Nikolaidis: Posao bosnizacije Crne Gore Abazoviću ide prilično dobro

Ciljevi vlade Dritana Abazovića istovjetni su ciljevima Krivokapićeve vlade, kaže u razgovoru za Danas Andrej Nikolaidis, crnogorski pisac i kolumnista i ovogodišnji dobitnik nagrade ,,13. jul”, jednog od najvećih državnih priznanja koje se dodjeljuje u čast Dana državnosti Crne Gore.

Dodaje da je „Abazović premijer zato što je, ispravno, moram primijetiti, procijenjeno da će velikosrpske poslove u Crnoj Gori obaviti brže i bolje od Krivokapića“.

Smatralo se da će padom vlade Krivokapića izgubiti i velikosrpski projekat u Crnoj Gori.

Nikolaidis: Velikosrpski projekat u doglednoj budućnosti ne može trajno izgubiti u Crnoj Gori. Podsjetiću vas da su se u Crnoj Gori u prethodne tri i po decenije desile dvije smjene vlasti: obje na talasu velikosrpskog nacionalizma.

Govorim, naravno, o AB revoluciji, koja je, jasno, bila kontrarevolucija i Amfilohijevoj klerikalnoj kontrarevoluciji, koja je za cilj imala da dovrši ono što AB kontrarevolucijom nije dovršeno.

Kada govorimo o velikosrpskom nacionalizmu u Crnoj Gori govorimo, dakle, o ozbiljnoj i živoj sili: alive and kicking.

Ako je neko ko se bavi politikom zaista mislio da odlazak Zdravka Krivokapića znači kraj velikorspstva u Crnoj Gori, tome je odavno prošlo vrijeme da okači kopačke o klin, što bi rekle kolege sportski komentatori.

Abazović je priznao na konferenciji za medije u Patrijaršiji da je “obećao” potpisivanje temeljnog ugovora. Ipak, da li postoji još nešto zbog čega mu je toliko važno da se što prije potpiše ugovor sa SPC čak i po cijenu pada vlade? Pri tom, čini se Crna Gora nikad nije bila ovako zavađena, a njeni građanski i sekularni temelji ovoliko ugroženiji?

Nikolaidis: Kad Abazović završi svoj posao, građanska i sekularna, pa i takozvana “evropska” Crna Gora biće nalik pulskoj Areni: zgodno za turističke obilaske, koncerte i festivale. Posao bosnizacije Crne Gore, kojega se prihvatio, tom mladom čovjeku ide odlično.

Kakve posledice mogu da se očekuju ukoliko se sjutra potpiše Temeljni ugovor, bez javne rasprave, bez saglasnosti partija koje su birale Abazovića za premijera i sa ovakvim ugovornim odredbama?

Nikolaidis: Ponoviću vam tezu koju sam iznio i prije nego je Abazovićeva vlada formirana: ta vlada će potpisati ugovor sa SPC, koju Vaseljenska patrijaršija naziva Crkva Srbije i utjerati Crnu Goru u Otvoreni Balkan. I treće: trajno onemogućiti evropske integracije Crne Gore, jer tek Crna Gora u EU znači Crnu Goru van domašaja velikorspkog nacionalizma.

Kako onda, tako i sada, očekujem da se to desi. Da vas podsjetim: čak i ako vlada padne u parlamentu, ona do izbora nove nastavlja rad. Tokom tog rada obaviće ovo o čemu vam govorim. Partije koje sada prijete obaranjem vlade na vrijeme sam upozorio šta će se desiti.

Ono što formalno zovemo Vladom Crne Gore vlada je Aleksandra Vučića u kojoj je manjinski zastupljena i Crna Gora.

Ko je, po vašem mišljenju, Dritan Abazović koji tvrdi da se zalaže za građansku, evropsku, ekološku Crnu Goru, jednaku za sve njene građane. Za njega je Matija Bećković nakon izbora u Crnoj Gori 2020. kazao da, kada bi došao u Beograd ,“srpska omladina bi ga nosila na rukama“. Ovdašnji ljevičari su se „kleli“ u Abazovića, sada ćute.

Nikolaidis: Po mom sudu, liberali nisu ljevičari. Ko je Dritan Abazović ne znam, niti je bitno. Čovjek dobro radi svoj pos’o. A pos’o mu je da uništi svaku mogućnost Crne Gore u EU.

