Ponedjeljak, 22 Jula, 2024
Rubrika:

NASTAVAK RASKRINKAVANJA LICEMJERJA: Advokatski tim Portala Aktuelno održao lekciju iz slobode govora Milki Tadić Mijović

''Sloboda govora ne postoji samo za prijatne i politički korektne stavove, već i za one koji izazivaju nelagodu i kritiku, koji šokiraju''

Koncern Daily pres, pod kojim posluju tabloid Vijesti i propali nedjeljnik Monitor, inače poznatiji kao ”medijski gang”, već godinama targetira Portal Aktuelno kojim su očigledno opsjednuti.

Razlog za takav hajkački odnos je činjenica da smo srušili monopol koji su imali na tržištu i na osnovu kojeg su mogli nesmetano da reketiraju i ucjenjuju.

Opsjednutost Portalom Aktuelno manifestuje se u vidu neosnovanih tužbi za naknadu nematerijalne štete kojima nas godinama zasipaju i čiji je jedini cilj naše gašenje.

”Medijska mafija” je svjesna da Portal Aktuelno jedini u državi ima hrabrost da u kontinuitetu iznosi istinu o ovoj malignoj kliki u srpskom vlasništvu, što je rezultiralo time da ovaj koncern više niko ne uzima za ozbiljno niti više podliježe njihovim reketaško-aferaškim poduhvatima.

Stoga nas napadaju njihovim najjačim oružjem – zloupotrebom policije, tužilaštva i pravosudnih organa kroz podnošenje nebuloznih i krajnje apsurdnih tužbi.

U hajku se ponovo uključila i vedeta ove organizovane grupe Milka Tadić Mijović, inače urednica i direktorka propalog nedjeljnika Monitor, poznatog po grotesknim naslovnim stranama i upoređivanju građana Crne Gore sa ”stokom”.

Tadić Mijović je podnijela tužbu Osnovnom sudu u Kolašinu za naknadnu nematerijalne štete zbog navodno pretrpljenih duševnih bolova koje je izazavo tekst ”MARTINOVIĆ STVORIO AMBIJENT ZA EKONOMSKU PROPAST: Da li će ”medijska mafija” potpuno zaustaviti razvoj Kolašina?”.

Portal Aktuelno već je odgovorio na ovu apsurdnu tužbu direktorke propalog nedjeljnika Monitor gdje smo pisali o motivima hajke.

Advokatski tim Portala Aktuelno ove sedmice je uputio Osnovnom sudu u Kolašinu podnesak kao dopunu odgovora na tužbu u kojem je razobličio licemjerje Tadić Mijović koja se godinama izdaje za promotera slobode medija i govora, a sa druge strane se iživljava neosnovanim tužbama nad našom medijskom kućom samo zato što iznosimo istinu koju ne može da podnese.

Treba podsjetiti da je naš advokatski tim potpuno razobličio i motive tužbi i licemjerje kolege Tadić Mijović, jednog od šefova ”medijske mafije” Željka Ivanovića.

Milka Tadić Mijović: Pirznaje slobodu govora samo onda kad njoj daje odriješene ruke da vrijeđa i iznosi neosnovane tvrdnje

Podnesak našeg advokatskog tima u kojem je Tadić Mijović potpuno raskrinkana prenosimo u cjelosti:

Ovim podneskom tuženi vrši dopunu i pojašnjenja navoda istaknutih u odgovoru na tužbu.

