Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

“Sporazum za budućnost” unio razdor, neustavni zahtjevi organizatora protesta

Budući premijer da ne bude vladajuće većine: „Sporazum o budućnosti“ sadrži stav da predsjednik nove vlade ne može biti predstavnik vladajuće koalicije, što znači da se novi ,,tehnički premijer“ bira iz redova onih koji ne predstavljaju većinsku volju građana

Analiza teksta „Sporazum za budućnost“ koji je prošle sedmice prezentiran javnosti pokazuje pravni besmisao, ali i ustavnu neutemeljenost zahtjeva koji su ultimativno poslati na adrese crnogorskim vlastima, piše Pobjeda.

– Ne sporeći pravo bilo koje grupe građana da podnosi prijedloge, inicijative i zahtjeve, čak i kada zanemarimo pitanje koliko je politički pristojno da manjina postavlja ultimatume predstavnicima većinske volje građana, kratka analiza pokazuje da se radi o instant pravnom besmislu – kaže za Pobjedu pravni ekspert sa višedecenijskim iskustvom.

Objašnjava bitne tačke koje otkrivaju pravni besmisao „Sporazuma za budućnost“:

1.Formiranje vlade građanskog jedinstva: Zahtijeva se formiranje „tehničke vlade“ koja bi bila sastavljena od tri brojčano jednake grupacije. Prva je opozicija, koja je izgubila prethodne izbore, druga je grupa nestranačkih ličnosti koje nijesu ni učestvovale na izborima i treća je vladajuća koalicija, pobjednik izbora sa glasovima više od polovine glasača izašlih na biračka mjesta 16. oktobra 2016. Pošto je vladajuća koalicija dobila ultimatum, ona bi prema pomenutom sporazumu morala da ga prihvati i time – prekrši član 2 stav 3 Ustava Crne Gore. U tom članu Ustava je jasno definisano da se ne može uspostaviti, niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima. Da su izbori bili slobodni i demokratski, dobili smo potvrdu od svih međunarodnih posmatrača i nigdje i ničim institucionalno nijesu osporeni. Za razliku od njih, za dio opozicije izbori su bili demokratski i slobodni samo na mjestima gdje su pobijedili i formirali vlast?!

2. Budući premijer da ne bude vladajuće većine: „Sporazum o budućnosti“ sadrži stav da predsjednik nove vlade ne može biti predstavnik vladajuće koalicije, što znači da se novi ,,tehnički premijer“ bira iz redova onih koji ne predstavljaju većinsku volju građana. Slijedeći ustavnu normu iz člana 105, stav 2 Ustava Crne Gore, kojom je definisano da se u slučaju ostavke predsjednika vlade smatra da je cijela vlada podnijela ostavku, prema ideji organizatora – legitimno i legalno izabrana vlada koju podržava većina u Skupštini Crne Gore, trebala bi da odstupi bez obzira što nije izgubila većinsku podršku u parlamentu.

3. Bojkot parlamenta do ispunjenja zahtjeva: Traži se da potpisnici Sporazuma ne učestvuju u radu Skupštine do „razrješenja krize i ispunjenja zahtjeva građana saopštenih na protestima“. Taj zahtjev dovodi do niza pravnih i političkih nonsensa: – značilo bi da zakon o smanjenju stope PDV-a, zakon o porijeklu imovine i druge zakone koji se pominju u tekstu Sporazumu, nova instant većina u novoj vladi treba da ultimativno pošalje poslanicima u Skupštini Crne Gore gdje većinu ima vladajuća koalicija sa naredbom da ih sve usvoje, jer ultimatum po svojoj definiciji ne podrazumijeva pregovore ni dogovore; – da potpisnici Sporazuma unaprijed pristaju na postojeći izborni zakon, jer se novi ne može, shodno članu 91, stavu 3 Ustava, donijeti u Skupštini bez dvotrećinske većine svih poslanika u Skupštini. Kako poslanici opozicije ne bi učestvovali u radu parlamenta, nema ni uslova za uspostavljanje dvotrećinske većine; – nije poznato na koji bi način, kojim pravnim ili političkim mehanizmima, dvotrećinska većina u tehničkoj vladi primorala poslanike vladajuće partije u Skupštini Crne Gore da izglasavaju zakone koje oni predlažu, ali je jasno da taj zahtjev ne djeluje baš „demokratski i u skladu sa evropskim pravnim tekovinama“.

