piše Slavko Mandić
Divimo se ovih dana bijelim mantilima, ljekarima i medicinskom osoblju. S pravom aplaudiramo onima koji su u prvim borbenim redovima u ratu protiv Covida 19. Nije ih strah, niti štede sebe.
Crna Gora je pokazala da joj sistem u svim svojim segmentima funkcioniše. Zbog toga su nam rezultati u ovoj složenoj i teškoj borbi bolji od onih u drugim državama, onih koji imaju značajno više i materijalnih i stručnih resursa. Pokazalo se uspješnim što je crnogorska vlast mudro, struci prepustila kormilo. Razumio je naš državni vrh da bi miješanje politike u struku bilo pogubno, kao što je razumio da je struci neophodna sva podrška i logistika kojom vlast raspolaže. Zato je ova priča u Crnoj Gori dala rezultat.
Princip podjele zaduženja i odgovornosti koje je primijenila vlast, mora da razumije i sprovodi i struka. Ona ne treba i ne smije da se bavi politikom.
Uz sav rizik da budem shvaćen pogrešno, ne mogu da prećutim nepotrebnu zahvalnost koju naš Krizni štab uporno ponavlja Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, zbog toga što se povinovala odluci Nacionalnog koordinacionog tijela da nema vjerskog okupljanja za vrijeme proslave Uskrsa.
Za zahvalnost ne postoji ni jedan jedini razlog. Potpuno je jasno da su crkveni velikodostojnici SPC u CG, nakon oštrog reagovanja dijela sistema koji je zadužen da brani i odbrani društveno pravni poredak naše države, razumjeli da više nema šale i da im neće biti dozvoljeno da sprovode, kako je to dobro nazvao lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak “akt biološkog terorizma”. Treba li da im se zahvaljujemo što su otvoreno prijetili da se neće povinovati vladinim odlukama i pored jasnih poruka i upozorenje Instituta za javno zdravlje koliko je masovno javno okupljanje opasno za dalje širenje zaraze. Srpska crkva je stavila politiku ispred vjere. Pa ko to još, osim onih na koje Amfilohije i njegovi saborci imaju potpun uticaj, može povjerovati u njihove svete priče i svetu zlatnu kašičicu kojom se, zahvaljujući vaseljenskoj snazi vjere, ne može zaraziti na stotine vjernika koji se istovremeno pričešćuju, uz obavezno ljubljenje ruke sveštenika. Namjera je nedvosmisleno bila kršenje zakona države koju SPC ne priznaje, i podrivanje stabilnosti zemlje u kojoj stoluje.
Razumljivo je da je zadovoljstvo Kriznog štaba Amfilohijevom odlukom da, usred korone ne poziva vjernike na masovna vjerska okupljanje za pravoslavni Uskrs, motivisano upravo nastojanjem da se striktnim poštovanjem preporuka i pravila pobijedi ovaj zli virus, ali nije posve razumljivo da onima koji su dužni da se povinuju zakonima ove države, zbog toga treba još i aplaudirati.
Pao im je kamen sa srca, to je bilo vidljivo na konferenciji za medije, ali je ostao po malo gorak ukus zbog tog pregršta zahvalnosti gospodi popovima na odluci da poštuju zakone ove države. Pa valjda je jasno da Srpska crkva u Crnoj Gori, koliko god to želi i nastoji iz petnih žila, ipak nije i neće nikada moći biti država u državi niti će Afilohije dovijeka sjedjeti na tronu Sv Petra Cetinjskog odakle ne prestaje da vrijeđa, negira njihovo postojanje i ne priznaje državu Crnu Goru pokušavajući da je ponizi kad mu se god za to ukaže prilika.
Popovi Srpske pravoslavne crkve ne mogu biti iznad države, niti privilegovani od sistema. Prema njima se, kao i za sve građane Crne Gore, zakon mora jednako primjenjivati. Oni se ne smiju razlikovati za učinjeno od onih preko 800 naših građana koji su procesuirani zbog kršenja mjera koje im se ne dopadaju. A i pored obećanja, nije baš sigurno koliko će se obećanom pridržavati i u kojoj mjeri. Jer, koga zmija ujede i guštera se boji.
Uz svu zahvalnost za sve sto činite gospodo ljekari, molimo vas da nastavite da se bavite strukom. U tome ste ubjedljivi, hrabri i odlučni. Dokazali ste da država nije pogriješila dajući vam komandu u ovim teškim trenucima. Zato ne aplaudirajte crkvi što poštuje zakon. Ona to mora, a to čini samo zbog toga što su čelnici SPC u CG dobro razumjeli odlučnost države da im neće dozvoliti da ugroze niti jedan jedini život građana naše države, bez obzira kojoj vjeri ili naciji pripadali.