Za aktuelno.me
Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah – Riječka nahija- Cetinjski atar
Mi, Crnogorci, po karakteru i mentalnom sklopu slovimo ka’: opasan, žestok, prijek, grub, kočoperan, inadžijski, ratoboran, počesto diblji i, nadasve – hrabar narod.
Preko tisuću godina smo se degenčili – kad gođ je bilo potrebito slobodu osvojiti ili odbraniti.
A, tek kad je čast i ponos u pitanju – ne bismo se niđe nijednomu narodu, barem u Evropi, s mjesta pošenuli.
Svi su izgledi da danas za nas ovakve kakvi smo, ipak, važi samo ona: ”Bilo negda – danas se spominje.”
Nijesu se preci naših predaka dukljanskih Slavena/Slovjena, prije no sa prostora poširoke okolice Berlina, tj. iz Polablja, šljegoše na ovi komat Mediterana – teke slučajno zvali: LJUTIĆI !!!
Može bit da višina vas za ovo da smo se negda imentovali – LJUTIĆI – nije znavala.
Skoro niđe ništa ne znademo ni o dosta bližim vremenima i događajima iz naše povjesnice, primjerice: o Duklji, Dukljanima i Vojislavljevićima; o krvavoj i krvničkoj okupaciji zlotvora Karađorđevića (100% porijeklom Arbanasa – ali, teke ”postadoše” Srbalji poprimiše tamo-njihove ”divne” i na daleko znamenite ”časne” karakteristike); o sramotnom bijelom teroru ovdašnjh jadnika-otpadnika itd.
Namjerno nas u školama nijesu naučili brojnim važnim događajima iz crnogorske povjesnice.
O našim precima priđe njihovoga dolaska na ovdašnji: konfiguracijom, logikom i geometrijskom zakonitošću terena, prirodnom dramaturgijom i gradacijom doživljaja – veličanstveni dukljanski prostor – čitajte u djelima sjajnoga i neponovljivoga Radoslava Rotkovića.
Veličanstveni dukljanski gen, rasprostranjen od Pljevalja do Ulcinja i od Rožaja do Igala, je zaslužio da ga prigrli, stima i da mu sam sebe nesebično podari isto tako veličanstveni ovdašnji prostor.
A Bog, koji stvori i Dukljane-Crnogorce i dukljanski prostor, ovu zajednicu – svesrdno blagoslovi.
E, sad što nekizi đečki i đojke odolen oće pa oće da su ono što nimalo nijesu – pišite im u pamet.
Uglavnom, odvazda smo bili pa još kako ljutiti ljuđi, a uz to mi nekako ide i ono ozgor opasni i hrabri, ka’ i da, zanago – ninakoji način ne damo svoje svetinje.
No, preklanik se dogodiše litije.
Litijaši, ovdašnji: pravi Srbalji, falsifikovani Srbalji ili Posrbice, Srbalji izbjeglice (sramne uteklice iz BiH, Hrvatske i sa albanskoga Kosova) i litijaški plaćenici (bilo je tu i pripadnika drugih naroda i vjera), koji za malo šužbina od eura bijahu prisutni na litijama – uz institucionalno djelanje srbočetničko-klerofašističko-litijaškouličarske i anticrnogorske vlasti, koja je uslijedila nakon litija i parlamentarnih izbora – oteše nam manastire i crkve koje gradiše (i) preci nas približno 230 tisuća Crnogoracah ovđe živećih, ka’ i preci naše braće iseljenika po svijetu bijelomu, koji su Crnogorci dukljanskoga porijekla – a nemaju crnogorsko državljanstvo.
Zašto približno 230 tisuća, odnosno – zašto ne onijeh 278.865 ili 44,98% sa popisa iz 2011-e?
Pa, sporad toga što jedan dio ”Crnogoraca” priznaje i podržava tuđu doslovice: proklinjanu, okupatorsku, kulturocidnu, genocidnu, pedofilsku, mafijašku, mračnu, lažavu, folirantsku i antihrišćansku tkz. SPC, a negira i poriče postojanje naše svete, čiste i prečiste CPC – crkvu svojih predaka.
Oteše nam i GROBOVE !!!
Dopire li nam do mozga ovo: i GROBOVE ?!?