4. Ostavka predsjednika Crne Gore: Jedan od zahtjeva građana na protestima, čije se ispunjenje zahtijeva i Sporazumom, je ostavka predsjednika države. Čak i kada bi se takav zahtjev ispunio, bio bi u suprotnosti sa članom 98 Ustava kojim se propisuje prestanak mandata predsjednika. Ali, čak i važnije od toga – nijedan od nabrojanih zahtjeva iz pomenutog ,,Sporazuma za budućnost“ nije ostvarljiv nakon podnošenja ostavke predsjednika države. Tri su pravna razloga za tu tvrdnju: a) predsjednik države, u skladu sa članom 92, stav 3 Ustava, raspisuje izbore za Skupštinu; b) predsjednik države, u skladu sa članom 94 Ustava, donosi proglašava zakone; c) predsjednik države, u skladu sa članom 103 Ustava, predlaže mandatara za sastav vlade, nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini. Eventualnim podnošenjem ostavke predsjednika države, kako se to traži u Sporazumu – ne bi bilo ustavnih mogućnosti da se bilo koji od navedenih zahtjeva ostvari. Teško je pomisliti da autori, kao i eksperti koje su angažovali da pomažu u sastavljanju sporazuma, toliko ne poznaju ustavno-pravni sistem države u kojoj pretenduju da budu vlast, pa zahtijevaju postupanje suprotno postojećem pravnom i političkom sistemu, smatra sagovornik Pobjede.

– Papir koji počiva na ultimatumu i zahtjevima koji su nelegetimni jer nijesu zasnovani na Ustavu Crne Gore; u kojem nema poziva na dijalog, kamoli dijalog u institucijama; gdje se deklarisani cilj podriva samim sredstvom – vlast bez izbora neustavnim putem – nameće logičan zaključak da niti je riječ o sporazumu, niti je za budućnost naše države, zaključuje pravni ekspert koji je želio da ostane anoniman.

Bez budućnosti

Premda su sredinom protekle sedmice optimistički najavljivali da će pred masom građana okupiti sve opozicione poslanike na Trgu nezavisnosti, čak i zajednički na bini potpisati Sporazum za budućnost, u subotu veče organizatori su morali da se suoče sa realnošću opozicionari nijesu bili ni blizu bini, opao je broj onih koji protestuju i kao da lagano slabi energija s početka okupljanja, piše Pobjeda.

Teško da će to priznati organizatori, ni njihova politička i medijska logistika iz Vijesti, ali je očigledno: umjesto da bude pogonsko gorivo za nova okupljanja, tekst “Sporazuma za budućnost” unio je razdor unutar opozicionog bloka, navodi Pobjeda.

Istovremeno, prijedlog o tehničkoj vladi ogolio je do sada prikrivane ambicije organizatora protesta i njihovih mentora da se politički okoriste i pokušaju da, bez izbornog legitimiteta a na talasu narodnog nezadovoljstva, “blic krigom” zauzmu dio fotelja u vlasti.

Sad su organizatori i ekipa koja ih podržava odjednom na prekretnici: bez podrške Demokratskog fronta, najjače i terenski najorganizovanije opozicione grupacije, slabi snaga pokreta, megalomanski zahtjevi za ostavkama i čelnika države i pravosuđa i uprava i inspekcija, ostali su da vise u vazduhu. Baš kao i ideja o akcionom jedinstvu opozicije, nevladinog sektora, pobunjenih građana.

U međuvremenu, šutnja međunarodnog faktora i povremene opaske iz Berlina i Brisela da su protesti “normalna pojava u demokratskim društvima” ukazuju da međunarodna zajednica baš i nije zainteresovana za veliko talasanje u Crnoj Gori i regionu Zapadnog Balkana.

Kako i kojim putem dalje? Na to pitanje za sada ne znaju odgovor ni u organizacionom odboru, niti u “prijateljskom” okruženju protesta.

Realno, nije ni lako naći odgovor.

Protesti u organizaciji inicijative “97.000 odupri se”, mogli bi da se uruše ukoliko do subote ne bude postignut sporazum sa cijelom opozicijom o potpisivanju platforme kojim bi se zajednički definisali uslovi prema vladajućoj koaliciji. Sporazum koji je svima u opoziciji i nevladinom sektoru ponuđen sredinom protekle sedmice za sada su prihvatili Građanski pokret URA i Demokrate.

Cinici čak konstatuju da su Abazović i Bečić, kako navodi Pobjeda, preko svojih “kamarada u medijima, znali detalje “Sporazuma o budućnosti” prije nego druge opozicione kolege.

U međuvremenu, Demokratski front je glatko odbio da potpiše platformu, kao i da se u petak veče pojavi na na brzinu organizovanom sastanku u kasnim večernjim satima koji je zakazao jedan od vođa protesta Džemal Perović.

Kroz zahtjev da pregovori počnu od “bijelog papira” očigledno je da su u DF-u prozreli igru ljudi bliskih koncernu Vijesti: da se Perović, kroz nametnuti sporazum a potom i kao osoba koja okuplja sve opozicione stranke, preko noći inauguriše u lidera svekolike opozicije i postane “prva adresa” za pregovore sa DPS-om, ali i kontakte sa međunarodnom zajednicom.

