Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Novaja gazeta: Sivi krstaši 

Ruska Novaja gazeta: Moskva u pokušajima da očuva svoj uticaj na Balkanu pothranjuje crkvene proteste u Crnoj Gori.

Piše: Aleksandar Soldatov

Crkveni faktor može da postane uzrok političke destabilizacije u samom centru Evrope, unutar NATO. Protesti protiv novog zakona o vjeroispovjesti se u Crnoj Gori ne smiruju već treći mjesec. Strane u konfliktu priznaju da to ne bi bilo moguće bez aktivnog učešća Moskve, piše u najnovijem broju ugledni ruski liberalni list Novaja gazeta. Naš portal prenosi najvažnije djelove tog članka.

FOTO Arhiva

„Jedna ista ruka radi i u Crnoj Gori i Ukrajini“, tajanstveno je izjavio „ministar spoljnih poslova“ Ruske pravoslavne crkve mitropolit Ilarijon (Alfejev) tokom posjete Beogradu 18. februara.

Srpsku patrijaršiju koja se nalazi u Beogradu Ruska pravoslavna crkva (RPC) smatra svojim glavnim saveznikom nakon što su je skoro sve zvanične pravoslavne crkve država Istočne Evrope „izdale“ prelazeći na stranu „proameričke“ Carigradske patrijaršije. I mala turistička Crna Gora u kojoj Rusi rado kupuju vikendice na moru, nije izuzetak.

Zemlja je 2017. godine ušla u NATO bez obzira na to što je godinu dana ranije izvršen pokušaj državnog udara uz učešće ruske agenture (o tome se govori u presudi Višeg suda Crne Gore koji je u odsustvu osudio državljane Rusije Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova). Sada vlasti ove države pokušavaju da vrate simbolički značajan status autokefalne nacionalne crkve oslobađajući je od postkolonijalne zavisnosti od srpske patrijaršije.

Slučajno ili ne, skoro istovremeno sa Ilarionom Beograd je posjetio i ministar odbrane Rusije Sergej Šojgu. Srbija, mada s rezervom, ostaje posljednji strateški oslonac Rusije na Balkanu. Međutim, u zemlji jačaju proevropske snage i Moskvi je sve teže da drži Beograd u zoni svog uticaja.

foto Printscreen, tekst Novaje gazete

„Crkveno pitanje“ u tome može da bude veoma korisno jer “udara” na temelje srpske nacionalne samospoznaje i postimperijski sindrom – slično kao i sa ruskom nostalgijom za izgubljenom „velikom državom“. RPC i Ministarstvo spoljnih poslova Rusije pozivaju Srbe „da ne daju svetinje“ u Crnoj Gori, tvrdeći da je rukovodstvo te male nezavisne države izdalo srpsko nacionalno jedinstvo „u korist Zapada“.

Do 1918. godine kada je Srbija anektirala Crnu Goru, crnogorska crkva je imala faktičnu autokefalnost.

Za vrijeme kvazimperijalističke srpske države najprije monarhističke, a potom socijalističke  sve manastire i hramove u Crnoj Gori pod svoju kontrolu je preuzela Srpska pravoslavna crkva koja je u svom sadašnjem obliku formirana tek 1920. godine.

Među pristalicama te patrijaršije rašireno je negiranje samostalnosti crnogorskog naroda i države kao što RPC voli da govori o „ruskom svijetu“ i „trojedinstvu ruskog naroda“. Kao najveća vjerska zajednica u Crnoj Gori SPC uporno izbjegava da se registruje kod crnogorskih državnih organa, a njeni sveštenici  – Srbi, odbijaju prijavu boravka i ne plaćaju poreze čime faktički imaju nelegalan status. Ostalih 20 vjerskih zajednica su uspješno registrovane. Čudno je i to što u zemlji postoje nekoliko eparhija SPC, ali se samo jedna od njih u potpunosti nalazi u okvirima zemlje. Ostale tri zauzimaju teritorije kako Crne Gore, tako i susjedne Srbije ili Bosne i Hercegovine. To neminovno vodi sistemskom konfliktu pristalica SPC u Crnoj Gori sa državom.