Avizajemo li se mi da će uskoro svi naši GROBOVI (koji su u okviru crkovnih porti) po vaskolikoj Crnoj Gori, crno na bijelo bit imovina tkz. SPC, tačnije – GROBOVI će nam bit svojina i na zemlji Republike Srbije.
Možete mislit, svetinje: Božje kuće i dobra nacionalne kulture, koje stotinama godina bijahu naše – više nijesu naše !!!
Plus ostalo ”crkovno” zemljište.
Sve skupa 50 km2.
Za sad je na ime tkz. SPC (čitajte: države Srbije) uknjiženo 12 km2, odnosno – manastiri i crkve sa svojim portama i jedan dio ostaloga ”crkovnoga” zemljišta.
Razliku od 38 km2 čine: šume, pašnjaci, oranice, njive, doline, ledine, nogalje, polja (ili djelovi polja), još pođekoja seocka ili plemenska crkva sa pripadajućom portom i – Manastir Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinje (kako se već 536 godina ovi Manastir jedino pravilno zove(!)).
Važno ga je ovđe spomenuti sporad toga što je odlazeća srbočetničko-klerofašističko-litijaškouličarska, primitivnobahata i otpadničkonamjesnička Vlada nesretnje Crne Gore na podli, prijevarni način i protivuzakonito pokušala i njega šklapiti, tj. na ”institucionalni” način sprovesti i njegovo ”administrativno” otimanje.
Sva ozgor nabrojana nepokretna crnogorska imovina čeka da bude darivana pestokupljevinskoj Srbiji, tačno rečeno – državi Srbiji u kojoj živi pestokupljevina od naroda.
Opetujem: 50 km2 državne teritorije neće više biti u okviru onijeh 13.812 km2 koliko je iznosila površina Crne Gore ili – svakoji 276 km2 Crne Gore više neće biti njezin no će pripadat Srbiji !!!
Mimogred otkrito i istinito rečeno: ta Srbija je Crnoj Gori, bez konkurencije – daleko najneprijateljskija država u vaskolikoj povjesnici.
Nema ništa lakše no ovu tvrdnju dokazati ljuđima koji imaju barem malo pameti i (samo) jednocifren procenat bandoglavosti.
Slijedi jedna paralela.
Slovaci, Švajcarci, Luksemburžani itd., u odnosu na nas Crnogorce važe za fine, mirne i miroljubive narode blage naravi.
Stavimo na stranu to da se u tijema demokratskim državama ne bi moglo dogoditi ovo što se nama Crnogorcima događa, ipak – tvrdim, nema toga većinskoga naroda u bilo kojoj civilizovanoj državi u Evropi, bio on miroljubiv i mekušan ili opasan i otrovan – koji bi ćutke podnio da mu sve božje kuće, sakralne svetinje, medijalni dio nacionalne kulture i GROBOVE, oficijelna vlast otme, u katastru učini prijepise na crkvu kojoj je śedište u drugoj državi (ovđe preskočimo onu činjenicu koja važi za navedene narode – da je Vatikan jedini centar svima katolicima), odnosno – uknjiži ka’ svojinu druge države, a na polzu manjinskoga naroda, kojemu je ta druga (ośedočeno neprijateljska i krvnička) država milija od svoje (moguće i matičana(?))!
Što želim konstatovati – koja mi je hipoteza?
Odavno bi svakoji, ali – svakoji evropski narod masovno demonstrirajući protivu nepravde, zločina i čina veleidaje: zvek učinio, državne institucije blokirao, po tijeh ulica se jakao sa žandarmerijom koja bi štitila kvislinge i fašiste iz vlasti, borio se na život i smrt i sa žandarmerijom i vojskom, bavio se raznim vrstama eksplozivnih naprava itd.
Tako to biva ko (stvarno) ima: ponosa, časti i mošanjah do koljenah!
Śetimo se samo Śeverne Irske i njezinih rodoljuba.
Skidam im kapicu crnogorsku!
Jedna od razlika između Śeverne Irske i Crne Gore je ta što oni imadoše IRA-še, a mi imamo URA-še.
Samo mi mogasmo dozvoliti sve ovo što dočekasmo.
Đe ste stari Crnogorci koji nijeste šćeli u postelju mrijeti – da nas vidite kakvi smo vam danas našljednici vajni.
A, da – da ne propuštim napisati: davno bi bili opošljeni i atentati na probrani dio ”zaslužnih” političara u Vladi i Parlamentu (te nekoje evropske države), koji pripraviše i usvojiše diskriminatorski Zakon o ”slobodi” vjeroispovijesti (Izmjene i dopune).
Ovđen, naravno, mnim na donosioce toga Zakona: 14-očlanu balafurd(ij)u iz odlazeće Vlade CG i 41-oga nesretnjika u Parlamentu (ukupno: 55 razbojnika ili, internacionalno rečeno: bandita).
Kako se, liše dvoje-troje njih pripadnika islama, radi, čoče – o veljima pravoslavnima ”vjernicima”, a u pitanju je sve sami otpadnik od hrišćanstva do otpadnika – barem buljuk njih bi (jasno, da je ovo Slovačka, Švajcarska, Luksemburg itd.) već lanjski Uskrs/Vaskrs dočekalo šest stopa pod zemljom (ovostrana dimenzija), tj. u paklu (onostrana dimenzija).
Iako iz pakla ne biše Hrista mogli okom viđet, kakvi su – tamo-njih ne bi bilo nimalo stid i sram pred Isusom (pretpostavimo da kojijem slučajem intraju na njega na oni svijet) od svojega na ovi svijet antihrišćanskoga postupanja i grijeha učinjenoga spram svoje ”braće” Crnogoracah!
Uglavnom, ovako ”opasni” i ovako ”hrabri” Crnogorci – śedimo prekrštenija ruka.
Niđe ništa od nabrojanoga ne zapesmo – niti u ičem uložismo.
Ni abera ot nas!
Ni jedne peste ne stisnusmo; ni jednoga glasa iz svega grla ne puštismo; ni jednoga klasa dinamide ne opalismo (ma, vala, ni 100 gr. plastičnoga eksploziva đe je potrebito ne uždismo); ni jednom, ako ne pravom bombom a ono barem čokoladnom bombicom, nekojega od tijeh bandita u vrh čuture ili posred turina ne gađasmo; ni jednoga političara fašistu u vječna lovišta, tj. u vreli kazan pakla ne poslasmo; …
Izi(j)o vuk magarca!
Ispade, ka’ da su u srpske ruke, nad Dukljanima-Crnogorcima višekratno krvoločno okrvavljene, ”preselila” prazna škatula od šibica, a ne, liše svega ostaloga – i GROBOVI naših predaka i naši !!!
Cijelo vrijeme pišući ovi tekst i na sebe mislim – kako se zisto nimalo ne kopornuh u smislu ovđe spominjanih (žestokih) aktivnosti.
Odlican teks i sto je najvaznije autenticne rijeci iz naseg Crnogorskoj jezika iz Stare Crne Gore.
neće niko da organizuje anti litijaški skup da spasimo crnogorske crkve i grobove, dje su pravnici , sud u strazbur, mora neko da krene. Svi samo kritikuju a niko ne preduzima ništa, Podneti tužbu protiv SPC, boriti se svim pravnim sredstvima, zaliti se svim državnim i svetskim institucijama, a u Crnoj Gori ići od sela do sela razgovarati sa mještanima i objasniti im o čemu se radi. Ljudi ne znaju pravo stanje, svi misle da će to neko drugi završiti umjesto njih.
Sjajan tekst. Nažalost, sve istina, no malo nas je–ovijeh pravijeh našijeh Crnogoraca.. Al će doć i taj dan, ja mnim i to brzo da ustanemo! Da spasimo što se spasit može! I da, zborite i pišite ljudi dragi našijem jezikom, lijepim i posebnim po svemu! Jezik je identitet, stav, pa i čojstvo i bogatstvo!
I ja sam juče naletjevši na čopor nepokornih lica, iskrivljenih od prostakluka, koji su u fanatičnom “mirnom” religijskom orgijanju prošli ulicama mojega rodnoga grada. Desilo mi se upravo to o čemu ste Vi pisali u tekstu – da mi je veoma žao što nijesam pripadnik IRE, ili bar Al Kaide. Pošto sebe takvu ne poznajem, je očigledno da je procesija sa šizofrenom ikonografijom u meni izazvala upravo takve osjećaje kakve Vi potpisujete u ovom tekstu. Želim Vam svako dobro.