U svakom demokratskom društvu, sloboda medija i izražavanja predstavljaju stubove društvenog poretka. Međutim, sve češće smo svjedoci kako političke elite koriste svoju moć i uticaj kako bi ućutkale glasove koji ih kritikuju. Kroz povezane medije i zloupotrebu pravosudnog sistema, te elite nastoje da cenzurišu slobodne medije koji o njima kritički pišu, ugrožavajući na taj način temelje slobode govora i nezavisnosti medija. Jedan od glavnih alata kojim političke elite pokušavaju da utišaju kritičke glasove jeste pravosudni sistem. Kroz ciljane tužbe i sudske procese, moćnici nastoje da izvrše pritisak na nezavisne medije, koristeći zakon kao oružje protiv slobode izražavanja. Ovi sudski procesi često su dugi i skupi, što alternativne medije dovodi u situaciju da moraju birati između dugotrajne pravne borbe ili autocenzure kako bi izbjegli finansijsku propast. Političke elite često koriste svoje veze sa velikim medijskim kućama kako bi oblikovale javno mnjenje i marginalizovale kritičke glasove. Kroz koordinirane kampanje diskreditacije i medijsku dominaciju, oni nastoje da delegitimizuju i utišaju nezavisne medije koji se usuđuju da ih kritikuju. Ova praksa ne samo da ugrožava raznolikost medijskog prostora, već i onemogućava građanima pristup različitim gledištima i perspektivama. U prošlosti su ove uvezane „elite“ u represivnim režimima često koristile fizičko zastrašivanje, policiju i tajne službe kako bi utišale disidente i kritičare. Sada, u modernim demokratskim društvima, iste te elite pronašle su sofisticiraniji način za postizanje istog cilja. Umjesto fizičkog zastrašivanja, koriste pravosudni sistem kao alat za cenzuru. Ovaj sofisticiraniji metod na prvi pogled izgleda kao legalan i legitiman način korišćenja zakona. Međutim, u suštini se svodi na zloupotrebu sudova i zakona koji bi trebali biti usmjereni na zaštitu slobode govora, čak i onda kada ona nekome ne odgovara, vrijeđa ili kritikuje. Oni koriste sudove kao alat za borbu protiv slobode govora, stvarajući privid legalnosti i legitimnosti. Ovakve tužbe u suštini predstavljaju vid najžešće cenzure slobode govora i nezavisnosti medija. Umjesto da služe svojoj prvobitnoj svrsi – zaštiti prava i sloboda građana – ove zakonske mjere postaju Damoklov mač koji lebdi nad slobodom medija. Zakonski okviri, koji su inkorporirani da bi štitili slobodu govora, postaju oruđe za njeno gušenje kada se koriste na ovaj način. Umjesto zaštite, oni stvaraju suprotnost svojoj namjeni, dovodeći do suzbijanja slobode govora i nezavisnosti medija. Sloboda govora i nezavisnost medija temeljne su vrijednosti svakog demokratskog društva. Međutim, kada političke i finansijske elite koriste svoju moć kako bi cenzurisale kritičke medije, oni direktno krše ova prava. Iako su tekstovi i prilozi nezavisnih medija često oštri i uvredljivi, to ne opravdava pokušaje da se njihovi glasovi ućutkaju. Sloboda govora ne postoji samo za prijatne i politički korektne stavove, već i za one koji izazivaju nelagodu i kritiku, koji šokiraju.

Evropski sud za ljudska prava je donio niz presuda koje naglašavaju važnost zaštite medija od cenzure i pritiska. U slučaju Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, ESLJP je presudio da sloboda izražavanja “čini jedan od suštinskih temelja demokratskog društva” i odnosi se ne samo na “informacije” ili “ideje” koje su povoljno primljene ili se smatraju neuvredljivima ili ravnodušnima, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju državu ili bilo koji dio stanovništva. Ovom presudom naglašena je potreba za zaštitom čak i nepopularnih ili kontroverznih izraza kao temelja demokratske diskusije.

Tvrdnje tužilje da su objavljeni tekstovi izazvali tešku moralnu štetu i prouzrokovali duševne bolove jakog intenziteta su neutemeljene i neosnovane, lišene dokaza u spisima predmeta. U demokratskom društvu, javne ličnosti poput tužilje moraju biti spremne na viši stepen kritike i javnog ispitivanja. U ovom slučaju, tekstovi su kritički osvrti na javne aktivnosti tužilje i njen profesionalni rad. Ove kritike su legitimne i u skladu sa slobodom govora. Kritike iznesene u tekstu se odnose na profesionalni rad tužilje kao novinara i javne ličnosti. Iznošenje mišljenja i stavova u vezi sa njenim radom ne predstavlja bezrazložan napad niti klevetu. Naprotiv, to je dio slobodnog izražavanja i kritike koje je od suštinske važnosti za demokratsko društvo. Tvrdnje tužilje da će njen ugled biti narušen do te mjere da će to trajati čak i poslije njene smrti su spekulativne i neosnovane i za iste ne postoje dokazi u spisima predmeta.

Tekstovi objavljeni na portalu Aktuelno.me predstavljaju kritički osvrt na rad tužilje, koji je kao javne ličnosti podložan javnoj kritici. Izražavanje mišljenja o tužilji i njenom radu ne predstavlja povredu prava ličnosti, već korišćenje prava na slobodu izražavanja.

1. Navodi o “medijskoj mafiji” i “reketiranju”

U tekstovima se koriste izrazi kao što su “medijska mafija” i “reketiranje”, koji su kritički osvrt na profesionalne postupke tužilje i njenog novinarskog rada. Ovi izrazi su dio žanra novinarske kritike i ne prelaze granice slobode govora. Tužilja, kao javna ličnost, mora biti spremna na ovakve kritike.  Korišćenje izraza “medijska mafija” ili „medijski gang“ pod znacima navoda ima za cilj da skrene pažnju na percepciju o neetičkom ponašanju u medijskom sektoru. Ovakve kritike su sastavni dio slobodnog novinarstva i odražavaju pravo na izražavanje mišljenja o javnim ličnostima i njihovim profesionalnim aktivnostima. Stavljanje ovih riječi pod navodnike sugeriše da je riječ o mišljenju ili interpretaciji, a ne o doslovnoj tvrdnji.

2. Navodi o organizovanoj hajci

Navodi u tekstu koji govore o navodnoj organizovanoj hajci koju tužilja vodi protiv Kolašina su kritički osvrt na njeno djelovanje kao novinara. Kritika je usmjerena na profesionalne postupke tužilje i nema namjeru da je lično vrijeđa.

3. Objavljivanje fotografije tužilje

Fotografija tužilje objavljena u tekstovima je u skladu sa praksom novinarstva, gdje se javne ličnosti često prikazuju u različitim kontekstima. Tužilja, kao javna ličnost, mora biti spremna na objavljivanje svoje fotografije u medijima. Uostalom, medij za koji radi tužilja, kao urednik i kao novinar, konstantno postavlja fotografije drugih lica, najčešće na svojim naslovnicama, često na neprimjeren način, prikazujući ih sa lisicama na rukama, u robijaškim košuljama ili kao karikature, čime se otvoreno stavlja na stranu određenih političkih frakcija i struktura, napadajući i kritikujući samo određene strukture, dok druge, koji su u saglasnosti sa njihovim interesima, ne kritikuje, što jasno pokazuje dvostruke standarde tužilje.  Ako se tužilja predstavlja kao nezavisni novinar, trebala bi imati isti pristup prema svima, jednako postupati i kritikovati sve negativne pojave u društvu, bez obzira na interese političkih ili interesnih grupa. Njena selektivna kritika jasno pokazuje dvostruke aršine i neetičan način rada. Evropski sud za ljudska prava često naglašava da je potrebno ispitati prethodno ponašanje tužilje u profesionalnoj djelatnosti i medijskom prostoru.

4. Navodi o medijskom gangu

Kritike koje se odnose na tužiljino navodno članstvo u organizaciji medijskog ganga su dio legitimne novinarske kritike. Ovi navodi su izrazi mišljenja autora teksta i ne predstavljaju bilo kakvu ličnu uvredu ili klevetu. Kada koristimo izraz “medijski gang”, mislimo na organizacije i pojedince unutar medijskog sektora koji djeluju na koordinisan način kako bi zaštitili svoje finansijske i političke interese. Ovaj izraz se odnosi na mrežu uticaja koju ovi mediji koriste da bi ostvarili svoje ciljeve, često na štetu nezavisnih medija. Sintagma “medijski gang” se koristi kao kritički osvrt na monopolističke prakse u medijskom prostoru. Smatramo da određeni mediji i organizacije koriste svoj uticaj da uguše konkurenciju i spriječe slobodno izražavanje različitih stavova. Kritika tuženog prema tužilji je usmjerena na to da se suprotstavimo takvim praksama i promovišemo slobodu medija i različitost mišljenja.

5. Navodi o sprečavanju tužilje da bude ambasador

Kritike u vezi sa sprečavanjem tužilje da postane ambasador su izrazi mišljenja autora teksta. Ovi navodi se odnose na profesionalni rad tužilje i njene kvalifikacije, a ne na njen lični život. Tužilja navodi da je notorno da je izbor svih crnogorskih ambasadora spriječio bivši predsjednik Crne Gore, te da je to „bila bruka naše zemlje, a ne ove izmišljene činjenice“.  Ako bliže sagledamo ovakvu izjavu tužilje, onda se postavlja pitanje ko je ovdje trebao biti tužen, da li taj bivši predsjednik čije ime tužilja u tužbi začudo ne navodi  (a mi ne želimo da se bavimo pretpostavkama), a koji je po njenim navodima donio odluku koja je bruka po našu zemlju ili ovdje tuženi. Ali, ono što tužilja očigledno ne shvata jesto to da ovaj tuženi imao pravo iznijeti svoj stav i mišljenje pa kakav god on bio, nesumnjivo kritičan prema njoj. To što njoj ne prija takav stav ili ton nikako ne može biti razlog cenzure onoga koji takav stav iznosi. Niti smije. To bi bila sušta suprotnost svim demokratskim principima koje smo usvojili i prihvatili u prethodnom periodu i povratak u neka mračna vremena. Ukoliko je tužilja smatrala da se ne radi o stavu nego o informaciji, nesitinitoj ili lažnoj podsjećamo na član 48 Zakona o medijima kojim je propisano „Svako na koga se odnosi informacija koja može da povrijedi njegovo pravo ili interes, ima pravo da od glavnog urednika zahtijeva da objavi odgovor kojim se pobijaju, dopunjuju ili ispravljaju neistinite, nepotpune ili netačno prenijete informacije, bez naknade. Svako može protiv glavnog urednika​​ podnijeti tužbu za objavljivanje odgovora ako glavni urednik ne objavi odgovor, a za to ne postoji neki od razloga iz člana 52 ovog zakona ili ako odgovor objavi na nepropisan način. Objavljivanje odgovora ne sprječava ovlašćeno lice da zahtijeva i ispravku informacije.“ Tužilja nikada nije podnijela zahtjev za objavu odgovora, niti zahtjev za objavu ispravke, niti tužbu za ispravku, što jasno navodi da u konkretnom tužilji cilj nije bio da se objavi odgovor, i ukaže na moguću netačnost ili neistinitost informacije, kako bi pobila ili ispravila navode odnosno informacije u tekstovima. Upućujemo i na to da je ESLJP u više navrata u svojim presudama jasno naveo da zahtjev za objavljivanje odgovora ili ispravke predstavlja obavezan korak prije podnošenja tužbe za naknadu štete. (primjer: Melnychuk protiv Ukrajine, 05.07.2005. godine, br predstavke: 28743/03). Sama ova okolnost, odnosno nesporna činjenica, upućuje da neistinitih informacija nije ni bilo, a tužilja kao novinarka po prirodi svari zasigurno je upoznata sa navedenim odredbama Zakona o medijima, što neposredno i potvrđuje navodima u samoj tužbi.

Zloupotreba pravosudnog sistema i medijske moći od strane političkih elita predstavlja ozbiljnu prijetnju slobodi govora i nezavisnosti medija. Nezavisni mediji, koji hrabro izvještavaju o korupciji, zloupotrebama i nepravdama, često se nalaze pod napadom onih koji žele da ih ućutkaju. Presude Evropskog suda za ljudska prava, kao što su slučajevi Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva i Lingens protiv Austrije, potvrđuju važnost zaštite slobode govora i medijske nezavisnosti. Neophodno je da se društvo suprotstavi ovim pokušajima cenzure, štiteći pravo na slobodno izražavanje i raznovrsnost medijskog pejzaža. Samo tako možemo očuvati demokratske vrijednosti i osigurati da istina, ma koliko neprijatna bila, nađe svoj put do javnosti.

Podnošenje ovakve tužbe predstavlja zloupotrebu suda sa ciljem sprječavanja izvještavanja i zastrašivanja i samog tuženog i drugih medija, kako se ne bi osmjelili upustili u javnu raspravu. Cilj tužbe je jasan – gušenje slobode izražavanja – prava garantovanog  članom  10 st 1  Evropske konvencije, kojim je definisano da svako ima pravo na slobodu izražavanja, slobodu sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. To isto se navodi i u  Ustavu CG. Takođe, Zakon o medijima u članu 3 navodi:

„Mediji slobodno objavljuju informacije i mišljenja o pojavama, događajima i ličnostima poštujući Ustav, zakon i Kodeks novinara Crne Gore i druge opšte akte kojima je propisana zaštita profesionalnih standarda.

Pri ocjenjivanju da li je prekršen član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji garantuje slobodu izražavanja, potrebno je proći test neophodnosti u demokratskom društvu. Ovaj test zahtijeva da se utvrdi da li miješanje domaćih vlasti u slobodu govora odgovara hitnoj društvenoj potrebi, da li je proporcionalno legitimnom cilju koji se želi postići miješanjem, te da li su razlozi i opravdanja dovoljni. Hitna društvena potreba podrazumijeva da postoji ozbiljan i neposredan razlog zbog kojeg je neophodno ograničiti slobodu izražavanja kako bi se zaštitilo drugo pravo ili javni interes. To znači da intervencija mora biti opravdana radi zaštite od stvarne opasnosti, kao što su govor mržnje ili kleveta koja može izazvati ozbiljne posljedice ili prijetnje javnoj sigurnosti.

U vezi s tim, upućujemo na odluku Ustavnog suda Crne Gore u slučaju Už-III br. 87/09, od 19. januara 2012. godine, gdje je Ustavni sud naveo stavove koji se mogu primijeniti i u ovom predmetu. U toj odluci, Ustavni sud je ocijenio da Viši i Vrhovni sud nisu utvrdili sve relevantne činjenice za utvrđivanje pravnog osnova za dodjelu naknade za nematerijalnu štetu, posebno u pogledu povrede ugleda i časti tužioca, te intenziteta duševnih bolova koje je pretrpio. Viši i Vrhovni sud su, prema mišljenju Ustavnog suda, arbitrerno zaključili da postoji povreda časti, ugleda i dostojanstva ličnosti iznošenjem neistinitih podataka, te su na toj osnovi dodijelili naknadu štete, ne uzimajući u obzir potrebu za odmjeravanjem između dva ustavom garantovana prava – prava na slobodu izražavanja i prava na čast i ugled. Ustavni sud je zaključio da redovni sudovi nisu adekvatno obrazložili da li je dodijeljena naknada štete bila neophodna u demokratskom društvu i proporcionalna legitimnom cilju zaštite ugleda tužioca. U ovom i svakom sličnom slučaju, sud mora odmjeriti pravo tužioca na čast i ugled u odnosu na pravo tuženog na slobodu izražavanja.

Tužilja olako koristi termin govor mržnje, što pokazuje njeno nepoznavanje pravnih termina i definicija govora mržnje.Govor mržnje se definiše kao svako izražavanje koje širi, podstiče, promoviše ili opravdava mržnju, nasilje ili diskriminaciju prema osobi ili grupi na osnovu određenih karakteristika kao što su rasa, religija, etnička pripadnost, pol, seksualna orijentacija ili druge slične karakteristike. Izjave iznesene u spornom tekstu nemaju nikakve veze sa govorom mržnje. One ne pozivaju na nasilje, diskriminaciju ili mržnju prema bilo kojoj osobi ili grupi. Iako mogu biti provokativne i uvredljive, one su samo stavovi autora i dio dozvoljenog opsega slobode izražavanja u demokratskom društvu, posebno kada su usmjerene na javne ličnosti i pitanja od javnog interesa.

6. Tužilja u svojoj tužbi navodi da se radi o negativnim vrednosnim sudovima koji su uvredljivi preko razumne mjere. Negativni vrednosni sud, u pravnom smislu, odnosi se na subjektivnu ocjenu ili stav izražen o nekoj osobi, događaju ili situaciji. To su izrazi mišljenja koji ne mogu biti objektivno dokazani kao tačni ili netačni, jer predstavljaju ličnu procjenu ili uvjerenje autora. Za razliku od činjenica, koje se mogu provjeriti i dokazati, vrednosni sudovi su inherentno subjektivni. Važno je naglasiti da negativni vrednosni sudovi predstavljaju dio legitimne kritike. Negativni vrednosni sudovi se razlikuju od činjenica jer predstavljaju ocjenu ili stav autora prema određenoj temi ili osobi. Evropski sud za ljudska prava je u više navrata istakao da sloboda izražavanja uključuje i izražavanje koje može biti šokantno, uvredljivo ili uznemirujuće. Izjave iznesene u spornom tekstu nisu bezrazložni lični napadi već su dio šire kritike načina na koji tužilja obavlja svoj posao, načina na koji javno istupa, politike koje zastupa. Kritika je usmjerena na javno djelovanje tužilje, a ne na njenu ličnost. Negativni vrednosni sudovi neizostavan su dio slobode izražavanja u demokratskom društvu. Oni omogućavaju otvorenu i kritičku raspravu o pitanjima od javnog interesa. U slučaju tužioca, koji je javna ličnost, ovakve kritike su ne samo dozvoljene već i neophodne za održavanje transparentnosti i odgovornosti u javnom diskursu.

7. Pretpostavka za realizaciju slobode izražavanja u smislu člana 10 EKLJP jeste sistem pozitivnog prava koji omogućava i podržava slobodnu razmjenu informacija i mišljenja kroz medije. Dakle, dozvoljenost rasprava o svim pitanjima od javnog interesa kojima se može u velikoj mjeri uticati na obezbjeđivanje adekvatne odgovornosti na svim nivoima javnog života. Bez slobode primanja i razmjenjivanja gledišta, javnost ne može da učestvuje u društvenim procesima i upravo zbog toga je zaštita prava na slobodu izražavanja u osnovi svakog demokratskog društva. Sloboda izražavanja zagarantovana članom 10 Evropske Konvencije oslanja se na formulaciju člana 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji član ne štiti samo informacije ili ideje koje su dobro prihvaćene ili se smatraju neuvredljivima (ili odražavaju ravnodušnost), već i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju, jer su takvi zahtjevi tolerancije i širokoumnosti, bez kojih nema demokratskog društva.

Imajući navedeno u vidu, predlažemo da Sud, nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cjelini, s obzirom na to da bi svaka druga odluka suda predstavljala oblik i vid cenzure medija i obaveže tužilju da tuženom naknadi troškove parničnog postupka po AT-u, uz uvećanje za PDV, sve prednje u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

8 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
MARKO
21.06.2024-08:07 08:07