Ocjene su da je BiH u političkom smislu u istom stanju kao i početkom devedesetih godina. Iste one snage koje su napale BiH tokom 1990.tih i sada bi rado odvojile parče zemlje od BiH. A tu su i razne EU birokrate koje im svesrdno pomažu. Na nedavnom samitu EU, BiH nije dobila kandidatski status navodno zbog “neispunjavanja uslova” a zapravo, vjeruje se, da se radi o “muslimanima kao bezbjednosnom problemu”, što je teza ne samo Viktora Orbana već i Emanuela Makrona. Kakav je vaš stav?

Nikolaidis: Osjećam najdublje gađenje prema inherentnom antiislamstvu koje prepoznajem u politici proširenja EU.

Ako EU i SAD do kraja sprovedu politiku koju sada vode u takozvanom regionu, Bošnjake i Crnogorce čeka sudbina Palestinaca i Kurda. U zapadnoj politici prema ovom regionu ovdašnji liberali vide “lošu informisanost” i “nesnalaženje”.

A šta, ja treba da informišem CIA-u šta se ovdje radi, jer oni to ne znaju?

U ovom trenutku, uticaj prije svega SAD u regionu je maligan. Otvoreni Balkan je projekat kojim, umjesto da budu zaustavljeni, bivaju nagrađeni velikosrpski i velikoalbanski nacionalizam.

Uzgred, da na lomaču za moju 13.julsku nagradu dodam još goriva: za trajnu stabilnost u regionu bilo je nužno, između ostalog, staviti van zakona velikosrpsku ideologiju.

Zašto? Zato što je ta ideologija rezultirala genocidom u Srebrenici i nizom drugih zločina.

Naslovnicama režimskih medija u Srbiji poslednjih dana dominira navodni rat koji spremaju vlasti na Kosovu, što je u skladu sa ciljevima Moskve – izazivanje tenzija na Balkanu. Vidite li razliku između srpskih medija pod kontolom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i ruskih medija pod kontrolom ruskog predsjednika Vladimira Putina?

Nikolaidis: Srpski desničari imaju svaki razlog da budu ponosni. Ovo što rade Putin i njegovi mediji već su, i to tri decenije ranije, tokom srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, radili oni i njihovi mediji. U tom smislu, srpska desnica bila je avangarda.

I da mi pod prozor pjevaju četničke sevdalinke to mi neće narušiti san

Ovogodišnji ste dobitnik 13.julske nagrade za vašu knjigu “Hronika propasti” koja daje svojevrsne odgovore na kompleksno pitanje što se to događa u Crnoj Gori i na Balkanu. Nagradu vam daje skupština čiju ste većinu itekako kritikovali. Dok su drugi 2020. govorili “kako je osvježilo” vi ste na vrijeme upozoravali na posledice. Šta za Vas znači nagrada 13.jul?

Nikolaidis: Nagrada je imenovana po najvažnijem datumu u crnogorskoj istoriji. Simboliše antifašizam, koji je jedna od najvećih živih vrijednosti ovog nikad ciničnijeg svijeta koji je – da parafraziram Ivančićevu definiciju Evropske unije – pretvoren u muzej napuštenih vrijednosti.

Jasno mi je da bi dobar dio skupštine tu nagradu radije dao Brejviku – sa kojim, uostalom, dijele mnoga uvjerenja i “vrijednosti”, nego meni. Šta da vam kažem: da bih to postigao, naporno sam radio. Kao što je Putin agresiju na Ukrajinu izveo e da bi je, navodno, “denacifikovao”, tako bi i Demokratski front da denacifikuje mene. Razlog: moja, moram proznati, prilično duga i uporna borba protiv velikosrpkog nacionalizma. Današnji fašizam, hoću vam reći, svoje agresivno djelovanje pravda antifašizmom.

A nagrada mi znači sljedeće: da Demokratski front, skupina poslušnika vašeg vuka u deminutivu, može doći pod moj prozor i po čitavu mi noć pjevati četničke serenade i sevdalinke, recimo onu “pade snijeg na behar na voće, neka kolje ko god koga hoće”, a da mi to ne naruši miran san.