Obilježava se 207 godina od rođenja crnogorskog pjesnika i vladike Petra Drugog Petrovića Njegoša. Njegovim djelima, ali i likom ponosi se ne samo Crna Gora već i svjetska javnost. Više od dva vijeka Njegoš je nepresušna inspiracija mnogima. I dok su njegova djela tumačena u svako vrijeme na svoj način, sagovornici Dnevnika TVCG kažu da su Njegoša pogrešno tumačili samo onda kada su ga stavljali u dnevno-politički kontekst.
Naučnik, književnik, poeta, diplomata, vladika, filosof, umjetnik. Sve to je Petar Drugi Petrović Njegoš. To svjedoče teoretičari koji su izučavali njegova djela. Koliko je ljudi mogao da inspiriše jedan čovjek tokom dvjesta sedam godina, govori o kakvoj ličnosti je riječ. A inspirisao je i bio inspiracija mnogima. Posebno umjetnicima.
“Nema te umjetnosti kroz koju se on ne bi trebao iskazivati, i mnogi su ga iskazivali”, kaže za TVCG pozorišni reditelj Blagota Eraković.
I Erakoviću je Njegoš bio inspiracija.
“Od mlađih dana sam počeo da se bavim Njegošem, postavio sam nekoliko verzija Gorskog vijenca, počev od onog najvećeg, kad kažem najveći, mislim na onaj za otvaranje Njegoševog mauzoleja. Dopao se ljudima, pa sam ga preadaptirao za pozorište”, kaže Eraković.
Mnogi su proučavali Njegoševa djela i različito ih tumačili..
“U početku, Njegoš je tumačen deskriptivnim manirom, da bi se kasnije to proširivalo prema književnim, jezičkim, lingvističkim stanovištima nauke o književnosti. A posljednjih decenija 20 vijeka došlo je do pomjeranja prema značenjskim slojevima, značenjima teksta gdje su uključena filosofska, antropološka, estetička, religiozna istraživanja”, kaže za TVCG Sonja Tomović-Šundić, profesorica filosofije i antropologije.
“Vrste Njegoševog shvatanja. prva je banalna. Važno je da znaju da kažu tvrd je orah voćka čudnovata. 2 je obavezna, da se uči u skoli, a 3 metafizička,u kojoj se pokušava ući u njegovo djelo genijalno.
Profesorica antropologije i filosofije Sonja Tomović Šundić nakon očeve teorije o Njegošu nastavila je da izučava njegova djela i traži inspiraciju u redovima gorskog vijenca i luče mikrokozme.
Zato, kaže, da je najsigurniji put do Njegoša pjesnički govor.
”Svoju misiju,pojmove predstave izlozio jednim briljantnim pjesničkim jezikom, i tako napravi o najređi spoj u umjetničkim mogućnostima, sjedinio misao i način na koji je ta misao iskazana kroz briljantni, uzvišeni pjesnički jezik”, kazala je Tomović Šundić.
Duže od dva vijeka živi Njegoš i po njemu smo prepoznatljivi i danas. Međutim kroz vrijeme je Njegoš i zloupotrebljavan, posebno u dnevno političke svrhe.
”Svako svođenje na dnevno političke potrebe nekako je samo sobom osuđeno na propast. kada se to isključi ovo sto ostaje je toliko univerzalno, kosmopolitsko, moralno, koje su antropoloski utemeljen koje važe za svakog čovjeka”, smatra Tomović Šundić.
Zato je, kaže Eraković naš dug prema Njegošu vječan.
”Njegova inspiracija je neiscrpna, mi smo vječiti dužnici Njegošu. Svaka generacija ima pravo da iskaže svoje preko Njegoša, i da nađe ono svevremeno ili ono savremeno ako ćemo uže da posmatramo u njegovom djelu”, istakao je Eraković.
Veliki čovjek koji je zadužio pokoljenja, još mu se nijesu i ne mogu odužiti, smatraju sagovornici Dnevnika. Najmanje što bi mogli, poručuju bilo bi ustanoviti dan Petra II Petrovića Njegoša.