foto Aleksandar Soldatov

Mitropolit protiv predsjednika

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović optužio je SPC da namjerava da zadrži religiozni monopol u zemlji koja je već odavno nezavisna od Srbije i ide drugim geopolitičkim putem. U svojoj borbi za priznavanje crnogorske crkve, on obećava da će slijediti primjer Ukrajine. Na Đukanovićevu inicijativu kasno uveče 27. decembra 2019, Skupština Crne Gore je donijela novi zakon o slobodi vjeroispovesti.

Zakon je u parlamentu donijet tek poslije tuče koju je izazvalo 17 prosrpskih poslanika, a koje je na kraju policija izvela iz skupštinske sale. Koplja se lome oko 62. člana Zakona koji propisuje da sva crkvena zdanja koja su pripadala Crnoj Gori do 1. decembra 1918. (momenta aneksije Crne Gore od strane Srbije) predstavljaju državnu svojinu. Sada SPC stihijski upravlja sa 650 objekata čiji će status tokom godine raščišćavati katastar.

„Vjerska zajednica, kaže se u zakonu, nastavlja da koristi objekte i zemljišta koji bi trebalo da budu preregistrovani, do odluke državnih organa koji imaju ovlašćenje da odlučuju o raspologanju tim objektima i zemljištima“. Ove odredbe su bile dovoljne da srpski patrijarh Irinej izjavi da je u pitanju „državni terorizam“ Crne Gore, a desetine hiljada ljudi su širom zemlje počeli da izlaze na ulice sa srpskim zastavama i istovjetnim transparentima „Ne damo svetinje“.

Jasno je da crnogorska država nema namjeru, a i fizički ne može da „istjera“ vjernike SPC iz stotina hramova. Riječ je samo o dovođenju u red statusa objekata nepokrenosti, a zatim, u skladu sa zakonom, predajom na korišćenje vjerskim zajednicama.

Protesti se organizuju samo uveče kada već padne mrak, četvrtkom ili nedeljom i izgledaju veoma efektno. Obavezno se održavaju u glavnom gradu Podgorici, ali i u drugim gradovima – po redu (nema dovoljno učesnika u svakom gradu za svaku akciju). Za one koji žele da dođu u prijestonicu, ne zna se ko organizuje besplatan autobuski prevoz, a na protestima nastupaju pop zvijezde.

foto Ria Novosti

O svakoj narednoj litiji vjernici se obavještavaju preko privlačnih odštampanih najava. Kače se na hramove, bandere i autobuske stanice. U mnogim crkvama su za proteste obezbijeđene državne zastave Srbije, tipski transparenti. Nivou organizovanosti protesta bi pozavidjela svaka politička partija.

Kako je Novoj gazeti rekao mitropolit „nepriznate“ Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo (Dedeić) svakom učesniku akcije se isplaćuje skromnih 70 eura, a ako dovodi ženu i djecu – najmanje 100. Novac se šalje u gotovini preko srpsko-crnogorske granice koja je dosta slabo čuvana. Pritom je posjećenost crkvenih službi u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko mjeseci opala. Kako objašnjava sveštenik iz Kotora kojeg u narodu znaju kao „pop Moma“, na liturgije dolazi upola manje ljudi. Vjernici čuvaju „molitvene snage“ za večernje proteste.

Lokalni mediji u Crnoj Gori kao glavnog opozicionara imenuju 82-godišnjeg mitropolita Amfilohija (Radovića) koji je na čelu Crnogorsko primorske eparhije SPC još od socijalističke Jugoslavije. Njegovoj retorici bi mogao da pozavidi najradikalniji političar. Starac stalno naziva predsjednika zemlje bezbožnikom i zločincem, poziva narod na svrgavanje vlasti, koja navodno „otima crkve“. Pritom, Amfilohije odbija da ide na direktne razgovore s predsjednikom, a tim s „raskolnicima“.

