MOJA OSOBITA ”ZAFAL(N)ICA” ZBOJNI LITIJAŠA OD PREKLANIK (II)

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah – Riječka nahija – Cetinjski atar

Povrćem se ”časnim” litijašima.

Ovo ”časnim” je pod navodnicima sporad toga što niko ko ima imalo časti ne bi: bratu, bratstveniku, plemeniku, rođaku, nekomu iz svojte, prijatelju, kumu, suśedu, kolegi, drugaru, poznaniku i (u konkretnom slučaju Crnogorcu) neznancu a postojbniku Crne Gore – oteo svetinje (manastire i crkve), koje su skupa gradili otimačevi preci i onoga kome su svetinje otete (o otetim GROBOVIMA da i ne zborim), prisvojio ih i uknjižio u pośed crkve koju pljačkaš-razbojnik priznaje, tj. tkz. SPC koja opljačkanu ”braću” ne priznaje, odnosno – tu svukoliku imovinu dariva’ drugoj debelo ośedočenoj ”brackoj”, ”poštenoj” i ”dobronamjernoj” državi.

To ne rade hrišćani !!!

Suvišno mi je napisat: pravi hrišćani, jer neko je hrišćanin ili nije hrišćanin – i to veze nema sa samijem činom krštenja (u smislu je li taj neko kršten), no se postavlja pitanje: postupa li hrišćanski, ili je podli i zlonamjerni tankuljavi ili pak spretni glumac u teatru života sa vitražima svuđe naokolo izlijepljenim hrišćanskim parolama, tj. antipod hrišćanskim vrlinama i, u suštini – i najjednostavnije rečeno: ”hrišćanski” nesoj.

Rad bi uđenuo i da vaskolika zbojna litijaša od preklanik: slavi, veliča i ponosna je na tkz. Svetoga Simeona Mirotočivoga.

Ovđe preskačem najmlađega mu đetića tkz. Svetoga Sava (bez tkz.) Prokletoga (u maju ove godine će (sa srećom) minut 802 godine od kad je proklet).

Glede tamo-njihovoga obožavanja lika i djela tkz. Svetoga Simeona Mirotočivoga (u daljem tekstu: tkz. S.S.M.), ovđe isključivo mnim na ovdašnju zbojnu litijaša, odnosno – one postojbnike Crne Gore čiji su korijeni 850 i više godina sa prostora današnje naše domovine – negdanje naše dukljanske postojbine, znači – Crnogorce dukljanskoga porijekla koji su umislili da su Srbalji – a Srbalji su, srbaljskoga porijekla i sa Kosova su, čoče, davno arivali taman ka’ ono: tandara-mandara broć.

Koga zanima pođešto o tkz. S.S.M., može na portalu Aktuelno pročitati moj tekst u tri dijela, koji započinje sa tekstom na OVOM LINKU.

Ne činim pribilješku koja slijedi nimalo slučajno – freški događaji su uzrok ili pričina tomu.

• Bio je najžešći agresor i najljući okupator Duklje u kojoj je rođen 1113. godine, ka’ dijete uteklica iz Raške (pa mi majčini sinovi prihvatajmo Srbalje uteklice);
• povjesničari se ne mogu nikako dogovoriti ko mu je bio ”ćale” (Bog te pita);
• uništio je sve, ali doslovice sve i po vaskolikoj uzvišenoj Duklji;
• nijednoga krša na krš (liše Kotora grada koji mu se blagovremeno preda’) nije ostavio neoburdanoga;
• nijednoga jedinoga uha živoga od slavne dinastije Vojislavljevića nije se skapulalo tokom njegovoga varvarskoga pohoda na ove prostore;
• vandalski je uništio cjelokupnu veličanstvenu dukljansku kulturu, a to je za nas Crnogorce sve tri vjere – ravno gubitku aleksandrijske biblioteke za čitavo čovječanstvo;
• bio je krvnik i zlotvor našim precima (jasno, i precima ovdašnjih neznavenih i obrlaćenih litijaša);
• okrvavio je ruke svoje krvlju naših (i litijaša) predaka Dukljana i to do ramena (ne samo šake ili ruke do lakata);
• donio je na ove naše prostore, počev od 1183. pa do 1186. (i potlje): smrt, strah, bol, tugu, patnju i glad, prosuo krv i suze, naćera u zbjegove;
• sporad svega nabrojanoga ostavio je užasne posljedice za dugi niz generacija naših starih (Dukljana-Zećana); itd.

Neko ko je rođen prije krvavoga pira Raške nad Dukljom, i ima’ već potomstvo u ta doba – višini nas je (recimo) 25-i predak (matematika tako veli).

Zamislite ovdašnje maloumnike koji tkz. S.S.M. podigoše hram u Berane, a 25-oga pretka im je taj insan (za života Stefan Nemanja) na smrt pośeka, maljem mu mozak prosuo i tomu podobno (slično)!

Pomislite što znači veličati i obožavati takvoga zlikovca, krvika i zlotvora svojih (direktnih) predaka?

Zamislite kretene koji slave krvnika tkz. S. S. M., a on im je predački dom oburda’, pretke masakrira’, davnašnju starevinu u živi plam uždio, tj. na ognjište im se počkio!

Pomislite na ovdašnju avetinju kojem je dika dželat nad sopstvenom mu fameljom!

I, takav zlikovac, zločezbina, zloguk, zlodej, zlorepi, zlopomisan i zlorad čojak sklon zločinstvu da bude proglašen za hrišćanskoga (doduše srbaljskoga) sveca!?

To je sprdnja liše sprdnje!

To je plač majke Božje!

Za nas Crnogorce dukljanskoga porijekla taj otpadnik od Hrista može bit jedino Simeon Smradotočivi!

A, sad, javno ću nešto priupitati svakojega litijaša ponaosob, koji je rabeći parolu: ”Ne damo svetinje”, doprinio da se meni i svim Crnogorcima Dukljanskoga porijekla – otmu čukunđedovske, prađedovske, đedovske, roditeljske i moje/naše crnogorske svetinje.

Zamisli N. N. litijašu, da je bila obrnuta situacija, da sam ja sa mojim Crnogorcima litijašeći uz lajtmotiv: ”Ne damo svetinje” –

tebi oteo najdraži i selu najbliži manastir i seocku/plemensku crkvu, koje tvoji preci izgradiše; oteo i GROB tvoj i familije tvoje; odbio da sva ta imovina bude svojina države Crne Gore (kako je bilo do 1918.), da bismo obojica bili (jedino) ravnopravni pred svim ovozemaljskim zakonima itd. – no sam sve to tvoje šklapio i u katastru ukljižio na ime Crnogorske pravoslavne crkve (koju ti ne priznaješ), što doslovice znači – predao zadužbine (i) tvojih predaka ka’ svojinu ili u vlasništvo nekojoj drugoj državi –

kako bi ti se ta moja rabota dopadnula(?); kako bi se ośeća'(?); što bi to kod tebe izazvalo(?); kako bi ti zvučalo to moje: Ne dam ti svetinje(?); kakve bi tvoje reakcije bile?!?

Ajmo iznovice – da opetujem suštinu i tvrdo utvrdimo predmetno gradivo.

• Pođeš na selo i ‘oćeš da ulježeš u seocku/plemensku crkvu koju tvoji preci izgradiše, ali ti ne može bit – ključa od crkovnijeh vrata nemaš a pop moje CPC neoće da ti ga dadne jer njesi Crnogorac no si Srbalj;
• pokonji roditelji i svi preci ti počivaju u porti te crkve koja je stotinama godina bila tvojih predaka i tvoja (a više nije), znači – počivaju u zemlji (i ti ćeš) koja je vlasništvo moje CPC, tačnije – jedne druge države a ne nezavisne Crne Gore;
• tvoji bratstvenici i plemenici (Crnogorci) na komociju idu na liturđije u tu njihovu crkvu, vjenčavaju se i krštavaju;
• oni isti kopaju članove svoje famelje uz opijelo svještenika njihove/moje CPC, a ti svještenika iz tvoje SPC ne možeš pozvati i ne smiješ dovesti (ne zaboravi: svojina je neprikosnovena – vlasništvo je svetinja);
• u Cetinjski manastir ti puta ni ulaska nema sporad toga što ga čuva brojna (naoružana) žandarmerijska družina, koju ja podržavam i koja mene i Crnogorce štiti i brani od tebe skroz obespravljenoga, i uz čiju organizaciju i pomoć vojske ove države bijaše sramno istovaren, pa sramotno ustoličen moj mitropolit Crnogorac, kojega ti ne priznaješ i koji tebe ne priznaje, no te vrijeđa i nipodaštava – itd., itd., itd.

Momentalno stavimo na stranu to da je tvoja tradicionalna crkva negda bila autokefalna; da je nekanonski ukinuta od strane moje crkve, potom nasilno ujedinjena od strane mojega vladara, a u okolnostima zločinačke, krvave i krvničke okupacije njega istoga, koji śedi na tron te nekoje druge države (države koju više volim no svoju (tebi jedinu) i koju ti neprestano namećem i s njom ti neprestano, primitivno i bahato o glavu rabotam); da je sve to učinjeno uz prijetnje smrću staromu mitropolitu tvoje crkve (ka’ što je nesojski i zlokobno činjeno mitropolitu Mitrofanu Banu); da je moja crkva korupcijom došla do tomosa; da su desetinama godina isključivo protivuzakonito i na prijevarni način po katastrima činjeni prijepisi manastira, crkava i njihovih porti na ime CPC – itd., itd., itd.

I sve spomenuto ti i tvoji obespravljeni, ostavljeni, napušteni, prepušteni i zbiljski ugroženi Srbalji (nema vašijeh lažavina o ugroženosti, no – zbiljski) možete samo da bespomoćno gledate, mimogred budete svojski i nesojski gađani gumenim fišecima-mecima, da na vas strastveno i nemilice bačamo vreće suzavaca – etc.!

N. N. litijašu, kakav bih ja to čojak bio da sam tebi učinio ovo što ti meni učinje?

Bio bih loš, je li tako?

N. N. litijašu, ko bih ja za tebe bio?

Bio bih ološ – slažeš li se?

Ili, ako ima kuđ nešto još grđe od ološi.

E, pa, sporad toga si baš ti litijašu (koji ovo čitaš), odnosno – bez izuzetka svi vi litijaši, pa da vas je bilo taman i 200 tisuća, tačnije – čak svakoji treći postojbnik nesretnje Crne Gore (a sve, čoče, velji ”vjernici” i ”hrišćani”) – za mene:

VELJI BEZBOŽNICI I ANTIHRISTI, STRAŠNE NIŠTAROBE, OBIČNE VUCIBATINE, TEŠKE FUKARE I PAR EXCELLENCE OLOŠ !!!

Crnogorci i Crnogorke, to što su tamo-oni (ovdašnji Srbalji, Posrbice i Srbalji-uteklice) nama učinjeli – učinjeti mogu zanago samo:

DIBIDUS OTPADNICI OD ČOJSTVA I HRIŠĆANSTVA !!!

Braćo i sestre dukljanskoga porijekla sve tri vjere, nikad, ali – nikad ne zaboravimo da su srbočetničko-klerofašističko-litijaškouličarska i anticrnogorska zbojna, koja (ponosno) baštini paklena zločinstva i zvjerstva iz ”Krvavoga albuma Karađorđevića”, i četničku zlu, nacističko-fašističku mračnu ideologiju, bili, ostali i ostaće zanavijek, doslovice – naši hudi i najcrnji neprijatelji – i to je jasno ka’ sunčani dan.

Ništa manje ne smijemo zaboravit ni onu šaku bijednika u Parlamentu, koji se barem negda izjašnjavaše ka’ ”Crnogorci” (u odlazećoj Vladi Crnogoraca nije ni bilo), koji decembra 2020. glasaše za onakav diskriminatorski Zakon o ”slobodi” vjeroispovijesti (Izmjene i dopune).

To što su tizi rđavi rabi (bajagi Crnogorci) svojevoljno, ka’ potonji jatkovi, moralne bogobitine, doma i naroda izrodi – tako glasajući predali i svoje seocke crkve (koje im preci izgradiše) i GROBOVE svoje, u ruke tkz. SPC, tj. pristali da im svetinje i dobra nacionalne kulture šklapi cijelomu svijetu omražena Srbija (a Crnogorcima bi morala bit daleko najomraženija), odraz je njihovoga marvenoga lika koji ugledaju svakoji put kad sami sebe u zrcalo zagledaju.

Uz njihova imena i prezimena, dok postoji Crne Gore, mora se vazda metnut  ono: VELEIZDAJNICI !!!

Kad već spominjem ”Crnogorce” iz parlamentarne pozicije, a u vezi sa ovim diskriminatorskim Zakonom, nikad ne zaboravimo ni onoga bivšega poslanika URA-škoga podvirepa, koji onako kukavički strče iz klupa i ustupi svoje glasačko mjesto onoj vajnoj a zornoj poslanici URA-šici (tužna li dva lika – svakoje na svoj način buduća kažnjenika)

O samom koncu ovoga štiva, javno iskazujem iskrenu i silnu nadu da će:

• 41-om banditu I fašisti u Parlamentu, koji izglasaše važeći Zakon o ”slobodi” vjeroispovijesti (Izmjene i dopune);
• 14-oro fašističkih bitangi u bivšoj Vladi, koji pripraviše taj Zakon;
• svima jadnicima-otpadnicima a fašističkim rabotnicima na Temeljnomu ugovoru sa tkz. SPC;
• crnomantijaškim klerofašistima iz tkz. SPC;
• ka’ i, od najprvoga do najpotonjega – primitivnim, bahatim i zlonamjernim litijašima, bilo znavenim podlacima među njima ili neznavenim obrlaćenim maloumnicima, ukratko – svim nabrojanim poganima i lopužama –

svevideći, svemogući i pravični GOSPOD BOG – ”ljucke” zasluge i ”hrišćanska divna” djela dobro prebiskati, i taman spram njihovijeh zasluga i djela debelo ”nagr(a)diti” – i to do u devetu kaplju njihove sramne i sramotne krvi !!!

Znadu oni nesretnjici što učinješe, ali ne znadu da će oni i sva njihova traga dovijeka duboko bit baksuzna – do i u neko daleko pokoljenje!

Crni litijaši i još crnji poslanici i ministri, nije šala oteti tuđe GROBOVE i ostale svetinje – nije se s tijem za igrati pred SVEVIŠNJIM !!!