Piše: Željko Rutović
Može svetosavsko – klerikalna vlast, i zemaljska i nebeska, da spin(k)uje koliko hoće, da se nakon takozvanog ustoličenja pravi happy(hepi), da sikće URAAA, ali to ih neće i ne može učiniti dostojnim. Naprotiv.
U “Mitu o Sizifu” Kami će kazati da “bog opstaje samo osporavanjem ljudskog razuma” kojeg ste, onako kako to inače mitološko” oslobodilački” činite pokušali crnogorcima osporiti. Naravno, neuspješno.
Pristajanje na takvo osporavanje bilo bi saučesništvo u osporavanju slobode, u čije ime, istorija još jednom, na prijestonom Cetinju, za pravo, čast i slobodu okupi Crnogorce.
Pristanak na takvo osporavanje bio bi pristanak na ropstvo, a da između roba i smrti nema razlike istorijska je otvorena čitanka kojoj vjekovi crnogorskog trajanja ispisuju stranice borbe u ime svijetle slobode.
Kako nedostojno učiniti dostojnim?
Nikako i nikad, a posebno ne danas kada nepočinstvo ostaje trajna digitalna memorija traga čija će se hemijska isparavanja kondezovati u nedostojne necivilizacijske oblike koje ne mogu dostojnim vaskrsnuti nikakve svete i čudesne vode i vodice zemlje i nebesa.
Elem “dostojnosti” tamo daleko vaše:
Onako, kako i dolikuje nebeskom narodu, spustiste “dostojnika” pravo sa nebesa, ostajući da do kraja života bude ni na nebu ni na zemlji. Sam pao, sam se ubio.
Projektovan kao da dolazi u vojni logor a ne u crnogorske istorije i državnosti spomenik, može li se “ustoličenik” pancir ćebeta i dugih cijeva osjećati dostojnikom – pred drugim i pred sobom.
Nema te molitve niti tog iskupljenja duše koje mogu izbrisati militarističko – filmske scene “dostojnog” silaska među svoju pastvu. Umjesto ispružene ruke oprosta i milosta, “ustoličiste” se sa prstom na obaraču.
Imate li “dostojniče” primjera sebi ravnog, đe se tako u istoriju vladičanstva ulazi.
Sa tih vrata prije ste izašli no što ste na njih ušli. Sami ste birali tu ulogu poslušništva i udvorištva, pa taj krst sami i nosite. Sa njim se dičite ako su vam za diku duge pratilačke cijevi sabraće ideologije “krvi i tla “. Samo “dostojnik” koji izgubi zemaljsko tlo pod nogama, na njega se desantom spušta.
Možda se vama i učini da je tako lakše, no zemlji kojom kanite da po učenju Hrista hodite ostali su težine tragovi helikopterskih elisa i zakulisnih kulisa namijenjenih vam “dostojnika” uloga.
Razmislite šta je i koliki je ulog te vaše uloge. Je li i koliko je vrijedan, pa makar sletio sa nebesa. Kako god vjerovali u ispravnost vaše uloge, teško njoj kad se ona drži za jedno helikoptersko uže. No, mamjesnički dugovi moraju se vraćati.
Uprkos svim klero i (para)obavještajnim širim igrama, medijsko tabloidnom propagandnom inženjeringu, uprkos svim suzavcima, ne može se građanskoj Crnoj Gori ugušiti očni vid jasno vidljive izrežirane prekomjerne upotrebe sile.
Dirnuli ste u očni vid crnogorske slobode, na perfidan i nedostojan način, pravdajući neproporcionalnu imtervenciju retoričkom prazninom navodne upotrebe molotovljevih koktela. Hemijske maske su pale, tako da se (još) bolje vidi ko za koga i čijeg svetog interesa radi. Čije su komande izvršne a čije su sluge poslušne.
Nevješto sričanom demagoško – populističkom retorikom, ljudsko i Ustavom garantovano pravo slobode okupljanja i izražavanja urušeno je zloupotrebom moći oličene u nikad toliko viđenom broju policajaca, tehnike i motorizacije. Kamere medija i telefona zabilježile su to činjenje kao svjedočanstvo arhive fakta kako se nad generacijama različitih dobi i uzrasta izliva srdžba olako shvaćene moći. Ostaju tragovi za neka naknadna isčitavanja i suočavanja.
Ako vas neće peći svijest i savjest, pod silom, crnogorskih suza i boli tijela, pratiće i opominjaće vas sloboda Crne Gore na sve “rezultate” vaše moći.
Sve ono u šta se danas i kome se kunete, i svi oni što i juče i danas proklinju ime, jezik, naciju i crnogorsku crkvu, vrlo brzo suočiće se na izlaznim vratima istorije da su duge cijevi, kratki gumeni meci i šok bombe, sva hemijska i fizička sila, ipak, samo prolazna i tupa nemoć.
Znate vi to i mnogi između vas, koji se već sumnjičite i prebrojavate ko je veći a ko manji vjernik i ko veću, voljno ili nevoljno, prilaže zrtvu, te ko će prije biti telal “srpskog svijeta” radi koga se upregoste u svu bijedu borbenih kola.
No, ni pred tim i mnogim drugim u istoriji zloslutnim kolima –
Slobodarsko Cetinje, ni pred kim i nikada nije palo!