Srijeda, 1 Februara, 2023
Rubrika:

Nema više Ali

''Nije moguće svoje grijehe pravdati grijesima drugog. Svoje nakaradne izbore objašnjavati pogrešnim izborima drugih. Demagogija i verbalna akrobatika ne mogu poništiti Vaše odluke, gospođo Jelušić. Odluke koje su ugrozile Crnu Goru, i koje je i dalje ugrožavaju.''

Piše: Đorđe Šćepović

Nedavno je u Podgorici održan Montenegro Prajd, pod sloganom “nema više ali”. E, baš to “ali” je ključno, uvijek. To famozno “ali” uvijek ogoli, bez greške. “Srebrenica je zločin, ali…” Ne podržavam skandiranje Srbiji usred Crne Gore, ali…” “Tuđe zastave i tuđa crkva nijesu u redu, ali…” “Navijao bih za crnogorsku reprezentaciju, ali…” I tako do u nedogled, do u beskonačno jedno beskonačno “ali”. Čak i da zanemarimo to što prva konstrukcija ne odgovara istini, jer Srebrenica nije samo zločin, Srebrenica je genocid, čuveno “ali” je prst u oko, uvreda zdravog razuma i neoprostiva uvreda mrtvih i njihovih porodica, a pritom i nepogrešivo objašnjava namjere govornika. Upravo smo, čini se vječnost, taoci tog i takvog “ali”. Kad god se nešto kani obesmisliti, relativizovati, uniziti, poreći i uništiti uvijek posežemo za jednim “ali”. Tako je bilo i 2020, tako je i danas. Kad smo tog avgustovskog dana Crnu Goru predavali u ruke srpskim popovima i patrijarhu Beogradske patrijaršije Aleksandru Vučiću, i tad smo naše odluke branili ovim najslavnijim od svih veznika. I uzalud su bila sva ona upozorenja da se otadžbina ne izdaje zbog mržnje prema jednom čovjeku i jednoj partiji; da svi ti izgovori i alibiji ne znače ništa, jer dobrovoljno stavljanje vrata pod čizmu okupatora neće opravdati ni svi veznici ovoga jezika, a kamoli jedan od njih.

No, uzalud je govoriti čovjeku s plutanim čepovima u ušima. Uzalud je crtati čovjeku s povezom preko očiju. I bi uzalud. I nakon dvije godine okupacije Crne Gore čini se da su mnogima u ušima i dalje čepovi od plute. Poveze, koje su sami sebi stavili na oči, skinuli su samo rijetki. Ako bismo zbrajali sva poniženja i sva nepočinstva kojima je Crna Gora bila izložena otkad njome upravlja Beograd, posredstvom svojih vazala, napisali bismo roman, a nije vrijeme za tako nešto. Književnost mora da sačeka. Nije moguće svoje grijehe pravdati grijesima drugog. Svoje nakaradne izbore objašnjavati pogrešnim izborima drugih. Demagogija i verbalna akrobatika ne mogu poništiti Vaše odluke, gospođo Jelušić. Odluke koje su ugrozile Crnu Goru, i koje je i dalje ugrožavaju. Odluke koje je iskopavaju iz temelja. Kako Vam samo ne dosadi da reciklirate svoje vlastite govore lišene sadržaja? Da Vašu najnoviju odluku, kojom je ukinut Ustav, branite kao da se obraćate zombijima iz niskobudžetnih američkih produkcija, a ne ljudima čije umove nijesu uspjeli razoriti i pokoriti Vaš partijski šef i njegov beogradski šef?

Jedno morate imati na umu – većina u Crnoj Gori nikad neće pristati na ambis u koji nas s vašim partnerima u izdaji gurate. I Vi ste, gospođo Jelušić, tek paradigma, i samo ilustracija u ovom tekstu, jer više od toga ne zaslužujete. Tu ste samo kao uzorak, odraz u ogledalu svih onih koji su na usluzi velikosrpskim ambicijama.

Nema više Ali, Crnogorci. Nema više toga čovjeka iz one vlasti kojim ćete pokriti brijeg. Brijeg izdaje i prodaje Crne Gore. Taj brijeg je danas narastao do planine. A na planinu je, ipak, kudikamo teže zažmuriti. Koliko god zatvarali oči pred njom. Pred sopstvenim posrnućem i pogrešnim izborom. Planina je i dalje tu, nećete je pomjeriti, pa sve da ste i Zdravko Krivokapić. Znate, mogao bih okriviti cijeli svijet za svoje loše odluke, mogao bih, nije da ne bih. No, čak i da mi taj cijeli svijet i povjeruje na riječ, kako ću samog sebe ubijediti da je laž istina? A laž je uvijek samo laž. I na kraju dana, neminovno, ostajemo sami sa sobom.

Zato, nema više ali. Jer ne branite ništa do sebe. Ne branite ničiju ružnu prošlost, branite sopstvenu budućnost. Budućnost koju vam žele ukinuti. Baš kao što su ukinuli Ustav. Stoga pokažimo da mi ne mrzimo srpske bajke, za što nas između ostalog optužuju, pa se na jednog od likova iz njih i pozovimo, na najslavnijeg mitskog gubitnika Lazara Hrebeljanovića, koji kaže:

„Nije važno kakva nas sila napada, već koliku svetinju branimo.“ Za razliku od Lazara mi ćemo našu svetinju odbraniti.

Nema više Ali.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Pe Pera
07.11.2022-09:56 09:56

Pa lijepo je kad uporede srebrenicu i prajd. Znaci da su iz iste kuhinje napravljeni….

kotoranka
07.11.2022-09:59 09:59

Gospodine Šćepoviću, hvala na ovakvom tekstu kojem se nema što dodati. Pratim Vaše kolumne, fenomenalne su i pogađaju u srž problema, prikazuju dokle seže licemjerje pojedinaca, a zarad materijalne koristi, zaposlenja i raznih drugih ustupaka, privilegija.

Pe Pera
07.11.2022-10:52 10:52
Reply to  kotoranka

a hvala za prajd? hihihi