“Čemu nametanje brzih rješenja, kad je odlučeno da protesti budu sporovozni? Nije poenta samo u platformama i tačkama, već u proizvodnji, preko noći, određenih pojedinaca za lidere promjena, shodno potrebama poznatih lobija. Od nas poslanika se samo traži da izađemo na binu, čak i bez potpisivanja sporazuma, i damo im legitimitet kao vođama, za pregovore s DPS-om, i prihvatimo da njihova ekipa i formalno, bez izbora i znoja, preuzme da pregovara sa međunarodnom zajednicom, a da Srbi i ostala tvrda opozicija ostanu preveslani”, napisao je na društvenim mrežama poslanik DF-a Slaven Radunović u petak veče, kada je dio opozicije pošao na pregovore sa organizatorima protesta.

Javni sukob DF-a sa organizatorima protesta imao je svoju cijenu, bez obzira na to što su opozicioni mediji pokušali da prikriju realnost i “forsiraju” jedinstvo kojeg nema.

Slika, kao i uvijek, govori više od riječi: u subotu veče, po brojnim procjenama nezavisnih eksperata, okupilo se četrdesetak procenata manje ljudi u odnosu na prošli vikend, navodi list. Zakazala je i organizacija protesta: iz drugih opština, umjesto projektovane dvije hiljade ljudi, dovedeno je jedva 700 ili 800 građana. Sedam dana ranije, u subotu 16. marta, iz drugih gradova došlo je, prema opozicionim procjenama, oko dvije hiljade osoba.

Da li je tim gestom DF, koji je uglavnom organizovao svoje pristalice i druge građane, obezbjeđivao autobuse za prevoz, poslao poruku organizatorima da bez njih nema ozbiljnih protesta?

Perović je na zahtjev Fronta da povuku platformu iste večeri odgovorio da se sporazum može uz dogovor mijenjati, ali je već sjutra na protestu odbio da se sa izradom dokumenta krene od početka, od “bijelog papira”.

“Ne može se tražiti da se počne od praznog papira jer mi ne možemo ignorisati sve ovo šo se do sada čulo na protestima i što su aklamacijom odobrili ovi građani”, rekao je Perović.

Istovremeno su na društvenim mrežama krenule međusobne optužbe sa jednim, ključnim pitanjem ko je odgovoran za loše posjećeni protest?

Dio organizatora je na postovima na društvenim mrežama prst upro u Demokratski front, ali i odbjeglog biznismena Duška Kneževića, koji je koji dan ranije uputio javne kritike, čak i prijetnje, da “neće dozvoliti da se ugasi protest zbog političke pohlepe pojedinaca”.

On je direktno optužio organizatore proteste i dio medija da su odgovorni za subotnji fijasko.

Upravo je vrijeme presudan faktor za dalju sudbinu protesta. A njega je sve manje. Teško je očekivati i neku brzu promjenu strategije, jer za to nema manevarskog prostora. Okupljanja su počela ispred zgrade Tužilaštva, prvo su tražene smjene vrhovnog tužioca Stankovića i glavnog specijalnog tužioca Katnića, ostavke predsjednika države Đukanovića, premijera Markovića, direktora ASK-a Radonjića, a od drugog protesta uključen je i zahtjev za smjenu menadžerskog tima RTCG…

I tako, umjesto postupnog građenja priče i laganog širenja zahtjeva, organizatori su pohitali i zatražili sve i odjednom. Nakon šest sedmica okupljanja, kada su ostavke izostale a nema kritične mase demonstranata koji mogu izazvati blokadu sistema, teško je vidjeti kako se sada može povratiti ritam i engrija koji su postojali.

Ukoliko organizatori u naredna dva-tri dana ne postignu sporazum sa cjelokupnom opozicijom, protesti će se sami od sebe urušiti.

Prema informacijama Pobjede, lideri Fronta su pod pritiskom da sjednu za isti sto sa ostatkom opozicije i organizatorima, ali je teško vjerovati da će potpisati sporazum kojim će potpuno marginalizovati vlastitu ulogu i učešće u nekim potencijalnim pregovorima vlasti i opozicije.

U tu svrhu je nakratko u ponedjeljak upriličen sastanak Andrije Mandića i Džemala Perovića koji je završen, kako je Pobjedi saopšteno iz DF-a, ,,razmjenom stavova”, ali bez konkretnog rezultata.

Druga opcija je da Demokratski front pokuša da preuzme vodstvo protesta, ali za taj scenario nema uslova i djeluje gubitnički. Pokazuje to i skora prošlost sva partijska okupljanja su bila osuđena na neuspjeh.

IzvorPobjeda

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve