Naša istorija je već ispisana pod našim imenom, njom se ne može trgovati!

Piše: Montenegrina

Crna Gora je žrtva nesvakidašnjeg krivičnog djela. Ugovorom potpisanim 3. avgusta Crkvi Srbije omogućeno je krijumčarenje kulturne baštine i istorije Crne Gore.

Od tog dana Cetinjski manastir i manastir Ostrog nisu kandidati za svjetsku kulturnu baštinu UNESCO kao kulturno blago Crne Gore, već Srbije. Ima li teže i monstruoznije krađe od ove? Srbija dobija našu istoriju, naše junake, grobove naših predaka. Kad krenemo put Ostroga, da se Svetom Vasiliju pomolimo, Beogradska patrijaršija će otvariti vrata, kao vlasnik.

Šta da radimo mi, Crnogorci, u susret ovoj tragediji? Najprije, treba svaki građanin Crne Gore da podnese zahtjev sudu za poništenje tog ugovora. Pokažimo im da se nismo predali. Odgovorimo dostojanstveno, mirno, podsjećanjem, na način što ćemo crnogorsku zastavu zavijoriti na svim manastirima diljem Crne Gore, kao što to rade Cetinjani na Cetinjskom manastiru. Ostalo prepustimo sudovima.

Naša je istorija već ispisana pod našim imenom. Njom se ne može trgovati, ime joj se ne može mijenjati. Ne može se ukrasti prošlost. Što se vjekovima čuvalo na ognjištima svih domova i prebacivalo sa koljena na koljeno, ne može da zatre jedan ugovor sa alama i vranama.

U njihovom vremenu zla, kradu nam osim istorije i ljude. Njegoša i mnoge umne glave naše istorije i sadašnjosti odavno prisvajaju. Njegoša bi da ga vežu u srpske lance, a znaju da je baš on taj koji reče: „Crnogorci se ne vezuju u lance.”

Počeli su da oblijeću njihovim letilicama Lovćen. Kuckaju po grobu Njegoševom, ispituju kako da ga sruše. Hoće, kobajagi, da mu prave novi, srpski. Da mu se oduže, tamo oni za nešto.

U Crnoj Gori imaju saučesnike. Zalijetao se skoro helikopter srpske policije, nadgledao vrh Lovćena, mogao je i Vučić biti u njemu, mi ne bi znali. Samo je bila neka kratka vijest. Naše institucije ćute.

Ponovilo se isto 3. avgusta, kada se helikopter sa Porfirijem igrao skrivalice sa našim institucijama, ponižavajući državu. Sada Dritan raspolaže Crnom Gorom. On pušta koga hoće.Nije potrebno niko drugi da se u to petlja.

Kradljivac u crnoj mantiji, sletio je krišom od naroda i za tili čas strpao breme naše istorije i odnio u Beograd. Premijer naše države bješe to sve uredno spakovao. Tamo će malo da se to pročešlja sa Vučićem, šta valja šta ne i da se polako spreme za završnicu.

Šta li će im naša istorija, kad imaju svoju? Da ne ulazimo u skorašnju, tu ima dosta krvi. Hoće li to da je speru? Malo im je naše more za tu zamisao. Trebaće im dokazi o porijeklu imovine, naročito ako predaju to kao svoju kulturnu baštinu UNESCO.

Za sad je sigurno da je krivično djelo krijumčarenja kulturne baštine i krađe komplet istorije počinjeno, da ga je počinio premijer Crne Gore sa saučesnicima iz vlade. On je u “lijepoj atmosferi” potpisao da Crne Gore nema! „Ave, Caesar, morituri te salutant!” iliti „zdravo care, pozdravljaju te oni koji će umrijeti”.

Međutim, ne završava se naša borba. Do vrha Lovćena mnogo je stepenica. Nisu one tu bez razloga. Ko će se prvi popeti sa krampom i lopatom? Neki građani ove države u najmu kod Vučića? Nesumnjivo će crne mantije biti medju prvima a za njima oni koji im vazda drže skute. Šta ako baš krenu da otkidaju vrh Lovćena gdje “Njegoševa glava spava”? Tamo je luča mikrokozma. Je li  im njegova svjetlost zaslijepila um?

Vučić ima kompleks Crne Gore i crnogorskih dragulja, njene ljepote i čistote od vazda! On i oni poput njega vas i vijek nasrću da stave „šapu” na sve to i izbrišu knjige starosavne crnogorske i ime crnogorsko. Da više niko ne kaže „ja sam Crnogorac”, posebno ne pred Portfirijem i Vučićem a bogami, od prije neki dan ni pred Dritanom! On je sad siguran da nas nema. Makar dok se sa nama ne sretne na sudovima.

Znaju li ovi jadnici, što obnašaju vlast trenutno u našoj zemlji da osim krivične odgovornosti za ovo što misle da su završili, postoji i ona druga, teža i bolnija, vječna i neizbrisiva: izdajnik sad, izdajnik za vazda!

Historia est testis temporum, lux veritas, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis”. Istorija je  svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života.