OVA KILOMUDIĆKA NEKADA PRALJA SUDOVA PO INOZEMSTVU KOJA SE GODINAMA LAŽNO PREDSTAVLJA KAO NOVINAR ,STRUČNJAK ZA IZMIŠLJANJE AFERA ONA I NJEN MUŽ ZVANI “TENDER”! NJU JE ZA UREDNIKA POSTAVIO ŠPIJUN MIŠKO PEROVIĆ KOJI JE VIŠE ZLA NANIO CRNOJ GORI I CRNOGORCIMA NEGO SVI NEPRIJATELJI ZAJEDNO.JA SE NADAM AKO CRNA GORA IKADA BUDE SLOBODNA ZEMLJA DA ĆE KILOMUDIĆKA I NJENI MKENTORI ZAGRIJATI SUDSKU KLUPU!

Aragorn
21.06.2024-08:56 08:56

Nekada je igrala na Milovom stolu kad se slavila nezavisnost 2006. A tek muž, Mijović, stručnjak koji traži da se na drvni otpad pravi termoelektrana, e to je za komediju, buahahahahahaha

MARKO
21.06.2024-09:28 09:28
Reply to  Aragorn

IMAO SAM ČAST JEDNOM PRILIKOM DA UPOZNAM POMENUTOG STRUČNJAKA. IMAM PUNO ISKUSTVA I UPOZNAO SAM MNOGO LJUDI MEĐU KOJIMA I DOSTA AVETINJA ,ALI VEĆU BUDALETINU I GLUPERDU KAO MIJOVIĆA NEĆU NIKADA!

Rada
21.06.2024-10:01 10:01

Bravo. Č sitan vam na ovim odličnom tekstu u kojem se opisali Milku Kilomudić, kako je nazvaše Marko Vešović i Šeki Radončić. Šeki i Marko su odlično razoblilili i nju i Milenu Perović, Esada Kočana iz Godočelja, Miška Perovića….. Možda se to može naći na internetu. Tačno Kilomudić je u Hotelu Crna Gora plesala na stolu ispred Đukanovića, prala je sudove u jednom restoranu u Njujorku i kandidirala se ta ambasadoru Crne Gore u Americi! Tragikomedija Zbog nje, Kočana, Miška, Milene Perović…. Iz nekad čuvenog Monitora pobjegli su čuveni novinaru Nebojša Redžić, Draško Đuranovič, Gordana Borović, Veseljko Koprivica, Čanka, Milović… Pročitaj više »

MARKO
21.06.2024-14:34 14:34
Reply to  Rada

JA SAM SLUČAJNO BIO U TOM DRU[ŠTVU U HOTELU CRNA GORA KADA JE KILOMUDIĆKA MILU PLESALA NA STOLU. MEĐUTIM ONO ŠTO JE POSBNO INTERENSANTNO ,A MANJE SE ZNA,DOK SE IZVIJALA NA STOLU POŠTO SAM NIŽEG RASTA VIDIO SAM JOJ MUDA! DA JE OVO TAČNO ZAKLEĆU SE NA ĆIVOT SVETOGA PETRA!

Cetinje
21.06.2024-11:35 11:35

Veoma “lijepo”strašilo za rumetim/kukuruz,da vas zamolim uklonite sa portala ovo govedo krepalo,čemu liči ova blanja ničemu.

Oscar
21.06.2024-15:24 15:24

Ova, kako rekoste, Blanja, jw zastiđe svakiga imalo normalnoga društva….sve radi kao njena megamudićka drugarica branka iz neđeljnika iz budve, uvlači se trenutnim mocbicima tadi lične koristi…posla sa privatnim rqzlogom u NewYork pa još hoce da bude ambasador. Zna li ta nessreca ko su bili ambasadori kod Tita? Ne misli valjda da im je blizu, nije ni da im igra na stolu…a njena koleginica Korać koja pise tekst u tome propalome neđeljniku i ne pita čovjwka o kome piše za izjavu. Prvo oravilo novinskog teksta……
Nijesu oni zq sto nego za ispod stola…

Donji kraj
22.06.2024-06:59 06:59

Igraj mala na colove daću konja i volove.
Tvoje Govedo