Prethodnih godina Amfilohija su regularno posjećivali motoristi iz kluba „Noćni vukovi“ bliski Kremlju. Kako je Novoj gazeti ispričao jedan od njih jednom se Amfilohije u razgovoru s motoristima otvoreno žalio na neredovno finansiranje njegove eparhije iz Moskve.

Ruski trag

foto RIA Novosti

Nije ni čudno što je Moskva maksimalno nezadovoljna crnogorskim zakonom. Već 28. decembra, narednog dana poslije donošenja zakona, patrijarh Kiril je u nanastiru na Lubljanci u Moskvi rekao da je cilj zakona „borba protiv Rusije“. Kiril je dao propagandni okvir medijima: predstavljati ono što se događa kao oduzimanje „cijele crkvene imovine od kanonske crnogorske eparhije SPC i davanje raskolnicima“. A dva dana kasnije, 30. decembra Sinod RPC izdao je saopštenje iako toga dana nije ni zasijedao. Obraćujući se međunarodnoj zajedinici, Sinod je skrenuo pažnju na „kršenje prava vjerskih zajednica u Crnoj Gori“. Novi zakon je u dokumentu ocijenjen kao “akt podrške raskolu putem slabljenja kanonske crkve i pokušaja da se postavi u ponižavajuću i opasnu zavisnost od države“.

Arhijereji RPC zasad ne namjeravaju da dolaze u Crnu Goru zbog čega delikatnu misiju obavljaju episkopi njene ukrajinske filijale – Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije. Episkop Bariševski Viktor je 27-28. januara istupio na antivladinom protestu u Podgorici optužujući za progon pravoslavlja Carigradsku patrijaršiju. 29. februara u posjeti Podgorici bio je poglavar Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije mitropolit Onufrije.

„Svako ko pomaže ukrajinskim raskolnicima – je neprijatelj ne samo ruske crkve i ruskog svijeta već i svih pravoslavnih slovenskih naroda i cijelog pravoslavnog svijeta“, tvrdi srpski patrijarh.

Takve formulacije koriste i zvanične ruske vlasti. Izrazivši „ozbiljnu zabrinutost“ rusko Ministarstvo spoljnih poslova je u specijalnom saopštenju o crnogorskom zakonu o vjeroispovesti najavilo „potpuno potiskivanje“ SPC iz Crne Gore. Ministarstvo kao i patrijarh Kiril ne sumnjaju da će crnogorska država oduzeti SPC svih 650 hramova u Crnoj Gori i predati ih crkvi koju Rusija kvalifikuje kao „nekanonsku“. Takve ocjene Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore je nazvalo miješanjem Rusije u unutrašnje stvari zemlje i za svaki slučaj podsjetilo da je zemlja članica NATO.

Uzimajući u obzir taj geopolitički faktor teško je zamisliti da će sadašnji protesti vratiti Crnu Goru u savez sa Srbijom i Rusijom. Ipak, najvjerovatnije, crnogorske vlasti će morati malo da popuste. Sporni zakon o slobodi vjeroispovesti već razmatra Ustavni sud zemlje koji će najvjerovatnije ublažiti pojedinje njegove odredbe. Ipak, glavni strateški pravac ostaće nepromijenjen – crkve država bivše Jugoslavije isto kao i crkve država bivšeg SSSR-a, treba da postanu nezavisne, autokefalne. Carigradska  (vaseljenska) patrijaršija već je spremna da prizna autokefalnost crkve Sjeverne Makedonije, a u slučaju sa Crnoj Gorom zauzima poziciju iščekivanja računajući na to da će ili srpsko sveštenstvo Crne Gore samo zatražiti autokefalnost ili će srpska patrijaršija, želeći da sačuva svoju cjelovitost postati saveznik Carigradske patrijaršije i osloboditi se zavisnosti od Moskve. Kada će se to dogoditi – pitanje je vremena.

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve