Svi virusi prirodno mutiraju, a Sars-CoV-2 nije izuzetak, procjenjuje se da ima jednu ili dvije promjene mjesečno, kaže direktor Interne klinike KCCG Đorđije Krnjević. On ističe da te mutacije većinom nemaju nikakve ili imaju minimalne dodatne efekte, piše Dan.
“Kada ljudsko tijelo razvije antitijela protiv virusa i tako spriječi izbijanje bolesti, virus mora da se „mijenja“ kako ga antitijela ne bi prepoznala. Da bi uopšte mogao da preživi, virus mora promijeniti svoje spoljne proteine i razviti nove „ogranke“. U normalnim okolnostima, ljudsko tijelo u stanju je da se samo zaštiti od virusa. Organizam proizvodi antitijela koja ga brane od virusa i čine imunim protiv uzročnika bolesti. Ali, kada je uzročnik već mutirao, a antitijela koja posjeduje “programirana” za odbranu od starije verzije virusa, onda ta antitijela imaju znatno manji efekat”, rekao je Krnjević.
Kako je kazao za Dan, razloga za paniku, ipak nema, jer proces mutacije sam po sebi ne znači automatski da je virus postao opasniji.
“Neke mutacije dovedu na kraju da virus bude i znatno slabiji. Što se tiče Sars-CoV-2 određene mutacije koje su se dešavale proteklih godinu dana dovodile su do veće kontagioznosti, odnosno lakšeg prenošenja i bržeg zaražavanja, ali bez značajnijih razlika u težini kliničke slike u odnosu na prvobitni soj virusa”, rekao je Krnjević.
Trenutna situacija na Internoj klinici, kako kaže Krnjević, neuporedivo je bolja nego što je to bilo prethodnih mjeseci.
“Hospitalizovano je deset pacijenata i sve manji broj zaraženih ima teži klinički oblik bolesti koji zahtijeva hospitalni tretman. Broj zaraženih svakodnevno opada. To je rezultat sa jedne strane sve većeg broja vakcinisanih, a sa druge strane velike prokuženosti stanovništva, kao i sezonskog karaktera virusne infekcije. To je omogućilo vraćanje Interne klinike na normalni kolosijek i znatno olakšalo posao zdravstvenim radnicima. Ono što zabrinjava je porast takozvanih postkovid pacijenata, odnosno onih koji su preležali Kovid-19, a sada se hospitalizuju na Internoj klinici zbog mnogobrojnih komplikacijama izazvanih tom virusnom infekcijom”, rekao je Krnjević.
Prema podacima najvećeg broja zemalja u Evropi i svijetu, pacijenti na hemodijalizi nalaze se u grupi osoba sa najvećim rizikom za umiranje od ove infekcije, koji iznosi od 20 do 30 odsto, što je svaki treći ili četvrti oboljeli pacijent na hemodijalizi, kaže Krnjević.
“Rizik od eventualnih neželjenih, rijetkih i kratkotrajnih efekata vakcine je mnogo puta manji od rizika od Kovid-19, za sve ljude, a posebno za osobe sa smanjenim imunitetom, u koje spadaju pacijenti na hemodijalizi i peritonealnoj dijalizi i sa transplantiranim bubregom. Pacijenti treba da obrate pažnju na nekoliko stvari. Oni koji imaju veoma izraženu trombocitopeniju (nizak broj trombocita, manji od 50.000) treba da se konsultuju sa hematologom, jer se vakcina daje u mišić na ruci, pa treba prevenirati nastajanje hematoma”, kazao je Krnjević.
Prema njegovim riječima, vakcina se obavezno daje u ruku na kojoj nisu AV fistula ili AV graft.
“Takođe, oni koji su na stalnoj antikoagulantnoj terapiji preparatima varfarina ili acenokumarola treba da provjere nivo INR prije vakcinisanja, koji ne treba da bude veći od 3.0. Pacijentima se preporučuje da “izaberu” prvu dostupnu vakcinu. Interesantno je da je u Velikoj Britaniji generalno započeta vakcinacija tako što je prvu dozu primio 82-godišnji pacijent na dijalizi, i to u bolnici na nekoliko stotina metara od laboratorije u kojoj je napravljena vakcina. Radilo se o vakcini astra zeneka”, rekao je Krnjević.
Prevazići predrasude i dezinformacije
Dr Krnjević kaže da pacijentima koji imaju tzv. “strah od igle” ili generalno bojazan od vakcinacije treba objasniti sve benefite od nje kao i potencijalne neželjene efekte.
“Postoje mnogobrojne predrasude i dezinformacije vezane za vakcinaciju tako da je razgovor sa stručnim medicinskim osobljem najbolji način da se takve nedoumice razriješe. Ukoliko je neophodno, u komunikaciju se mogu uključiti i psiholozi koji mogu pripremiti pacijente za vakcinaciju”, kaže Krnjević.