optužbi. A ona glasi: Znam od kojih si para kupio mercedes, u ZIKS-u ga nemaš đe voziti.

Ali Mickey ima Krivoga, a on je vlast, a vlast je slast. I tako to može u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.

– Gospodine vrhovni vrhu, misija nalaženja novca je uspješno okončana, raportirao je popularni Mickey gospodinu Krivome. Kese su pune i čekaju Vaše dalje instrukcije. Po koliko kome i za koje učinkovitosti? Da li da se strijelci gumenjacima nagrade sa većim iznosima za ogroman doprinos koji su pokazali u napadu žive sile na goloruki narod, ili puniju kesu treba dati ovima što su uspješno trovali građane bojnim otrovima? Postoji dilema, ali je sigurno da se među ove prve i druge neće ubrojati i oni treći koji su bacali šok bombe jer, kako se viđelo iz biltena povrijeđenih, oni baš i nijesu bili pretjerano efikasni. Da se ja pitam, saopštio bi Milojko, ali ga niko ništa nije pitao, ovi sa mecima su broj jedan i zalužili su ne jednu, nego makar dvije kese. Najbolji su bili, najefikasniji i brate najviše su ispalili ovoga čuda na narod. Pa valjda to ima svoju težinu. Mada opet, ni ovi hemijski nijesu bili za bačit. Skoro 900 komada na protestante, istina mirne, rezultat za respekt, sam za sebe je konstatovao finansijski genije.

– Ja ovo gospodine ljuborukiću, sam ne mogu da riješim. Novac sam našao iz preraspodjele nekih (ne)zakonitih apanaža. A sad preuzmite komandu nad raspodjelom sredstava građana Crne Gore za ovaj čin urnisanja onog dijela koji se drznuo da popu Jovanu zapriječi put na Belvederu. I njegovom šefu Prvoslavu. A da ste Vi komandovali, ču se odnekud on ispod glasa, ne bi im zubi, ne bi im zubi, kako je pjevao veliki Pero Zubac.

– Dobro, dobro Mickey, ok je to oko komandovanja. Policija mi je komandnu palicu uzela iz ruku u potonju URU, valjda da ne bude da sam ja uspio a ne oni. To ti je crnogorska pizma. Mislim srpska, Krivi će svome rodu, nesuđenome ili suđenome, ko zna jednoga dana.
– No, jesi li ti one helikopterske turio u te nagrađene? Znaš kako su se junački borili sa izmišljenim snajperistima i ćebadima od pancira prekrivali Jovana i onoga Perića da ulježu u Manastir Svetoga Petra Cetinjskog, koga su iznutra čuvali rusko-srpski kriminalci i žestoki momci, a spolja specijalne snage crnogorske policije.

– Nijesam njih preuzvišeni, odgovori ponizno Mickey. Mislio sam da je njima dosta ona pozamašna vreća što je dobiše ispred manastira od čestitih srpskih popova. Tu je bilo i za ove druge, no je njima dadoše u ruke, i ja više ništa tu nijesam moga.

– Dobro, dobro, Krivi će, nezadovoljan odgovorom.
Daj te kese ovamo.
Kad mu ih dobači Mickey, izgubi se Krivi u vlastitoj pomrčini.

Ovo je samo satira u kojoj je zapisano po nešto od onoga što je saopšteno tokom današnjeg dana iz resornog Spajićevog ministarstva.

A on kaže: Ministarstvo finansija i socijalnog staranja je obezbijedilo potrebna novčana sredstva za isplatu finansijske nagrade policijskim službenicima, saopštio je ministar Milojko Spajić. Nagrada policajcima je dodijeljena za “za uspješno obavljanje radnih zadataka na Cetinju”

“U skladu sa direktivom koju sam na posljednjoj sjednici Vlade Crne Gore dobio od Zdravka Krivokapića, Ministarstvo finansija i socijalnog staranja je obezbijedilo potrebna novčana sredstva za isplatu finansijske nagrade policijskim službenicima”.

I eto, završava se drugi čin ove epizode u nastavcima. Biće ih još, sasvim smo sigurni. Ali neko će zbog svega na kraju morati da potpiše scenario i režiju za prolivenu krv u prijestonom gradu. I da za to bude nagrađen. Kako dolikuje.

Neko će i da plati ogromnu štetu zbog uništavanja imovine građanima koji nijesu zgriješili ni bogu ni narodu. Osim srpskim popovima koji su važniji Krivokapiću i njegovim saradnicima od Crnogoraca svih vjera i nacija.